INOVATIVNE - STARTUP TVRTKEINOVATIVNE ORGANIZACIJE - IZUMITELJI

PRINCIPI POSLOVANJA TEHNOLOŠKOG STARTUPA

0

Poduzetništvo ima dugu tradiciju, ali pokretanje visoko tehnoloških startupova novijeg je datuma. Financiranje tog segmenta poslovanja karakteriziraju specifičnosti koje odudaraju od klasičnoga ekonomskog modela. Poduzetnički projekti u visokim tehnologijama drastično su rizičniji od onih koji se poduzimaju u drugim ekonomskim segmentima. Znatnim djelom to je posljedica tehnoloških inovacija kreiranih u startupovima, koje često stvaraju nova tržišta odnosno tržišne niše.

Procjena vrijednosti

Inovativni potencijal tehnoloških startupova drastično je veći od onih u malim i srednjim tvrtkama koje djeluju u tradicionalnim industrijskim i uslužnim granama. Razlike su najočevidnije u njihovoj strukturalnoj arhitekturi. Startupovi su horizontalni, kaotični i umreženi, dok su tradicionalne male i srednje tvrtke vertikalne, formalizirane te procesno razgraničene.

Tehnološki startupovi djeluju u iznimno dinamičnom i izazovnom okruženju u kojem je gotovo nemoguće dugoročno strateški planirati. Za razliku od njih, većina tvrtki na tradicionalnim tržištima posluje u znatno stabilnijim tržišnim uvjetima koji omogućuju  srednjoročno i dugoročno planiranje. Startupovi u velikom broju slučajeva svojim tehnološkim inovacijama stvaraju budućnost. Zbog toga su marketinška istraživanja i analize potrošačkih interesa praktično nepotrebni poduzetnicima u visoko tehnološkim startupovima.

Financijske analize odnosno vrednovanje tehnoloških startupova i ostalih tvrtki na tradicionalnim tržištima drastično se razlikuju. To je vidljivo, primjerice, u slučaju Twittera, predstavnika nove generacije informativnih tvrtki, osnovanoga 2006. godine, i New York Timesa koji spada u kategoriju tradicionalnih medijskih kompanija utemeljene 1851. godine. Svaka od ovih kompanija  zapošljava više od tisuću djelatnika, čiji je cilj prezentacija informacija.

Prigodom izlaska Twittera na burzu 2013. godine tržišna vrijednost kompanije bila je procijenjena na 24 milijarde USD, što je bilo 12 puta više od tadašnje tržišne kapitalizacije New York Timesa. Paradoks se sastojao u tome što je New York Times godinu dana ranije ostvario dobit od 133 milijuna USD, dok je Twitter iskazao gubitak.

Što je uzrok ovom paradoksu? Procjena vrijednosti perspektivnih tehnoloških startupova koji u pravilu posluju na originalni način, nudeći nove proizvode odnosno usluge, zasniva se na predviđanju budućega novčanoga toka. Investitori očekuju da startup zauzme jedinstveni, bolje reći svojevrsni monopolski položaj, koji će garantirati izdašne profite.

Konkretno govoreći, u ovom slučaju Twitter je od nedavnoga gubitaša postao tvrtka koja je 2019. godine ostvarila ukupni prihod od 46 milijardi USD i neto dobit u iznosu od 1,47 milijardi USD. Neto dobit Twittera u samo nekoliko godina je značajno nadmašila dobit New York Timesa.

Uhodani i profitabilni poslovi znatnim djelom funkcioniraju rutinski s kratkoročnom orijentiranošću na profit. Menadžeri u tim kompanijama ne teže eksponencijalnom rastu, a nisu fokusirani ni na značajno inoviranje posla  što bi iziskivalo zapošljavanje vrhunskih kreativaca. Takva vrsta rukovoditelja ne zamara se odgovaranjem na pitanje : Može li tvrtka na taj način biti profitabilna za 15 do 20 godina?

Preporuke za uspješno poslovanje

Osiguranu srednjoročnu i dugoročnu budućnost, po mišljenju Petera Thiela, serijskoga tehnološkoga poduzetnika koji je osnovao PayPal, investirao u Facebook te pokrenuo Palantir Technologies, imaju tvrtke koje imaju neku kombinaciju sljedećih karakteristika : vlastita tehnologija, mrežni učinak, ekonomija razmjera i brend. Te karakteristike ujedno su i glavni kriteriji za propitivanje posla kojim se bavite.

Vlastita tehnologija, preciznije rečeno, inovativna tehnološka rješenja omogućavaju brzo stjecanje liderske tržišne pozicije. Ukoliko je ta tehnološka rješenja teško kopirati, tada je ostvarena teško dostižna prednost pred konkurentima. Inovativni Googleovi algoritmi jedan su od najboljih primjera takve poslovne prakse.

Tehnološka superiornost ne mora se steći samo radikalnim inovacija. Fokusiranost na sitna poboljšavanje svih sastavnica poslovnih procesa odnosno tehnologije i organizacijske strukture može dosegnuti kritičnu točku. Tog trenutka kvantiteta prerasta u kvalitetu što rezultira kvantnim poboljšavanjem koje se manifestira stjecanjem konkurentske prednosti tehnološkog startupa.

Amazon je, kao tehnološki startup, konkurentsku prednost stekao na početku svoga djelovanja 1995. godine. Tvrtka je tu poziciju zauzela ponudom drastično većega  broja knjiga od klasičnih knjižara, jer joj kao internetskoj kompaniji nije trebalo tradicionalno skladište.

Nakon toga, Jeff Bezos i menadžeri Amazona provode kontinuirana sitnija poboljšanja, pa je tako kompanija s vremenom počela prodavati elektroniku, namještaj, hranu, igračke i dr. Prošle godine Amazon je ostvario prihod od 14,8 milijardi USD, a postao je tržišno najvrjednija tvrtka na svijetu premašivši vrijednost od 1.000 milijardi USD. Pri tome je i osnivač Amazona, Jeff Bezos postao najbogatiji čovjek na svijetu.

Veliki broj tehnoloških startupova vezano je za internetsko poslovanje koje ima niz specifičnosti. Jedna od karakteristika internetske ekonomije je mrežni učinak. Mrežni učinak je pojava kada internetski proizvodi postaju korisniji s povećanjem broja ljudi koji ih upotrebljavaju. Fenomen mrežnoga učinka značajka je i društvenih mreža. Primjerice, ako su gotovo svi vaši znanci na Facebooku, tada je vrlo izgledno da ćete se i vi priključiti toj društvenoj mreži. U protivnom će vas doživljavati kao pomalo asocijalnu odnosno ekscentričnu osobu.

Poduzetnički projekt u internetskoj ekonomiji koji računa na mrežni učinak mora se u početku fokusirati na najmanje moguće tržište. To je svojevrstan paradoks s kojim se susreću pokretači tehnoloških startupova. Mark Zuckerberg je na početku Facebook namijenio samo harvardskim studentima odnosno svojim kolegama s godine.

Savršeno ciljano tržište za startup je mala grupa ljudi specifičnih interesa, koje opslužuje nekoliko ili nijedan konkurent. Nužno je postupno stvoriti svoju tržišnu nišu i njome zagospodariti, a tek nakon toga započeti ekspanziju na slična ili nešto veća tržišta. Jeff Bezos je s Amazonom započeo prodaju na specijaliziranom online tržištu knjiga, ali je imao viziju postupnog ovladavanja cjelokupnom online prodajom.

Peter Thiel tvrdi kako softverski startupi imaju značajne potencijale za razvoj ekonomije razmjera, jer je marginalni trošak proizvodnje još jedne kopije proizvoda blizak nuli. Twitter ima više stotina milijuna korisnika, a njegovi menadžeri ne moraju inovirati kako bi povećali njihov broj. Pri tome ne postoje urođeni razlozi za prestanak rasta tvrtke.

Atraktivan brend važan je za poslovanje i u segmentu visokih tehnologija. Vrijednost i prepoznatljivost brenda tehnoloških tvrtki zasniva se na inovativnosti odnosno originalnim rješenjima koja u velikom broju slučajeva stvaraju nova tržišta. Ekosustav poznatih brendova visoke tehnologije sastoji se od tisuća razvojnih inženjera koji stvaraju u poticajnoj atmosferi i suradničkoj organizacijskoj kulturi.

Financiranje i upravljanje startupovima

Način poslovanja i vođenje startupa razlikuju se s obzirom na područje u kojem djeluju. Primjerice, biotehnološki startupovi posluju u izrazito zakonski reguliranom okruženju, a za njihovo funkcioniranje potrebna su znatna financijska sredstva. Nasuprot tome, softverski startupovi djeluju u gotovo nereguliranom zakonskom okruženju, a njihovo pokretanje iziskuje mali početni kapital.

Bez obzira na različitosti, investitori se prilikom odlučivanja o ulaganju u određeni startup pridržavaju nekih općih načela. Riječ je o izrazito rizičnoj financijskoj operaciji. Valja naglasiti kako veliki broj startupova propada, a zajedno s njima i većina fondova rizičnoga kapitala.

Investitori nastoje prepoznati startupove s velikim potencijalom za budući razvoj. U tom pogledu tehnološko tržište karakteriziraju određene specifičnosti. Uspjeh startupova na tom području ovisi o kreativnim tehnološkim rješenjima čiji tržišni potencijal nije lako prepoznati. Ujedno poslovni uspjeh na tržištu visokih tehnologija nije normalno distribuiran.

To dodatno otežava investicijsku procjenu jer uobičajeni obrazac ulaganja ne vrijedi na tehnološkom tržištu. Ne funkcionira opće poznata tržišna logika koja glasi : loši startupovi će propasti, osrednji će preživljavati, a uspješni će vratiti investiciju i donijeti veliku zaradu. Takvo investitorsko promišljanje  poznato je kao model diversificiranoga portfelja i često se koristi.

Prakticiranje diversifikacije investicija na području visoko tehnoloških startupova završava potporom gubitnika i potpunim promašajem u pogledu pronalaženja pobjednika. U ovom tržišnom segmentu ne postoji prosječna distribucija, pa se uspjeh investitora zasniva na fokusiranom traženju svega nekoliko startupova koji u budućnosti mogu postati iznimno profitabilni. Najbolja investicija u uspješnom fondu rizičnoga kapitala vrijedi jednako ili više od cijeloga ostatka portfelja fonda. Treba ulagati samo u startupove koji imaju potencijal povrata kapitala u vrijednosti  većoj od čitavoga fonda.

Svaki startup u kvalitetnom portfelju fonda rizičnoga kapitala mora imati potencijal prerastanja u golemi posao. Desetak najvećih tehnoloških tvrtki u SAD-u financirali su fondovi rizičnoga kapitala. Pri tome, treba naglasiti kako tih 12 tvrtki vrijedi više od 2.500 milijardi USD što je više od svih ostalih tehnoloških tvrtki zajedno.

Uspjeh startupa ovisi o tehničkoj kompetentnosti i komplementarnosti vještina   osnivača koji se ujedno moraju i dobro poznavati, smatra Peter Thiel. Osnivači moraju generirati odnose zajedništva, te sofisticiranim metodama poticati motivaciju zaposlenika. Tipičan startup dijeli vlasništvo među osnivačima, zaposlenicima i investitorima. U trenutku kada startup započne kotirati na burzi svi vlasnici stječu velike novčane iznose.

Upravni odbor startupa  od troje ljudi je optimalan broj za njegovo uspješno funkcioniranje. Odbor ni u kojem slučaju ne bi trebao imati više od pet članova, osim kada je to zakonska obveza. Većina sukoba u upravnom odboru startupa izbija između osnivača i investitora.

U startupu se znatno lakše upravlja zaposlenicima koji su visoko motivirani. To se dobrim djelom ostvaruje redovitim novčanim nagrađivanjem odnosno plaćom. Zbog toga je angažiranje vanjskih savjetnika, plaćenih po projektu, najčešće uzaludan pokušaj poboljšavanja poslovanja startupa.

Pored stalnih primanja, motivacija se ostvaruje dnevnom suradnjom uključujući i neformalno komuniciranje. Stupanj identifikacije zaposlenika sa startupom mora biti visok. Jedan od pokazatelja je odjeća. Mladi u Silicijskoj dolini, zaposleni u tehnološkim startupovima, nose nekonvencionalne majice kratkih rukava ili otkvačene majice s kapuljačom koje su, pri tome, označene logom tvrtke. To su svojevrsne uniforme startupa koje se razlikuju ovisno o individualnim specifičnostima. U startupu bi svi trebali biti drugačiji na isti način.

Zbog malog broja zaposlenika u startupu se često poslovi preklapaju što je potencijalni generator sukoba. Poželjno je precizno definirati odgovornosti svakoga djelatnika i osigurati mehanizme njihove koordinacije. Istodobno valja izbjegavati rad od kuće, jer je izravna usmena komunikacija nezamjenjivo izvorište originalnih ideja.

JAMES BRIDLE „NOVO MRAČNO DOBA“, JESENSKI I TURK, ZAGREB – DRUGO MORE, RIJEKA, 2019.

Previous article

TEHNOLOGIJA, DRUŠTVO I IDEOLOGIJA

Next article

Comments

Comments are closed.

Login/Sign up