By U današnje vrijeme većina nacija shvatila je kako su visokotehnološke industrije utemeljene na istraživanjima odnosno inovacijama i znanju ključne za ostvarivanje općeg društvenog prosperiteta. Napredna tehnološka rješenja integrirana su u sve segmente ljudskog djelovanja. Zbog toga brojne države donose nacionalne strategije za promicanje inovacija, restrukturiraju svoje porezne i regulatorne sustave sa ciljem unaprjeđenja inovacijskih procesa, povećavaju financijsku potporu primijenjenim i fundamentalnim znanstvenim istraživanjima, usavršavaju obrazovne sustave te provode čitav niz drugih poticajnih mjera kako bi povećali nacionalne inovacijske kapacitete.
Farmaceutska industrija jedna je od industrijskih grana koja razvoj temelji na znanosti odnosno istraživanju i razvoju, inovacijama, visokim tehnologijama kao što su, primjerice biotehnologija i genetski inženjering te zaštiti intelektualnog vlasništva. Kontinuirano generiranje novih znanja oduvijek je karakteriziralo ovu djelatnost. Interesantno je spomenuti kako je farmaceutska industrija proizašla iz kemijske industrije. Još i danas su kemijska istraživanja važna za razvoj novih farmaceutskih proizvoda. Stoga se često koristi i pojam farmaceutsko kemijska industrija.
Farmaceutska industrija ostvaruje stalan rast još od 70-ih godina 20. stoljeća zahvaljujući ponajprije sve većim ulaganjima u nacionalne zdravstvene sustave odnosno podizanju kvalitete zdravstvene zaštite građana te kontinuiranom inoviranju i plasiranju novih lijekova. Od 1970. do 1980. godine porast prodaje lijekova na recept u svijetu iznosio je prosječno oko 12 posto a kasnije se rast usporava te iznosi prosječno oko sedam posto. Ulaganja u istraživanje i razvoj već su 80-ih godina bila veća u odnosu na druge industrijske grane i iznosila su prosječno oko 15 posto vrijednosti ostvarenih korporativnih prihoda.
Razvoj novih lijekova postaje sve skuplji i rizičniji poslovno istraživački pothvat za farmaceutske kompanije. Tako je prosječni trošak razvoja novoga lijeka 1976. godine iznosio 54 milijuna USD a 1987. godine narastao je na 231 milijun USD. Godine 1991. trebalo je prosječno investirati za plasiranje novoga lijeka 280 milijuna USD, a taj je iznos u današnje vrijeme nadmašio 1,5 milijardi USD. Valja upozoriti na činjenicu kako samo tri od 10 lijekova plasiranih na tržište ostvarenim prihodima nadmaši financijska ulaganja u njihov razvoj.
Poslovanje farmaceutskih kompanija otežavaju tvrtke koje proizvode generičke lijekove. Nakon isteka patentne zaštite generički lijekovi su jeftiniji i do 50 posto u odnosu na originalni lijek. Zbog toga ne iznenađuje što se tržište generičkih lijekova udvostručilo u razdoblju od 1983. do 1987. godine a trend rasta nastavio se do današnjih dana.
Blockbusteri
Jedan od strateških ciljeva velikih farmaceutskih korporacija je razvoj odnosno inoviranje blockbustera. Riječ je o lijekovima čija je vrijednost godišnje prodaje veća od jedne milijarde USD. Svojevremeno je i naša Pliva imala blockbuster a radilo se o antibiotiku Sumamed. Nekada je broj blockbustera na tržištu bio daleko veći pa ih je, primjerice, 2002. godine bilo 53. Međutim, već 2008. godine njihov broj je spao na 21. Godine 2003. Pfizerov blockbuster Lipitor postao je prvi farmaceutski proizvod čija je vrijednost godišnje prodaje nadmašila 10 milijardi USD.
Korporacije Pfizer, Merck i GlaxoSmithKline imaju najveći broj blockbustera dok većina ostalih kompanija poput, primjerice, Novo Nordiska, Bayera, i Roche-Genentecha imaju od jednog do tri. Najveći broj blockbustera namijenjen je liječenju kardiovaskularnih bolesti te bolesti centralnog nervnog sustava.
Vrijednost prodaje blockbustera smanji se u svega nekoliko mjeseci za gotovo 90 posto nakon što im istekne patentna zaštita. Prodaju odnosno tržište im preotimaju generički lijekovi. Oko 70 posto propisanih lijekova, bolje reći lijekova propisanih liječničkim receptima, u SAD-u odnosi se na generičke lijekove.
Nove mogućnosti u razvoju lijekova omogućile su tehnologije koje su se nedavno pojavile poput, primjerice, genomike i farmakogenomike. Ove tehnologije omogućile su individualizirano liječenje s određenim specifičnim preparatima. Plasiraju se lijekovi za manje skupine bolesnika pa su mnogi pomislili kako je došao kraj blockbuster paradigmi koja se zasnivala na masovnom tržištu. Međutim, nove generacije blockbustera pokazale su kako ova predviđanja nisu točna.
Jedan od takvih primjera je Gleevec. Riječ je o preparatu koji je razvila kompanija Novartis na temelju fokusiranosti na konkretni uski (tržišni) segment oboljelih. Gleevec je namijenjen za liječenje manjeg broja pacijenata koji boluju od rijetkog oblika leukemije. Lijek je plasiran na tržište 2001. godine a 2006. godine ostvario je prihod od preko 2,5 milijardi USD.
Sve veći rizici poslovanja te stalni rast novčanih iznosa potrebnih za istraživanje i razvoj potencira spajanja i najvećih farmaceutskih korporacija pa su tako, primjerice, nastali GlaxoSmithKline i Bristol-Myers Squib. Spajanja se realiziraju zbog sinergijskih efekata koji se očituju u smanjivanju troškova poslovanja, jačanja inovacijskih odnosno istraživačkih potencijala te pristupa novim tržištima. Sve češće se preuzimaju male biotehnološke tvrtke zbog njihovih inovativnih rješenja i kreativnih potencijala.
Genetički inženjering i računalne simulacije omogućavaju manjim biotehnološkim tvrtkama generiranje značajnih novih spoznaja koje su temelj za razvoj biotehnoloških lijekova. Tako je velika farmaceutska korporacija Eli Lilly u suradnji s biotehnološkom tvrtkom Genentech plasirala 1983. godine prvi biotehnološki preprat odnosno inzulin pod nazivom Humulin.
Comments