INOVACIJSKI I POSLOVNI LIDERIINOVATIVNE ORGANIZACIJE - IZUMITELJI

Elon Musk galaktički poduzetnik

0

Ljudi se služe različitim tehnologijama tisućama godinama kako bi ostvarili različite ciljeve. Složeniji ciljevi poput, primjerice, izrade dugačkih obrambenih zidina, piramida ili mreža kanala za navodnjavanje iziskivali su, pored, tehnoloških rješenja i artikulaciju velikih organizacija. Te aktivnosti pored timskoga rada karakteriziraju velika ulaganja.

Visoke tehnologije i država

Visoke tehnologije su relativno novi pojam koji se definira na brojne načine. Bez obzira o kojoj se definiciji radi u njima se koriste  sljedeći ključni pojmovi : istraživanje i razvoj, patenti, novi proizvodi, tehnologija, inovacije i visoko obrazovana radna snaga. Razvoj visokih tehnologija često financira državna administracija koja različitim financijskim instrumentima potiče rad korporacija u ovom industrijskom sektoru.

Pojedini segmenti visokih tehnologija poput, primjerice, proizvodnje raketa i satelita odnosno svemirske tehnologije te pojedini dijelovi telekomunikacija bili su gotovo u potpunosti pod kontrolom država, bolje reći državnih korporacija i agencija. Privatna inicijativa odnosno privatno poduzetništvo u tim područjima visokih tehnologija nije postojala.

Brojne državne tvrtke u različitim državama svijeta ostvarile su impresivne poslovne rezultate. Bez obzira na tu činjenicu, neosporno je kako su znatno izloženije organizacijskoj pretilosti u odnosu na privatne tvrtke što u konačnici rezultira tromošću i strukturalnom krutošću. Spomenuti nedostaci posljedica su sigurnosti koju uživaju jer im državna administracija u pravilu sanira financijske gubitke koje ostvare. To se posebno odnosi na državne tvrtke koje djeluju u strateškim područjima poput, primjerice, prometa ili energetike.

U tom kontekstu treba promatrati funkcioniranje brojnih aktera u svemirskoj industriji. Nedostatak privatne inicijative u svemirskoj industriji u SAD-u bez obzira na neosporne znanstvene i tehnološke uspjehe rezultirao je stalnim porastom troškova odnosno investicija koje nisu davale željene rezultate. Stoga su sazreli uvjeti za uvođenje privatne poduzetničke inicijative u svemirsku industriju.

Privatna inicijativa Elona Muska  

Jedan od pionira privatnog poduzetništva u, ne samo američkoj, svemirskoj tehnologiji  je Elon Musk koji je već ostvario respektabilne poslovne rezultate u tom području. Za uspješno djelovanje pojedinca – poduzetnika  u području proizvodnje svemirskih raketa trebala je odvažnost, spremnost na preuzimanje velikih rizika, snalažljivost, fleksibilnost, određeni stupanj tehničkih znanja i umijeća, predanost, menadžersko iskustvo i sposobnost motivacije suradnika i djelatnika. No, pored navedenih poduzetničkih vrlina trebalo je, prije svega, imati viziju koju je valjalo strateški razraditi. Dakako definiranu strategiju i misiju mora pratiti odgovarajuća  financijska potpora.

Treba upozoriti kako je Elon Musk serijski visoko tehnološki poduzetnik koji se podjednako uspješno bavi razvojem električnih automobila, solarnih panela,  svemirskih raketa i kiborga. Takvo uspješno poduzetničko djelovanje u posve različitim djelatnostima uspjelo je još samo Steveu Jobsu. Naime, Steve Jobs je najpoznatiji kao tehnološki guru koji je uspješno rukovodio projektima razvoja novih Appleovih proizvoda, ali je isto tako inicirao stvaranje planetarno uspješnih crtanih filmova kompanije Pixar kojom je svojevremeno rukovodio.

Elon Musk se rodio 1971. godine te je odrastao u Pretoriji u Južno Afričkoj Republici. Još kao dijete čitao je Encyclopediu Britanicu te pokazivao moć fotografskog pamćenja. Vrlo rano je zavolio računala i računalne znanosti pa ne iznenađuje što je s deset godina posjedovao popularni kućni uređaj Commodore VI C-20. U to vrijeme računala su bila gotovo nepoznati pojam za većinu stanovnika Južno Afričke Republike.

Sa 17 godina Musk odlazi u Kanadu a s 20 dolazi u SAD. Poduzetničku karijeru započinje  internetskim rješenjima koje je izrađivao sa svojim bratom. Musk je već kao mladić početkom 90-ih godina prošlog stoljeća shvatio kako će računala te internetska tehnologija drastično i nepovratno promijeniti ne samo način poslovanja već i svakodnevni život.

Zip2

Godine 1995. Elon Musk sa svojim bratom osniva startup pod nazivom Global Link Information Network koji su kasnije preimenovali u mnogo poznatiji Zip2. Osnovna ideja bila im je omogućiti malim poduzetnicima prezentaciju usluga i proizvoda na njihovim web stranicama. Tada je  to je bila inovativne ideja koju su Musk i njegov brat kvalitetno razradili što je uključivalo  jasno i precizno definiranje operativnih ciljeva.

Potencijalnu profitabilnost tih, ponajviše, Muskovih napora već početkom 1996. godine prepoznaje tvrtka rizičnog kapitala Mohr Davidow Ventures koja u njihov startup ulaže tri milijuna USD. Tom prigodom tvrtka i službeno mijenja naziv u Zip2. Dotok svježeg kapitala omogućio je Musku sustavno razvijanje poduzetničke ideje kao i samoga startupa.

Inovativnost i genijalnost Muskove poduzetničke prakse vrlo brzo je prepoznata u američkom tehnološkom svijetu. U veljači 1999. godine proizvođač osobnih računala Compaq Computer kupio je za 307 milijuna USD u gotovini Zip2. Musk je tom financijskom transakcijom zaradio 22 milijuna USD što mu je omogućilo bolje reći olakšalo pokretanje novih poduzetničkih pothvata.

X.com i PayPal

Musk se nakon prodaje Zip2 fokusirao na internetsko bankarstvo koje je 90-ih godina 20. stoljeća bilo velika nepoznanica u informatičkim i bankarskim krugovima. Osnovao je financijski startup pod nazivom X.com. Angažirao je Kanađane Harrisa Frickersa i Cristophera Paynea, financijske stručnjake, za razvoj projekta. Tom početnom organizacijskom jezgru Musk je pažljivim odabirom priključivao sve veći broj talentiranih inženjera.

Jedna od važnih osobina uspješnih poduzetnika u visoko tehnološkom sektoru je planski i studiozan odabir kreativaca, eksperata i stručnjaka. Oni se trebaju skladno nadopunjavati pa stoga moraju biti skloni timskom radu, te svjesni svojih vlastitih slabih i jakih strana. Ujedno trebaju biti spremni na predano izvršavanje radnih zadaća i kontinuirano učenje odnosno usavršavanje. Zbog toga odabir novih inženjera i ostaloga talentiranoga osoblja često osobno nadziru, odnosno sudjeluju u tom procesu osnivači visoko tehnoloških startupova. Tu praksu provodi i Elon Musk.

Omanji softverski kreativni tim financijskoga startupa X.com pod vizionarskim vodstvom Elona Muska stvorio je prvu online banku na svijetu. Bez obzira na tu  tehnološku revoluciju u bankarskom sektoru  Musk je pomno pratio procese u tržišnom okruženju. Nije mu promaknula važnost poduzetničkih napora Maxa Levchina i Petera Thiela koji su utemeljili i vodili startup pod nazivom Confinity. Tržišno nadmetanje X.coma i Confinitya ubrzano se razbuktavalo i nije bilo od prevelike koristi za obje tvrtke.

Osnivači startupa Confinity fokusirali su se na internetska plaćanja uz pomoć servisa koji su razvili i nazvali PayPal. Bilo je više nego očigledno kako bi spajanje tvrtki X.com i Confinity generiralo snažne sinergijske efekte. Zbog toga već u ožujku 2000. godine dolazi do spajanja ovih kompanija a gotovo odmah nakon toga vrijednost nove kompanije doseže 100 milijuna USD.

U srpnju 2002. godine kompanija eBay ponudila je 1,5 milijardi USD za PayPal. Musk i vodstvo PayPala pristalo je na prodaju PayPala pri čemu je Musk zaradio 250 milijuna USD. Godine 2014. PayPal je imao 153 milijuna korisnika a kao samostalna tvrtka vrijedio bi 32 milijarde USD.

Svemirska tehnologija i SpaceX

Zarađeni novac Musk je uložio u svoj novi visoko tehnološki sartup Space Exploration Technologies ili skraćeno SpaceX koji je osnovao 2002. godine. Početni plan bio mu je stvoriti svojevrsnu inačicu američke zrakoplovne kompanije Southwest Airlines, ali za svemirske letove odnosno putovanja. Zbog toga napušta Silicon Valley i seli u predgrađe Los Angelesa.

Odabir Los Angelesa nije bio slučajan jer su u tom gradu smještene institucije i tvrtke značajne u zrakoplovnoj i svemirskoj industriji kao što su Lockheed Aircraft Company, U.S. Air Force, NASA i Boeing. Stoga se na relativno malom području koncentrirao izuzetno velik broj vrhunskih stručnjaka iz područja zrakoplovne i svemirske tehnologije. Neke od njih Musk je kanio angažirati kako bi mu pomogli u razradi projekta s njegovoga tehničkog aspekta.  Odmah po dolasku u Los Angeles počinje kontaktirati s tamošnjom aeronautičkom i znanstvenom odnosno inženjerskom zajednicom.

Musk želi ostvariti nešto uistinu veliko odnosno realizirati poduzetnički pothvat s kojim će ući u povijest. Sličnu ambiciju imao je i Steve Jobs koji je govorio kako želi ostaviti trag u svemiru. Obojica su bili iznimno vješti u privlačenju vrhunskih eksperta za realizaciju njihovih vizija.

Zbog toga ne iznenađuje što je Musk uspio vrlo brzo angažirati, pored ostalih, i Michaela Griffina vodećega svjetskog znanstvenika iz područja aeronautike, civilnog inženjerstva, elektrotehnike i primijenjene fizike koji je kasnije, odnosno 2005. godine, postao čelni čovjek NASA-e.

Muskove ambicije strelovito rastu te on počinje razmišljati o kolonizaciji svemira. Zbog toga osniva organizaciju Life to Mars Foundation (Fondacija za život na Marsu) a u razradi tih ambicija ekspertnu podršku pruža mu Michael Griffin koji predvodi skupinu briljantnih znanstvenika.

Privatno poduzetništvo odnosno pokretanje startupa u svemirskoj industriji gotovo nije ni postojalo do pojave tvrtke SpaceX i Elona Muska. Sam Musk se kroz prethodne poduzetničke pothvate izgrađivao i usavršavao u menadžerskom pogledu, a ta ga je praksa definitivno uvjerila u važnost ljudskog kapitala i njegova planskog umrežavanja unutar i izvan poslovne organizacije. Bio je pun samopouzdanja te je vjerovao kako privatna inicijativa u svemirskoj industriji može uspjeti ukoliko se svladaju administrativne prepreke te okupi tim vrhunskih eksperata predanih realizaciji njegove vizije.

Svemirska industrija u SAD-u slabo se razvijala zadnjih nekoliko desetljeća pa su se tako, primjerice, počele koristiti usluge Rusije za slanje astronauta u svemir. Korporacije koje djeluju u ovom području nisu imale konkurenciju u SAD-u što je rezultiralo padom produktivnosti ali i inovativnosti. Takvi odnosi manifestirali su se, u konačnici, preskupim proizvodima prvenstveno raketa.

Musk se upustio u razvoj raketne tehnologije te već na samom početku odlučuje kako će se buduća prva raketa kompanije SpaceX zvati Falcon-1. Uz pomoć eksperata i koristeći poduzetnička iskustva stečena u Silicon Valleyu Musk uočava kako se u odnosu na postojeće korporacije koje su proizvodile rakete, konkurentska prednost može steći, prije svega, na području računalne tehnologije i naprednih materijala. Kao privatna kompanija, SpaceX se nije oslanjala na državne financijske potpore koje su bile predmet brojnih administrativnih provjera i predugih formalnih procedura.

U razdoblju od 1957. do 1966. godine samo su SAD lansirale više od 400 raketa u orbitu pri čemu je njih oko 100-ak eksplodiralo. Mali  i kreativni stručni tim SpaceX-a posebno se fokusirao na pogreške u tim projektima koje su dovele do neželjenih posljedica. Njihovu nakanu razvoja vlastite raketne tehnologije s tako malim organizacijskim resursima mnogi su smatrali ludošću.

Međutim, Musk i njegov tim uspješno lansiranje svoje rakete Falcon obavili su 2008. godine. Odmah nakon toga sklopili su ugovor s malezijskom vladom za  postavljanje u orbitu satelita za njihove potrebe. Višekratna raketa Falcon-9 prozvana je radnim konjem tvrtke SpaceX. Konačna potvrda uspjeha Elona Muska je sklapanje ugovora između NASA-e i SpaceX-a o prijevozu astronauta i tereta do Međunarodne svemirske postaje.

Vrijednost tržišta satelita i raketa u razdoblju od 2005. do 2015. godine eksplozivno je rasla te je od 60 milijardi USD skočila na 200 milijardi USD. Predviđa se kako će se brzi rast tržišne vrijednosti svemirske industrije nastaviti te će 2040. godine iznositi preko 1.000 milijardi USD.

U tom brzom povećanju prihoda svemirske industrije veliku ulogu imaju komercijalni sateliti koje korporacije lansiraju zbog potreba, primjerice, televizije, interneta, geolokacije i navigacije te prognoze vremena. Zbog toga ne iznenađuje što na poslovne odnosno komercijalne pothvate otpada gotovo 80 posto tog sektora. Komercijalni sateliti, kao i oni vojni, znanstveni i ostali, postaju sve manji, djelotvorniji i jeftiniji za lansiranje.

Nedavno je tvrtka SpaceX počela u Zemljinu orbitu postavljati svoj sustav širokopojasnog interneta. Raketa Falcon-9 ponijela je u svemir 60 satelita koji bi korisnicima trebali pružati super brzu internetsku vezu. Elon Musk planira postaviti gotovo 12.000 satelita u svoju mrežu Starlink. SpaceX je jedna od nekoliko komercijalnih tvrtki koje imaju dozvolu da u svemir postave svoje leteće mega platforme.

Ujedno u taj brzo rastući visoko tehnološki sektor Elon Musk se priključio i razvojem svemirske kapsule Dragon. Za razvoj kapsule Dragon koja će prevoziti ljude Musk je dobio za potrebe istraživanja i razvoja 2,6 milijardi USD od svemirske agencije NASA-e. Za isti razvojni cilj korporacija Boeing dobila je 4,2 milijarde USD.  Ujedno SpaceX je jedina privatna kompanija koja opskrbljuje Međunarodnu svemirsku postaju.

Tesla Motors i planetarna popularnost 

Musk je planetarnu popularnost ponajviše stekao razvojem električnog automobila Tesla. Taj projekt razvija u Silicon Valleyu, regiji prepunoj zaljubljenika u suvremene, bolje reći napredne tehnološke uređaje i proizvode. Od samih početaka razvoja Tesle   Muskov je glavni cilj artikulacija masovnog tržišta električnih automobila. Može se reći kako je Musk sofisticirana, visoko tehnološka verzija Henry Forda.

Zadnji veliki američki proizvođač automobila pojavio se 1925. godine a radilo se o korporaciji Chrysler koja je danas u vlasništvu talijanskoga Fiata. Električni automobili su jedna od prijelomnih inovacija na kojoj rade gotovo svi vodeći proizvođači automobila premda se razvijaju i druge tehnologije poput hibridne kojima se nastoji eliminirati ili svesti na najmanju moguću mjeru upotreba fosilnih goriva u automobilskoj industriji.

Ove inovativne napore podržava i američko Ministarstvo energije koje je 2010. godine projekt razvoja električnog automobila Tesla financiralo s 465 milijuna USD. Samu proizvodnju električnih automobila Musk je locirao u Toyotin pogon New United Motor Mannufacturing  Inc., u Fremontu, Kalifornija koji je poznatiji pod skraćenicom NUMMI. Riječ je o tvornici koja se desetljećima navodila i opisivala u svim boljim udžbenicima menadžmenta kao primjer superiornosti japanskog modela upravljanja koji se može uspostaviti i izvan samoga Japana. Nakon što je tvornica zapala u poteškoće Musk ju je kupio za svoje potrebe.

Kompanija Tesla Motors izlazi na burzu 29. lipnja 2010. godine i to je prvi takav događaj u automobilskoj industriji, nakon 1956. godine, kada je to isto učinio Ford Motor Company. Na taj način tvrtka Tesla Motors osigurala je dotok svježeg kapitala nužnog za razvoj baterijskih sustava koji su jedan od većih tehnoloških izazova u razvoju električnih automobila. S tim se tehničkim izazovima uspješno bavi i naša tvrtka Rimac automobili.

Kompanija Tesla Motors susreće se s brojnim tehnološkim izazovima nastojeći radikalno redizajnirati automobilsko tržište čija je tradicija dulja od 100 godina. Pri tome se suočava sa snažnom konkurencijom pa je i utrka s vremenom iznimno izražena.  Već smo spomenuli kako je riječ o prijelomnoj tehnologiji odnosno inovaciji  koja stvara novo tržište pa ne iznenađuju povremeni problemi u poslovanju Tesla Motorsa.

Solarna energija i homo kiborzi

Solarna energija, također, zaokuplja poduzetničku pozornost Elona Muska pa je stoga preuzeo tvrtku SolarCity koja je osnovana 4. srpnja  2006. godine. U početku tvrtka nije proizvodila solarne panele, kao ostala konkurencija, već se fokusirala na njihovo instaliranje i razvoj softvera za analizu energetskih potrošačkih navika. U lipnju 2014. godine SolarCity kupuje tvrtku Silevo, proizvođača solarnih panela, za 200 milijuna USD.  Tako kompanija SolarCity počinje proizvoditi vlastite solarne ploče u tvornici smještenoj u državi New York.

Solarna energija se uklapa u Muskovu viziju nove tehnološke budućnosti koju on ne samo predviđa, već i stvara. Kreiranje budućnosti je osobina najvećih vođa i poduzetnika a podrazumijeva serijsko plasiranje većeg broja prijelomnih inovacija te artikulaciju određene tehnološke infrastrukture za njihovu primjenu.

Zbog toga nimalo ne iznenađuje što je Musk pokrenuo tvrtku NeuraLink čiji je glavni cilj razvoj modela spajanja ljudskog mozga i računala. Nedavno je tvrtka zatražila dozvolu američke vlade za početak eksperimentiranja  koje bi uključivalo ljude. Sustav koji su do sada razvijali u tajnosti, već su uspješno testirali na majmunima.

Samo Muskovo ulaganje u ovaj projekt iznosi nešto više od 100 milijuna USD, a ukupna investicija dosegnula je 158 milijuna USD. Trenutno ekspertni tim NeuraLinka okuplja više od 90 računalnih znanstvenika i neurokirurga. Projekt podliježe brojnim etičkim dvojbama koje su do sada prezentirane najčešće u znanstveno fantastičnim filmovima i literaturi.

Vrhovni Muskov cilj je slanje čovjeka u međuplanetarni prostor – svemir. Konkretnije govoreći, kako smo već spomenuli, Musk planira kolonizaciju svemira. Njegov je plan poslati čovjeka na Mars već 2024. godine što stručnjaci smatraju neizvedivim. U svemirskom  poslovanju konkurencija je sve veća pa ćemo samo spomenuti, primjerice, kompaniju Blue Origin Jeffa Bezosa, vlasnika korporacije Amazon.com. Bezos se zalaže za preseljenje industrije u svemir-na Mjesec, dok bi Zemlja ostala isključivo stambena zona.

Blockbusteri u farmaceutskoj industriji

Previous article

INOVACIJE – STOŽERNI ELEMENTI RAZVOJA VISOKIH TEHNOLOGIJA

Next article

Comments

Comments are closed.

Login/Sign up