By Inovacije su danas hit tema u razgovorima poduzetnika, ekonomista, političara i znanstvenika koji nastoje u svojim područjima djelovanja olakšati i unaprijediti njihovo stvaranje. Generiranje nove dodane vrijednosti i poboljšavanje konkurentnosti u suvremenoj ekonomiji nije moguće ostvariti bez planskog upravljanja inovacijskim procesima. Čak što više, nastoje se sustavno plasirati i radikalne inovacije koje stvaraju nova tržišta i nove potrošačke potrebe.
Ipak, inovacije su vrlo stari fenomen koji čovjeka „prate“ već 15.000 godina. Nekada je njihova pojava bila iznimno rijetka te je u pravilu bila rezultat slučajnosti i sretnih okolnosti. S vremenom inovacije postaju predmetom sustavnoga i planskoga bavljenja inovatora, često znanstvenika, koji su u potpunosti predani tim nastojanjima. Tehnološki razvoj dodatno je potencirao ekspanziju inovacija koje su uzrokovale i korjenite društvene promjene kao što je, primjerice, prelazak iz poljoprivrednog u industrijsko društvo. Taj drastični društveni razvoj omogućio je izum parnog stroja i s njim povezan niz tehničkih inovacija.
Treba naglasiti kako ljudsku povijest ne obilježavaju samo tehnološka unapređenja već i društvene inovacije. Dobrim djelom naš povijesni razvoj zasniva se na pojavi i djelovanju organizacija različitih veličina a one spadaju u važne društvene inovacije. U industrijskom društvu stvara se obrazovana birokracija i znanstveno upravljanje organizacijom. Inoviranjem se stvaraju različiti modeli upravljanja malim i velikim organizacijama. Ti napori su s vremenom prerasli u teoriju organizacije i profesionalno zanimanje – menadžer.
Privatno vlasništvo i patenti
Svaka invencija je dodana vrijednost koja je nastala radom pojedinca ili grupe. Ta dodana vrijednost je rezultat apstraktnog misaonog rada te predstavlja nematerijalnu imovinu odnosno privatno ili korporativno vlasništvo. Uloga privatnog vlasništva u razvoju zapadne civilizacije je nemjerljiva, pa mnogi misle kako se radi o urođenoj ljudskoj karakteristici. Zbog toga ne iznenađuje što su patenti i drugi oblici intelektualnog vlasništva jedini današnji legalni tržišni monopol. Ipak, pojedini antropolozi tvrde kako su australski Aboridžani stoljećima živjeli bez privatnog vlasništva.
Privatno vlasništvo davno se integriralo u ekonomske mehanizme te s vremenom postalo važan element društvene promocije i statusa. Neprijeporno je kako je privatno vlasništvo već tisuće godina sastavnica društvenog DNK. Socijalna genetika i društveni eko sustav nastojali su se mijenjati, u pojedinim povijesnim trenucima, nasilnim odnosno revolucionarnim metodama. Ti nasilni socijalni kirurški rezovi nisu imali većih uspjeha u pogledu pokušaja dokidanja privatnog vlasništva.
Neprijeporno je kako je privatno vlasništvo jedan od važnih generatora društvene energije odnosno dinamike. Naime, privatno vlasništvo stimulira tržišno nadmetanje te je jedan od oblika individualnog samopotvrđivanja kojem teže gotovo svi pojedinci. Međutim, kada stjecanje privatnog vlasništva postane samo sebi svrhom nastaju disfunkcionalni procesi koji razaraju humanu supstancu. To je jako vidljivo u slučaju monopola kada gomilanje privatnog bogatstva nema više vanjskih ograničenja i korektiva.
Monopol je jedan od oblika tržišnih odnosa u kojem dolazi do goleme koncentracije ekonomske i društvene moći. Monopolnu poziciju priželjkuju svi tržišni akteri ali ta golema i nekontrolirana moć nadilazi ekonomske okvire te je pogubna za poduzetničke slobode i kulturu. Ponajviše zbog toga monopol je zakonski zabranjen.
Naftni monopol – Standard Oil
Tržišni monopol, prvenstveno, u strateškim industrijama ili uslugama potiče koncentraciju ogromne moći koja izmiče kontroli javne uprave i javnosti općenito. Za razliku od državnih monopola privatni tržišni monopolisti češće su inovativni i produktivni. Strateški monopoli zasnivaju se, u pravilu, na brojnim inovacijama, patentima, tehnološkim znanjima, distribucijskoj mreži te vertikalnoj integriranosti.
Jedan od najvećih i najmoćnijih privatnih monopola u industrijskoj povijesti stvorio je John D. Rockefeller. On je 1870. godine osnovao tvrtku Standard Oil. Naftna industrija, proizvodnja čelika, ugljena i električne energije bili su strateške platforme industrijske revolucije krajem 19. stoljeća.
Rockefeller se u početku poslovanja fokusirao na preradu i transport nafte. Istraživanje i proizvodnja nafte bili su mu u drugom planu. Ubrzano je stvarao model industrijskog poslovanja koji je maksimalno smanjivao improvizaciju i rizik. Stoga se oslanjao na planiranje, procedure, visoku produktivnost i masovnu proizvodnju. U kratkom roku Standard Oil je prerastao u impresivan industrijski sustav. Standard Oil se nametnuo kao infrastruktura brojnim dugim industrijskim djelatnostima koje su nastajale 80-ih godina 19. stoljeća. Danas takvu sličnu tržišnu poziciju ima informatička industrija koja se integrirala u sve ekonomske procese.
Potkraj 19. stoljeća Rockefeller širi spektar svoga poslovanja te počinje snažno ulagati u istraživanje i razvoj. To je uključivalo i znanstvenu djelatnost što rezultira brojnim inovacijama i patentima. Tehnička unapređenja i inovacije omogućili su poboljšavanje tehnoloških procesa i povećanje kvalitete. Takva poslovna orijentacija artikulirala je superiorno poslovanje o odnosu na konkurenciju što je u konačnici dovelo do strelovite tržišne ekspanzije.
U prvom desetljeću 20. stoljeća Standard Oil je stekao monopol u transportu i skladištenju odnosno monopol na sveukupno područje tzv. „downstream aktivnosti“ (prerada, transport i prodaja naftnih proizvoda) te je počeo osvajati „upstream aktivnosti“ (istraživanje i proizvodnja nafte i plina). Rockefeller je stekao ogromnu i nekontroliranu moć koja je počela iskazivati sve veći broj negativnih karakteristika.
Standard Oil se počeo bahato ponašati pa je tako, primjerice, uklanjao tržišne konkurente, utjecao na formiranje cijena te samostalno utvrđivao uvjete poslovanja s dobavljačima. Zbog toga je Rockefeller stjecao sve više neprijatelja a to je kulminiralo zajedničkom tužbom 18 saveznih država SAD-a protiv njegove korporacije.
Američki predsjednik Theodore Roosevelt naložio je Kongresu pokretanje istrage o aktivnostima Standard Oil Trusta koja je rezultirala donošenjem „Shermanova zakona protiv trustova“ 1908. godine kojim je ta korporacija proglašena nezakonitom organizacijom odnosno korporacijom.
Presudom Vrhovnog suda SAD-a 5. svibnja 1911. godine naređena je dezintegracija Standard Oil Trusta na 34 neovisne kompanije koje međusobno nisu smjele imati povezani kapital niti zajedničku poslovnu politiku. To su ponajviše bile podružnice Standard Oila po američkim saveznim državama od kojih je, prilikom dezintegracije, znatan broj zadržao naziv Standard Oil. Tako su, primjerice, nastale tvrtke Standard Oil of New Jersey, Standard Oil of California i dr.
Zanimljivo je spomenuti kako su od kompanija Standard Oil New Jersey, Standard Oil of New York, Standard Oil of California i Standard Oil of Indiana s vremenom nastala korporacije koje mijenjaju svoje nazive u današnja imena : Exxon, Mobil, Chevron i Amoco.
Zemlja i patenti kao resursi
Vlasništvo nad zemljom dugi niz stoljeća bilo je ključni generator društvene moći a taj se utjecaj ne gubi previše ni u industrijskom društvu. U vrijeme početka industrijalizacije odnosno početka razvoja naftne industrije bilo je iznimno važno posjedovanje zemlje bogate naftnim rezervama. Posjedovanje zemlje s bogatim prirodnim resursima bilo je temelj ekonomskog prosperiteta i u vrijeme masovne industrije.
Općenito govoreći, u feudalno doba, ali i prije njega, vlasništvo nad zemljom bilo odlučujuće za društveni status koji se gotovo u pravilu stjecao rođenjem odnosno nasljeđivanjem. Zemlja je bila ključni generator ekonomske vrijednosti u vrijeme vladavine poljoprivredne proizvodnje. Čak do 90 posto populacije bavilo se poljoprivrednom proizvodnjom a početkom industrijalizacije taj postotak se počinje brzo i drastično smanjivati. Korekcije društvenih odnosa bile su minimalne a ostvarivale su se sukobima, ratovima odnosno osvajanjima i nasljeđivanjem.
Do velikih promjena dolazi kada privatno vlasništvo nad strojevima preciznije rečeno tvornicama postaje generator društvenih procesa. U novoj društvenoj paradigmi isprepliću se strojevi odnosno tehnologija, privatno vlasništvo, menadžment i tržišni zakoni koji postaju ključni za mobilnost proizvodnih aktera. Ta se mobilnost skladno nadopunjavala s građanskim slobodama i parlamentarnom demokracijom. Patenti su bili pravni instrument očuvanja ali i razvoja kreativnih procesa te su kao specifičan oblik privatnog vlasništva potencirali ekonomski i društveni razvoj.
Prvi patentni zakon donijela je Venecija 1474. godine. Engleska 1624. godine razrađuje patentnu zaštitu i određuje vrijeme njenog trajanja te uvodi pojam istinskog i prvog izumitelja. U naredna dva stoljeća ostale europske države donose patentne zakone kao i zakone kojima štite ostale oblike intelektualnog vlasništva poput, primjerice, autorskih prava i brendova.
Povijesna evolucija patentne prakse
Kao što je već naznačeno, pored privatnog vlasništva, razvoj tehnike je od presudne važnosti za napredak čovječanstva u cjelini. Tome treba pridodati razvoj prakse patentiranja u pravnom i poduzetničkom pogledu. To se, prije svega, odnosi na vojnu odnosno ratnu tehniku koja je omogućavala uspješnu teritorijalnu ekspanziju i zauzimanje područja bogatih prirodnim resursima. Tako su, primjerice, barut izmislili kineski alkemičari u 9. stoljeću poslije Krista i smatra se prvim eksplozivom i prvom pirotehničkom mješavinom. Dinamit je izumio švedski kemičar i inženjer Alfred Nobel koji ga je patentirao 1867. godine. Obje ove inovacije u velikoj su mjeri obilježile ljudsku povijest.
Znanja, inovacije i umijeća odnosno patenti u brodogradnji i pomorstvu omogućili su otkrivanje i zauzimanje cijelih novih kontinenata što je rezultiralo munjevitim i do tada neviđenim rastom kolonijalnih sila. Još i danas je pomorska ratna flota jedan od ključnih simbola vojne globalne velesile a veličina trgovačke brodske flote jedan od parametara gospodarske razvijenosti.
Stoga je razumljivo što su tehnički izumi i njihova patentna zaštita važan element industrijskog vlasništva u industrijskoj revoluciji koja započinje 1771. godine u Velikoj Britaniji. Tada se u tekstilnoj industriji počinju masovno instalirati strojevi koji drastično povećavaju produktivnost rada.
Druga faza tehnološke revolucije počinje 1829. godine a obilježavaju je parni strojevi u industriji čelika i drugim industrijskim granama pri čemu veliki značaj dobiva rudarstvo. Grade se željeznice, uvode poštanske usluge i razvija telegrafska povezanost. Industrijska revolucija širi se iz Velike Britanije u SAD. Željeznice i poštanski sustavi, među prvima, su postali velike poslovne organizacije koje funkcioniraju uz pomoć propisanih pravila, utvrđenih vremenskih rokova, vanjskog nadzora i podjele rada.
Kao njihovog prethodnika možemo navesti organizaciju Taksis koja je u Europi obavljala usluge dostave od 1305. godine do početka 19. stoljeća. Taksis je 1628. godine zapošljavao više od 20.000 ljudi a njegovi dostavljači u plavo srebrnastim uniformama krstarili su po cijeloj Europi raznoseći poruke između plemstva, generala, visokih državnih službenika, trgovaca i bankara.
Ipak, prva korporacija u modernom smislu, bez svake sumnje, je Engleska istočno indijska kompanija utemeljena 1600. godine. Kompanija se bavila trgovinom povezujući Europu s Indijom ali i cijelom Azijom. Brodovi ove kompanije prevozili su različitu robu a ponajviše tekstil i čajeve. Ta poslovna organizacija prestala je s radom 1874. godine.
U trećoj fazi industrijsko-tehnološke revolucije čiji početak možemo odrediti s 1875. godinom, u punom je zamahu industrija čelika a snažno se razvija i kemijska industrija te proizvodnja električne opreme kao i bakra te kablova. Razvija se svjetsko pomorstvo, grade veliki mostovi i tuneli, uspostavlja svjetska telegrafska mreža dok se telefonija razvija u nacionalnim razmjerima. Velike korporacije su vertikalno integrirane a po prvi puta znanost se pojavljuje kao proizvodna sila. Uvode se industrijski standardi te računovodstveno praćenje troškova kao alat kontrole i vrednovanja efikasnosti. Njemačka i SAD nadmašuju Veliku Britaniju u pogledu industrijske razvijenosti.
Od 1908. godine počinje četvrta faza tehnološke revolucije a karakterizira je snažan razvoj naftne industrije, automobilske industrije i općenito masovne proizvodnje. Početak razvoja naftne industrije odvija se u sklopu ciklusa velikih industrijskih inovacija u drugoj polovici 19. stoljeća. O razvoju i značaju Standard Oila kao industrijskog monopola već smo govorili. Bez obzira na veličinu i važnost Standard Oila za razvoj naftne industrije treba istaći doprinos brojnih inovatora i poduzetnika.
Jedan od tih inovativnih poduzetnika bio je Anthony F. Lucas, što je zapravo amerikanizirano ime Antonija Lučića, koji je rodom iz Hrvatske. Lucas je nekonvencionalnim, bolje reći, inovativnim metodama napravio revolucionarni iskorak u istraživanju nafte. Tako je Lucas 10. siječnja 1901. godine otkrio najpoznatiji izvor nafte u povijesti američke naftne industrije – Spindletop. To otkriće osiguralo je američku dominaciju u svjetskoj naftnoj industriji većim djelom 20. stoljeća.
Fordizam nije obilježio samo automobilsku industriju već je artikulirao načela funkcioniranja masovne proizvodnje koja je inicirala nastanak masovnog društva. S razvojem masovne industrije započinju se postupno primjenjivati znanstvene metode upravljanja. Taj rukovodni model izumio je i obrazložio Frederick Winslow Taylor u svom djelu Principi znanstvenog upravljanja objavljenom 1911. godine. Pored toga, u to vrijeme razvijaju se mreže željeznica, zračnih luka i auto cesta te se uspostavlja svjetska analogna telekomunikacijska mreža.
Informatičko i telekomunikacijsko doba predstavljaju petu fazu tehnološke revolucije čiji početak možemo smjestiti u 1971. godinu. Mikro čipovi i računala se ubrzano razvijaju te postaju sve jeftiniji i dostupniji. Pri tome se integriraju u gotovo sve ekonomske i društvene djelatnosti stvarajući novu paradigmu poznatu kao digitalna ekonomija odnosno digitalno društvo.
Internet je jedna od najvažnijih visokih tehnologija a uvodi nova pravila poslovanja i ponašanja. Pojavu i razvoj interneta omogućuje mnoštvo inovacija u području informatike, elektrotehnike, matematike, strojarstva i telekomunikacija. Izdvojit ćemo inovaciju Tim Berner Leea koji je 1989. godine izumio World Wide Web a riječ je u sustavu za upravljanje informacijama koji je omogućio globalno komuniciranje u realnom vremenu. Lee i dalje nadzire svoju inovaciju kao čelnik World Wide Web Consortiuma osnovanog 1994. godine koji sustavno prati razvoj tog sustava.
U petoj fazi tehnološke revolucije nastaju brojne tehnologije zasnovane na znanosti koje ulaze u komercijalnu primjenu poput, primjerice, genetike, biotehnologije, nanotehnologije i umjetne inteligencije. Kuće, strojevi, tvrtke i gradovi postaju pametni uz pomoć digitalizacije drastično mijenjajući svakodnevni život i poslovanje. Javljaju se novi organizacijski oblici poput virtualne i umrežene organizacije kao primjereni modeli djelovanja u digitalnom okruženju.
Zbog toga ne iznenađuje što raste značaj intelektualnog vlasništva posebno patenata i brendova koji u društvu znanja i inovativnoj ekonomiji postaju ključni generator socijalnog i ekonomskog razvoja. Pored privatnog vlasništva kao motivatora ekonomskog angažmana afirmiraju se znanje i kontinuirano učenje kao temeljni procesi osobne motivacije i stvaranja vrijednosti. U tom kontekstu inovacije su jedan od rezultata kreativnih napora poduzetnika kojima nastoje ostvariti profit ali i poboljšati kvalitetu života lokalne zajednice.
Novi generatori ekonomske vrijednosti
Podaci, informacije i primijenjena znanja dobivaju sve veću ekonomsku vrijednost a ujedno su glavne sastavnice patenata i ostalih oblika intelektualnog vlasništva. To su specifični „proizvodi“ koji se upotrebom ne troše. Posve suprotno, upotrebom se njihove vrijednost povećava. Ta njihova specifičnost potencirala je dijeljenje znanja, ne više samo unutar obrazovnog sustava, već i u svijetu rada. Razvijaju se virtualni timovi, alijanse, partnerstva i ostali oblici suradnje s ciljem generiranja novih spoznaja koje se u konačnici patentiraju. Korporativna učilišta već su uobičajena strukturalna sastavnica vodećih tvrtki čiji proračuni ponekad nadmašuju milijardu USD.
Od 2000. godine prosječni godišnji broj patenata koje odobri američki Ured za patente i trgovačke znakove (U.S. Patent & Trademark Office) iznosi preko 180.000. Međutim, svega dva posto patenata postane komercijalna odnosno korisna za društvo u praktičnom smislu što zorno ukazuje na složenost i rizičnost postupka komercijalizacije invencije.
Navedene procese dodatno komplicira sve veća složenost novih proizvoda koja drastično povećava troškove istraživanja i razvoja. Zbog toga je razumljivo kako je razvoj i plasiranje novih proizvoda iznimno rizičan poslovni pothvat. Intelektualni resursi čak i vodećih korporacija kao što su patenti, know-how, ideje s komercijalnim potencijalom te istraživački podaci često su nedovoljni za generiranje profitabilnih inovacija i njihovo patentiranje pa se planski sve češće kupuju i male tvrtke koje su razvile specifična i tržišno atraktivna znanja odnosno spoznaje. To se, prije svega, na visoke tehnologije poput biotehnologije i genetskog inženjeringa u kojima je primijenjena znanost od prvorazrednoga značaja.
Za inovatore i inovativne organizacije karakteristično je sustavno mišljenje koje omogućava transformaciju izuma od ideje do profitabilnoga proizvoda, usluge i rješenja. Invenciju treba vrednovati u određenom društvenom i ekonomskom kontekstu što omogućuje njeno implementiranje u (tehnološke) procese ili postojeću infrastrukturu odnosno tržište. Ponekad je izum „ispred“ svoga vremena pa ne postoje, primjerice, materijali, infrastruktura i tehnologija za njegovu izradu odnosno plasman.
Izumi su sve manje rezultat individualnih napora i talenata te sve više nastaju kao rezultat timskog rada talentiranih pojedinaca različitih profesija. Pored timske suradnje i različitih oblika poslovnih savezništava razvijaju se i novi načini upravljanja poput, primjerice, upravljanja inovacijskim procesima i upravljanja znanjem. Njihov krajnji cilj je generiranje novih spoznaja koji se najčešće štite patentima.
U tom kontekstu može se uočiti proturječnost. Naime, s jedne strane patenti su zakonski monopoli koji služe za zaštitu profitabilnih novih spoznaja a s druge strane (opće) znanje ne podliježe monopolu. Zbog toga su sve češće etičke dileme u vezi patentiranja određenih spoznaja koje su po svojoj naravi od općeg društvenog interesa. Bez obzira brojne etičke dvojbe znanstvenici sa sveučilišta i istraživačkih instituta sve više surađuju s industrijom odnosno poslovnim sektorom.
Internet je radikalno olakšao pristup informacijama i znanjima iz svih znanstvenih disciplina te stvorio tehnološke pretpostavke za artikulaciju modela otvorene inovacije (Open Innovation). Pojam je popularizirao Henry Chesbrough 2006. godine objavom knjige pod tim nazivom premda je koncept otvorene inovacije znatno stariji.
Riječ je o modelu u kojem tvrtke, često i izravni tržišni konkurenti, surađuju s ciljem generiranja novih rješenja, proizvoda i usluga. Modeli suradnje su mnogobrojni a kreću se od zajedničkih projektnih timova, prijenosa znanja (know-how) do projekata zajedničkih ulaganja u istraživačke kapacitete. Valja upozoriti kako se poslovna savezništva sklapaju i zbog snižavanja troškova poslovanja, širenja distribucijskih kanala te prodora na nova tržišta.
Sustav patentiranja čuva nove spoznaje i kreativna tehnološka rješenja te tako garantira ne samo povrat investiranog novca već i zaradu. Patenti i ostali oblici intelektualno vlasništva čuvaju nematerijalne sastavnice u ekonomiji, znanosti, kulturi i ostalim segmentima ljudskog stvaralaštva te snažno potiču natjecanje u kreativnosti. Ujedno patenti pridonose osobnom i korporativnom ugledu te poboljšavaju konkurentnost organizacija pa i čitavih nacija.
Korporativna praksa
Američka korporacija IBM osnovana je 1911. godine i od svog nastanka prolazila je faze uspona ali i bolnih padova. Godine 2018. korporacija IBM bila je 38. po veličini američka kompanija s ostvarenim prihodom od 79,5 milijardi USD. Od samoga osnutka, korporaciju IBM karakterizira predanost istraživačkom odnosno inovativnom radu te proširivanje vlastitog patentnog portfelja.
Jedan od najvažnijih današnjih projekata istraživača IBM-a je kreiranje kvantnog računala koje bi korporaciji omogućilo zauzimanje liderske tržišne pozicije. Izum i komercijalizacija kvantnog računala bila bi prekretnica u računalnoj industriji jer je riječ o prijelomnoj inovaciji koja će, posve sigurno, uspostaviti nove odnose u ekonomiji i društvu.
Kvantna računalna tehnologija drastično bi unaprijedila mogućnosti umjetne inteligencije a na njenom razvoju angažirane su brojne kompanije poput, primjerice, Daimler Mercedes-Benza, Microsofta, Googlea i farmaceutskog diva Biogena. Znanstvenici i stručnjaci IBM-a već se dulje vrijeme bave i razvojem umjetne inteligencije.
Jedan od njihovih najpoznatijih projekata u tom pogledu je Deep Blue. Projekt umjetne inteligencije Deep Blue izazvao je golemu pozornost svjetske javnosti 1996. godine. Tada je Deep Blue u šahovskom meču održanom u impresivnom Philadelphia Convention Centeru pobijedio svjetskog šahovskog prvaka Garrya Kasparova.
Danas smo svjedoci i naporima usmjerenim na stvaranje prijelomnih inovacija u automobilskoj industriji u kojoj se nastoji proizvesti autonomni automobili odnosno automobili bez vozača. Autonomna vožnja jedan je od praktičnih primjera primjene umjetne inteligencije. Težnju k stvaranju radikalnih novih inovacija uočavamo i u energetskom sektoru gdje se razvija tehnologija proizvodnje električne energije uz pomoć fuzije. Prijelomne inovacije kao što su umjetna inteligencija i fuzija te visoke tehnologije poput genetskog inženjeringa i biotehnologije postupno artikuliraju novu društvenu paradigmu.
Ove prijelomne inovacije nastoje realizirati mnogobrojni timovi vrhunskih znanstvenika i stručnjaka. Riječ je o vertikalno integriranim znanstvenim procesima koji integriraju brojna specifična znanja. Zbog toga možemo reći kako mali broj tvrtki i instituta u svijetu mogu konkurirati u pogledu znanja o umjetnoj inteligenciji IBM-u ili u području komunikacija AT&T-u. Veći broj vodećih tehnoloških korporacija predano radi na plasiranju prijelomnih inovacija.
Povijesni osvrt – Bell Labs i Edison
Zanimljivo je spomenuti kako je AT&T (American Telephone&Telegraph) bez obzira što je svojevremeno imao monopol u pružanju telefonskih usluga u SAD-u osnovao zasebnu organizacijsku jedinicu za istraživanje i razvoj. Tako je nastao Bell Labs koji u prvoj polovici 20. stoljeća postao najinovativnija znanstvena organizacija na svijetu. Bell Labs je kasnih 60-ih godina 20. stoljeća zapošljavao više od 15.000 inženjera, istraživača i znanstvenika među kojima je bilo i 1.200 doktora znanosti. Svoja otkrića Bell Labs je štitio patentima koji postaju ključna sastavnica poslovne politike i strategije ove poslovne organizacije.
Nastanak i razvoj istraživačkih i inovativnih organizacija početkom 20. stoljeća još uvijek je bila rijetkost u visoko razvijenim industrijskim zemljama uključujući i SAD. Mali je broj prosječnih Amerikanaca početkom 20. stoljeća znao razliku između znanstvenika, inženjera i inovatora. U to vrijeme najbolji američki studenti, u pravilu, su težili ostvariti karijeru u državnim institucijama. Na poslovnu karijeru gledali su s omalovažavanjem. Stručno usavršavanje odnosno profesionalnu izvrsnost američki studenti u velikom broju stjecali su u Europi, ponajviše u Njemačkoj, a, prije svega, u Berlinu i Gottingenu. Njemački jezik tada je bio jezik znanosti, a kasnije to postaje engleski kojem je internet podario dominantnu poziciju.
U takvim društvenim okolnostima, nesklonim poslovnim uspjesima, američki izumitelj Thomas Edison uspio je ostvariti status nacionalne ikone, odnosno simbola američke genijalne inovativnosti i poduzetništva. On je imao izuzetno razvijenu sposobnost sustavnog mišljenja koje mu je omogućavalo komercijalizaciju i radikalnih – prijelomnih inovacija.
Edison je osnovao nekoliko tvornica te izgradio čitav sustav proizvodnje i distribucije električne energije kako bi njegova inovacija – žarulja, ostvarila puni svoj smisao odnosno svrhu. Čitav (lokalni) energetski sustav Edison je vlastitim novcem izgradio za manje od tri godine. Ujedno treba naglasiti kako je Edison u New Jerseyu utemeljio prvi industrijski istraživački laboratorij što je bio revolucionarni potez u vrijeme apsolutne vladavine masovne proizvodnje. Danas su istraživanje i razvoj matični procesi svih vodećih korporacije koji se dodatno jačaju brojnim akvizicijama.
Bez obzira na vrhunske znanstvene te inovativne kapacitete vodećih korporacija one nisu u stanju generirati sve potrebne spoznaje. Stoga se suradnja već nametnula kao poslovni i istraživački imperativ. Visoke tehnologije odnosno industrije utemeljene na znanju integriraju individualnu poduzetnost, primijenjenu znanost, razmjenu znanja, mrežnu strukturu, marketing i profitabilnost. Takva integracija elemenata unutar određene industrije odnosno privatne korporacije pojavila se tek nedavno.
Boeing, Airbus i SpaceX
Proizvodnja borbenih i civilnih zrakoplova od samih svojih početaka temeljila se na primijenjenoj znanosti, inovativnosti, tehnološkoj izvrsnosti, kompetentnoj radnoj snazi, dugoročnim marketinškim predviđanjima, velikim financijskim ulaganjima i državnim izravnim te neizravnim potporama. Ujedno zrakoplovna industrija u znatnoj mjeri pozitivno utječe na imidž zemlje. U proizvodnji zrakoplova s preko 150 sjedala korporacije Boeing i Airbus dominiraju tim tržištem te su nacionalne uzdanice odnosno ponos svojih zemalja.
Airbus je metafora europske industrijske izvrsnosti i tehnoloških potencijala kojima može konkurirati prestižnim američkim tvrtkama. Taj europski ponos započeo je poslovanje kao konzorcij četiriju kompanija proizvođača zrakoplova iz Francuske, Njemačke, Velike Britanije i Španjolske. Tvrtka Airbus simbolizira tehničku odnosno tehnološku inovativnost, proizvodni perfekcionizam, globalnu usmjerenost, marketinšku fokusiranost i visoku kvalitetu cijele Europe.
Sličan status uživa Boeing u SAD-u gdje se desetljećima smatra jednom od najbolje vođenih američkih kompanija. Boeing se svojim poslovanjem dokazao kao korporacija koja zrakoplove proizvodi brže, bolje i jeftinije od svoje konkurencije. Tek je zadnjih nekoliko desetljeća dobio dostojnog konkurenta u Airbusu dok je konkurentsku tvrtku McDonell Douglas preuzeo u kolovozu 1997. godine. Boeing zapošljava iznimno talentirane inženjere i tehničare te vrhunske znanstvenike odnosno istraživače koji proizvode zrakoplove svjetske klase (world class) već dugi niz desetljeća.
Prije 40-ak godina poslovni obrazac Boeinga u razvoju novih zrakoplova bio je konzervativan, pragmatičan i samodostatan. Drugim riječima, nije se težilo novim revolucionarnim rješenjima a nastojalo se što više proizvesti potrebnih dijelova unutar vlastitih tvorničkih pogona. Međutim, taj koncept je davno napušten pa je gotovo 70 posto dijelova za zrakoplovni model 787 proizveden izvan SAD-a. Takav poslovni pristup još je ranije razvio Airbus koji je u 35 godina razvio i stabilizirao svoju složenu i razgranatu dobavljačku mrežu.
Međutim, Boeing je u razvoju zrakoplova tipa 787 Dreamliner, koji je prvi puta predstavljen javnosti 6. srpnja 2007. godine, napravio jedan neuobičajen i radikalni iskorak u njegovom planiranju i proizvodnji. Naime, nikada prije toga Boeing nije eksternalizirao odgovornost za razvoj i izradu krila koja se uz motore smatraju najsofisticiranijim djelom zrakoplova.
Uz već tradicionalne dobavljače mlaznih motora odnosno korporacije General Electric Aircraft Engines, Rolls-Royce i Pratt&Whitney (United Technologies) po prvi puta se kao dobavljači strateških dijelova pojavljuju japanske korporacije Mitsubishi Heavy Industries, Fuji Heavy Industries i Kawasaki Heavy Industries. Treba spomenuti i talijansku korporaciju Aleniu i američku Vought kao važne dobavljače.
Boeing je licencirao proizvodnju kompozitnih materijala japanskim tvrtkama. Riječ je o iznimno vrijednim spoznajama i inovacijama u području naprednih materijala koji se koriste pri izradi zrakoplovnih krila. To su temeljna znanja i kompetencije koje omogućuju proizvodnju najsofisticiranijih zrakoplovnih dijelova. Pojedini analitičari smatraju kako se ta vrhunska znanja i tehnološka rješenja nisu smjela prodati-isporučiti japanskim dobavljačima. Boeing je uvijek bio tehnološki integrator ali u ovom slučaju riječ je o znanjima, patentima i rješenjima koja nadilaze moć kontrole odnosno nadzora dobavljačkog sustava vrhovnog integratora odnosno Boeinga.
Donedavno su znanstvena istraživanja unutar visokih tehnologija poput, primjerice, svemirske tehnologije, bila monopol državnih istraživačkih instituta i agencija. Privatno poduzetništvo, primjerice, u svemirskim tehnologijama kao i njihova tržišna komercijalizacija prije nekoliko desetljeća bili su nezamislivi. Valja napomenuti kako su pri tome svemirska istraživanja bila snažan i djelotvoran instrument iskazivanja državne superiornosti.
Državne institucije pa čak i one istraživačke odnosno znanstvene često se previše birokratiziraju. Prevelika birokracija sprečava poduzetnost, usporava odlučivanje, blokira preuzimanje rizika, povećava broj suvišnih kontrolnih mehanizama te na koncu smanjuje produktivnost. Takve odnose najbolje je eliminirati privatnom poduzetničkom inicijativom uključujući i svemirsku industriju.
To potvrđuje američki poduzetnik Elon Musk čija je tvrtka SpaceX unaprijedila produktivnost, inovativnost i kvalitetu u brojnim segmentima svemirske tehnologije te pruža usluge na komercijalnoj osnovi i svemirskoj agenciji NASA-i. Nedavno je visoko tehnološka tvrtka SpaceX lansirala svoju raketu Falcon-9 koja je ponijela u svemir 60 satelita koji bi korisnicima trebali pružiti super brzu internetsku vezu. Korporacija Elona Muska, SpaceX planira postaviti gotovo 12.000 satelita u svoju mrežu Starlink odnosno svemirski sustav širokopojasnog interneta.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments