ESEJI

TEHNOLOGIJA, DRUŠTVO I IDEOLOGIJA

0

Tehnologija je društveni odnos. Taj odnos nije jednoznačan, već je rezultat brojnih racionalnih, iracionalnih, kaotičnih i nasumičnih procesa. Stoga je tehnološki determinizam samo jedna društvena izvedenica, jer je tehnologija, prije svega, egzistencijalna platforma za artikulaciju specifičnih socijalnih odnosa. Društveni sustavi funkcioniraju u skladu s dinamikom odnosa političke moći raznorodnih socijalnih grupa.

Prirodni supstrat

Politička moć koncentrirana u vrhu državnoga aparata disperzira se uz pomoć mehanizama različitih podsustava kao što su, primjerice, vojska, kultura i obrazovanje. Državni intervencionizam regulira sve socijalne podsustave, ali nije u stanju djelotvorno preoblikovati zakone koje zatiče na tržištu i prirodi. Stoga mu izmiče kontrola nad tržištem i tehnološkim supstratom čija se podloga sastoji od  prirodnih zakona. Gravitacijske sile prirodnih zakona djeluju u okviru zadane sfere njihova utjecaja.

Zakoni društvene zajednice mogu se reinterpretirati političkom odnosno zakonskom regulativom. Socijalni sustav za razliku od tehnološkoga supstrata nije apsolutno integriran u prirodne stanište. Čitava povijest čovječanstva može se promatrati kao kontinuirano uzdizanje društva iz prirodnoga okruženja. U dalekoj prošlosti čovjek je bio gotovo u potpunosti stopljen s prirodom. S vremenom se javlja ljudska težnja za ovladavanjem prirodnim staništem.

Reinterpretacija prirodnih zakona unutar društvene sfere rezultat je ideološkoga aktivizma. Od samih svojih početaka ti pokušaji imaju antrpocentrizam kao centralnu sastavnicu. Apsolutna ljudska dominacija temelji se na uvjerenju kako se političkom moći mogu redizajnirati prirodni zakoni te prilagoditi interesima društvene zajednice.

Nastala je ideologija kojoj je tehnologija instrument realizacije specifičnih političkih ciljeva. U toj ideološkoj matrici tehnokracija ima, u biti, isključivo egzistencijalnu funkciju. Istinski politički ciljevi zamaskirani su humanim vrijednostima kako bi se što lakše integrirali u sve društvene skupine. Stvaraju se socijalni sustavi koji pokušavaju maksimalno reducirati materijalne odnosno prirodne zakone. Zbog toga se društva sve više odvajaju od prirodnog staništa, te nalikuju odvezanim balonima čije je kretanje nekontrolirano.

Povijesna geneza

Ekonomija, preciznije rečeno, proizvodnja oduvijek je bila poveznica ljudi s prirodom. To je najočitije u poljoprivrednoj proizvodnji u kojoj je zemlja glavni resurs. Rad je bio fizički, a krajnji proizvodi materijalnoga karaktera. Prirodni zakoni su izravno i neizravno upućivali na hijerarhijski poredak koji se morao poštivati.

U agrarnoj zajednici isprepletenost ljudi i prirode snažno je utjecala na svijest pojedinca, te društveno poimanje okoline. Odnos čovjeka i prirode bio je neposredan s minimalnim posredstvom tehnologije. Ranu fazu agrarnoga društva karakteriziraju ručno izrađeni alati koji nisu značajnije utjecali na formiranje ljudske svijesti.

Razvoj nije bio generiran tehnologijom, već se, prije svega, zasnivao na tradiciji koje se prenosila s generacije na generaciju. S vremenom se kreiraju sve složeniji i učinkovitiji mehanički strojevi. Mehanički razvoj i dizajniranje strojeva slijedio je prirodne zakone koje su ljudi mogli percipirati vlastitim osjetilima. Mehanička logika postupno postaje jedan od sastavnih dijelova  ljudskoga shvaćanja prirode.

Mehanički procesi su striktno uzročno posljedični, te se odvijaju u zatvorenim sustavima. Jedan od takvih zatvorenih sustava je stroj čije se funkcioniranje može kontrolirati i predvidjeti. Stroj funkcionira uz pomoć svih svojih sastavnica, ali su  oni zamjenjivi. Tu mehaničku logiku preuzetu iz prirode čovjek je mogao, u većoj ili manjoj mjeri, neposredno percipirati.

Strojevi transformiraju odnos čovjeka i prirode te  u sve većoj mjeri postaju njegovi posrednici. Nestaje čovjekova neposredna uronjenost u prirodu. Percepciju i razumijevanje prirode zamagljuju, pored strojeva, i sve veći broj urbanih sredina. Stvaraju se preduvjeti ideologizacije društva koja legitimira nasilje i oružane sukobe.

Industrija strojnom preradom brojnih prirodnih resursa omogućava egzistencijalni opstanak ljudi. Strojne logike nije pošteđena ni poljoprivreda koja je u prošlosti bila glavna kopča povezanosti čovjeka i prirode. Poljoprivredni strojevi u znatnoj mjeri eliminiraju tu povezanost.

Pri tome se razvoj više ne ostvaruje isključivo uz pomoć prenošenja tradicije i iskustva novim generacijama. Razvija se obrazovni sustav koji omogućava usvajanje ali i stvaranje novih praktičnih znanja. Ujedno obrazovani sustav promovira određeni sustav vrijednosti. U tom pogledu posebno se afirmiraju  inženjerske struke i vrijednosti. Istodobno industrijski razvoj potencira stvaranje sve većih organizacija unutar kojih nastaju specifični društveni odnosno industrijski odnosi.

Organizacijska načela

Nove društvene, organizacijske i industrijske odnose ne generira izravno mehanička logika koja predstavlja racionalno jezgro industrijalizacije. U novonastalim sve većim poslovnim organizacijama integriraju se strukturalna načela poznata iz agrarnoga doba, a radi se o planiranju, kontroli, kratkoročnoj usmjerenosti i materijalnoj okupiranosti. Organizacijska znanja proizlazila su iz skromnih iskustava  vođenja manjih društvenih skupina. Iz duhovne tradicije i strukturalnih načela crkvene organizacije preuzima se hijerarhija koja je prisutna i u svijetu prirode.

Primjerice, prirodna piramidalna hijerarhija živih bića sastoji se od sljedećih kategorija : carstvo, koljeno, razred, red porodica, rod i vrsta. Organizacijske razine živih bića također su hijerarhijski ustrojene a sastoje se od : atoma, molekula, stanica, tkiva, organa, organskih sustava i organizama. Hijerarhijska načela utkana su u tkivo prirode i nisu isključivo proizvodi kulturnih i vrijednosnih društvenih obrazaca.      

Organizacije se povećavaju u skladu s porastom složenosti radnih zadaća koje treba realizirati. Pri tome su organizacije zatvoreni sustavi koje karakterizira minimalna komunikacija s okruženjem. Zatvorene organizacije rezultat su dobrim djelom lijenosti ljudskog mozga, bolje reći čovjeka. Mozak je sklon funkcioniranju u poznatoj i predvidivoj sredini. Takvu vrstu djelovanja omogućava upravo zatvorena organizacija unutar koje su dobro poznate sve varijable odlučivanja.

Zatvorene organizacije i društveni sustavi posljedica su ljudskoga nastojanja za kontrolom vlastitoga života. Kontrola se ostvaruje prikupljanjem, obradom i vrednovanjem podataka koje čovjek prikuplja osjetilima, komunikacijom i učenjem. Priroda, i u znatno manjoj mjeri društveni sustavi, satkani su od mnoštva podataka i informacija koje nadilaze ljudske spoznajne i osjetilne kapacitete. Ta se ljudska  manjkavost nastoji amortizirati artikulacijom manjih i većih zatvorenih organizacija unutar kojih je količina podataka i informacija ograničena.

Tako nastaju složene društvene i ekonomske strukture koje slijede načela ustroja same prirode. Naime, u prirodi egzistiraju brojni eko sustavi koji su građevne jedinice većih i složenijih prirodnih entiteta. Valja napomenuti kako manji eko sustavi nisu apsolutno zatvoreni sustavi, već su svojim rubnim dijelovima integrirani u širu prirodnu mrežu.

Slične odnose zatičemo i u ljudskim zajednicama. Društvene organizacije i sustavi nisu u potpunosti zatvoreni, već u određenom stupnju komuniciraju s okruženjem. Komuniciranje s okolinom omogućava, pred ostaloga, kontinuiranu prilagodbu i uspostavu dinamične ravnoteže. Pritjecanje podataka i informacija iz okoliša je ograničeno i u skladu sa spoznajnim kapacitetima organizacije ili društvenoga sustava.

Tehnološki utjecaji

Nedvojbeno je kako je tehnološki utjecaj na socijalnu zajednicu, prije artikulacije kapitalističkoga i građanskoga društva, bio sekundaran. U društvima koja su prethodila kapitalizmu dominantna je bila vojna i politička moć kojima je osnovni cilj bio osvajanje  teritorija. Povećanjem teritorija izravno se povećavala mogućnost eksploatacije materijalnih resursa koji su bili temeljno izvorište društvenoga bogatstva.   

Za osvajanje novih teritorija bila je potrebna vojna i transportna tehnologija. Dugi niz stoljeća vojna tehnologija nije imala utjecaj na razvoj inovacija primjenjivih u društvenom i ekonomskom životu. Taj se odnos drastično promijenio zadnjih 50-ak godina, pa su brojne ključne inovacije, uključujući internet, proizašle iz razvoja vojnih tehnologija.  

U društvenim znanostima 70-ih i 80-ih godina 20.stoljeća bio je popularan naziv vojno industrijski kompleks koji zorno pokazuje njihovu isprepletenost. Povezanost vojne tehnologije, prvenstveno s ekonomijom, omogućuje primijenjena znanost koja je postala generator ne samo vojnih, već i svih drugih tehnologija. 

Razvoj transportne tehnologije jedan je od prvih procesa koji je povećao društvenu mobilnost. Ona nije bila karakteristična za ruralne zajednice. Tako je prometna tehnologija izravno utjecala na promjenu svijesti pojedinaca koju je uzrokovao susret s novim teritorijima i drugačijom organizacijom života. Interesantno je spomenuti kako je  razvoj transporta, već dva, tri stoljeća nakon Krista, omogućio  prva turistička putovanja. Radilo se o vjerskim hodočašćima kršćanskim svetištima  koja su potaknula razvoj svijesti o europskoj pripadnosti.

Prometna tehnologija jedan je od tehničkih podsustava koji je omogućio transformaciju zatvorenih društvenih sustava u znatno otvorenije. Otvoreni društveni sustavi izloženi su snažnom utjecaju drugačijih kulturoloških vrijednosti. Stoga je adaptacija i amortizacija vanjskih inputa s vremenom postala važna društvena funkcija.

U prirodi možemo uočiti slične procese u kojima dolazi do interakcije različitih bioloških tvorevina. Utvrđeno je kako genomi u načelu ne „prihvaćaju“ upad stranih tijela. Mehanizam obrane od nepoznatog ugrađen je u sve organizme i ekološke sustave. Biološke tvorbe su skladno,  hijerarhijski i iznimno precizno ustrojene i to stanje treba čuvati. Strane tvorevine mogu prouzročiti narušavanje te harmonije i u konačnici raspad čitavoga sustava.              

Tehnologija je u početnim fazama razvoja bila mehanička i fokusirana na pojedinca odnosno obrtnika i seljaka. Zbog toga tehnologija nije imala izraženiju kohezivnu društvenu moć, već je, prije svega, osiguravala egzistencijalno funkcioniranje društva. Društvena kohezija zasnivala se, ponajprije, na teritoriju. Svijest o pripadnosti određenoj geografskoj lokaciji pojačavala je statičnost stanovništva kao i njihovu obrambenu moć..

Veliki gradovi bili su rijetkost većim djelom ljudske povijesti. Dominirala su manja ruralna naselja koja su bila samodostatni eko sustavi usklađeni s prirodom. Promjene, pogotovo tehnološke, bile su rijetke i rezultat nasumičnih pokušaja i pogrešaka. Vladali su stabilni i predvidivi odnosi jer su svi društveni procesi bili transparentni. Transparentnost je važna sastavnica povjerenja i uzajamnoga potpomaganja.

Seoske zajednice bile su jednostavne mreže sa svega nekoliko glavnih čvorišta. Za odvijanje komunikacijski procesa nisu bila potrebna tehnička pomagala. Komunikacija je bila izravna, a komunikacijski kanali otvoreni i isprepleteni. Ako izuzmemo magijska umijeća, nisu postojale tajne informacije i znanja. Sve potrebne vještine i znanja prenosili su se usmenom predajom.

S razvojem tehnologije mrežna struktura seoskih zajednica postaje složenija. Tu složenost dodatno pojačava pojava sve većeg broja gradskih sredina. U gradovima dolazi do snažne podjele društvenih struktura i odnosa unutar većega broja kompleksnih mreža. Gradovi se često uz pomoć gradskih zidina brane od neprijatelja što automatski rezultira i fizičkim distanciranjem od prirodnoga okruženja. Pri tome su se gradovi pokazali kao poticajne sredine za brži razvoj raznorodnih tehnologija. 

Klasični industrijski obrazac                                                  

Povijesno gledajući, razvoj tehnologije predstavlja razvoj društvenih odnosa i, prije svega, društvenih organizacija. Nekada je tehnološka supstanca neizravno utjecala na  artikulaciju sustava društvenih vrijednosti. Industrijska tehnologija je hijerarhijski ustrojena što je poznati prirodni obrazac. Prvobitna snažna tehnološka odnosno industrijska naslonjenost na materijalne resurse i fizički rad afirmirala je materijalistički sustav vrijednosti.

Materijalistički determinizam i redukcionizam uspješno su se integrirali u industrijski tehnološki obrazac. Primjerice, industrijski radnici dugo su vremena bili motivirani isključivo materijalnim nagradama. Ciljevi poslovnih organizacija svodili su se isključivo na zgrtanje profita koji su pored zarade omogućavali širenje materijalne proizvodnje. To je dobrim djelom razumljivo jer je industrijska proizvodnja roba po prvi puta omogućavala akumulaciju odnosno povećavanje društvenoga bogatstva. Prije toga  se društveno bogatstvo stjecalo  pljačkom prekomorskih kolonija. Masovna industrijska  proizvodnja omogućavala je širenje srednjeg sloja i realizaciju društvenog blagostanja.  

Početak industrijske revolucije bio je popraćen snažnim konfliktima i teškim uvjetima rada. Antagonistički odnosi radnika i industrijalaca bili su okidač za artikulaciju marksističke ideologije koja tehnologiju tretira kao instrument eksploatacije. Marksisti ne pronalaze rješenja društvenih problema u potencijalima koje tehnologija nudi, već zagovaraju nasilnu promjenu odnosa eliminacijom kapitalista i privatnoga vlasništva.     

Za razliku od nasilnih metoda tehnički eksperti poboljšavanje performansi poslovnih organizacija pronalaze u redukcionizmu kao sredstvu tehnološkog razvoja. Na taj način nastojali su ostvariti maksimalnu racionalizaciju gospodarskog djelovanja. S vremenom su uočili važnost dizajniranja odgovarajuće organizacijske strukture uz pomoću koje su povezivali razmrvljene poslovne procese.

Učinkovito funkcioniranje industrijskih organizacija ostvarivalo se planskom  podjelom rada koja je, također, jedan oblik redukcionizma. Konkretno govoreći, u 19. stoljeću započinje rastakanje sveobuhvatnoga obrtničkoga rada i afirmacija priučenih radnika koji su obavljali jednostavne radne operacije. Pri tome se mrvljenje radnih zadaća provodi znanstvenim metodama.   

Komunikacijske tehnologije

Realizaciju kompleksnih radnih zadaća omogućile su ne samo sve veće  organizacije, već i pojava radikalnoga tehnološkog inoviranja prijenosa znanja i informacija. Riječ je o izumu tiskarskog stroja, koji je temeljito preoblikovao komunikacijske procese, te povećao organizacijske odnosno društvene spoznajne kapacitete. Znanje postaje dostupnije i lakše primjenjivo u praktičnom djelovanju. Praktična primjena znanja poboljšava organizacijske performanse i ubrzava kumulaciju društvenoga bogatstva.

Povećavaju se kapaciteti generiranja i akumuliranja znanja što izravno utječe na shvaćanje prirode i položaja čovjeka u njoj. Znanje postaje temelj shvaćanja prirodnog okruženja te važna sastavnica planskog i ubrzanoga tehnološkog razvoja.

Nova komunikacijska tehnologija vrlo brzo je pokazala učinkovitost svog društvenog utjecaja. Dvadeset pet teza Martina Luthera koje su preoblikovale duhovnu baštinu Europe nisu bile previše originalne. O sličnim idejama raspravljalo se i ranije, ali te diskusije nisu urodile nekim konkretnijim vjerskim i društvenim učincima.

Revolucionarnost Lutherovih teza sastoji se u tome što „nisu ostale čavlima pričvršćene na vratima crkve.“ Za razliku od sličnih prethodnih ideja Lutherove teze su, uz pomoć Gutenbergova tiskarskoga stroja, reproducirane u najmanje 300.000 primjeraka, što je velika naklada i u današnjim mjerilima.

Tehnologija masovne distribucije informacije i znanja potakla je redistribuciju društvene moći. Komunikacijske tehnologije omogućile su socijalnu mobilnost što je automatski rezultiralo pojačanom društvenom dinamikom odnosno generiranjem brojnih promjena. Društveni razvoj postaje nepredvidljiviji sa sve više izazova. 

Preraspodjela moći odvijala se i unutar organizacija pri čemu se redizajnirala i njihova arhitektura. Organizacije, prije svega, poslovne postaju otvorenije prema okruženju, što rezultira i povećanjem količine podataka koju treba analizirati. Raste značaj ljudi koji posjeduju specijalistička znanja, a već od samih početaka tih procesa radilo se o inženjerskim znanjima. Višestoljetni značaj humanističkih disciplina, prije svega, filozofije počinje opadati, jer se nisu mogle integrirati u praktično industrijsko djelovanje.

Pohrana, manipulacija te obrada podataka i informacija postaju u sve većoj mjeri tehnološki posredovani. Ubrzano procesuiranje podataka izravno poboljšava organizacijsku učinkovitost, ali će proći puno vremena da bi se shvatila njihova važnost. Donedavno se prioritet davao materijalnim resursima i kapitalu, dok su podaci i informacije bili nekako u pozadini ljudskoga interesa.    

Obrada podataka i informacija rezultira određenim spoznajama koje omogućuju učinkovitu realizaciju organizacijskih ciljeva i relativno uspješno predviđanje. Tako nastaju interna organizacijska znanja koja predstavljaju specifičnu spoznajnu matricu. Riječ je o organizacijskom svjetonazoru koji je konceptualno identičan osobnom pogledu na svijet. Svjetonazori su rezultat diskrepancije subjektivne i objektivne stvarnosti. U tom smislu su slični ideologijama koje su planetarnog karaktera.

Unutar poslovnih organizacija, preciznije rečeno poslovnih funkcija, generiraju se specifična interna znanja koja na različiti način interpretiraju stvarnost. Konkretno govoreći, inženjerske spoznaje znatno se razlikuju od knjigovodstvenih, pa možemo govoriti o paralelnim svjetovima unutar pojedine organizacije. Sličnu spoznajnu matricu možemo uočiti na razini društvenih sustava koju karakteriziraju i oprečna poimanja svijeta.  

Tehnologija i egzistencija                         

Egzistencijalna sigurnost i mogućnost kratkoročnoga predviđanja neke su od prirodnih karakteristika koje određuju ljudsku suštinu. Te esencijalne specifičnosti djelotvorno se realiziraju u poznatoj sredini koja se od plemenskih zajednica transformirala u industrijsko društvo odnosno državu. Međutim, bez obzira na tehnološki razvoj i industrijalizaciju čovjek je zadržao obitelj kao fundamentalnu egzistencijalnu česticu koja osigurava sigurnost i određeni stupanj predvidljivosti. Zadnjih nekoliko desetljeća obitelj je postala predmetom žestokih ideoloških sukoba.

Tehnologija posredujući između čovjeka i prirode osigurava ljudsku egzistenciju i stvara pretpostavke društvenoga rasta i razvoja.  Ujedno tehnološki posredovan odnos čovjeka i prirode drastično povećava spoznajne mogućnosti. Primjerice, teleskop i mikroskop su tehnički uređaji koji su omogućili promatranje prirodnih entiteta koji su izvan dosega ljudskih prirodnih percepcijskih mogućnosti.

Tehnološki uređaji povećali su spoznajni horizont ljudi te omogućili priljev podataka i informacija koji su bili nedostupni prije njihova nastanka. Riječ je o naslijeđenoj prirodnoj težnji, jer od početka svoga života svaki organizam u svom genetskom kodu ima zapisanu potrebu za povećanjem svoga informacijskoga obzora. Ljudska je specifičnost u odnosu na druga živa bića, što spoznajni obzor povećava sve složenijim tehnološkim instrumentima.

S vremenom se ljudski spoznajni obzor protegao od dalekih galaksija do subatomskoga svijeta. To je rezultiralo priljevom ogromnog broja podataka i informacija koji su potakli shvaćanja o ljudskoj spoznajnoj superiornosti. Nadmoćna ljudska pozicija zasniva se na tehnološkoj platformi koja postupno marginalizira prirodnu određenost samoga čovjeka. Javlja se nova ideološka paradigma koja čovjeka smješta gotovo u potpunosti unutar tehnološkog okruženja.

Novu povijesnu poziciju čovjeka sve veći broj znanstvenika dovodi u vezu s evolucijskim procesom same prirode. Taj proces je stalan, a čovjek je svoju evoluciju ubrzao tehnologijom. Artikulira se novi egzistencijalni okvir ljudske prirode. Biološki inženjering kreira biološke organe s krajnjim ciljem postizanja ljudske besmrtnosti. Nastoji se preinačiti i ljudski okoliš, primjerice, planiranjem kolonizacije Marsa i drugih planeta.   Egzistencijalne preinake su toliko snažne da transformiraju i samu ljudsku suštinu.

Radi se od drastičnim promjenama ljudske prirode i samoga njegova bitka što se nastoji teorijski legitimirati. Stoga je sve češća relativizacija suštine čovjeka koja se izjednačava sa životinjskom, pri čemu se negira postojanje ljudske duhovnosti. Postupno se afirmira nova ideologija, čija je centralna sastavnica tehnologija, kojom se nastoji  legitimirati sveopća tehnologizacija čovjeka i prirode.

Osporavaju se filozofske, ali i spoznaje ostalih humanističkih i društvenih disciplina. Jedna od ključnih metoda nove ideologije je apsolutno relativiziranje i agresivno nametanje novih svjetonazorskih pogleda. Generira se mnoštvo dvojbenih spoznaja te inzistira na pravu mišljenja koje mora imati svaki pojedinac bez obzira na stručnost. Ruše se spoznajni autoriteti kako bi se što učinkovitije nametao novi svjetonazor.

Tehnološki obrat                       

Svrha tehnologije, do prije stotinjak godina bila je gotovo isključivo materijalističkoga karaktera ako zanemarimo skroman broj uređaja namijenjenih znanstvenim potrebama. Međutim, čovjekova suština sastoji se od materijalne, socijalne i duhovne komponente. Zbog toga je čovjek, sve donedavno, ustrajno čuvao obitelj, tradiciju, duhovnost i ostale elemente nematerijalnoga karaktera važnih za ljudski bitak.

Situaciju su drastično promijenile suvremene komunikacijske tehnologije. Kao nekada Gutenbergov tiskarki stroj, koji je unaprijedio prijenos informacija na sličan način  telefon, radio i televizija iniciraju ubrzane društvene promjene. Riječ je o komunikacijskim tehnologijama koje barataju nematerijalnim resursima kombinirajući riječi i slike. Radio, televizija i film vrlo brzo su iskazali mogućnost trenutnog i masovnog utjecaja na društvenu svijest i percepciju pojedinih događaja.

To su tehnologije koje su dovele do tektonskog egzistencijalnoga pomaka u načinu života ljudi. Po prvi puta se na masovan i tehnološki posredovan način čovjek odvaja od materijalne zadatosti te se fokusira najčešće na imaginarni i apstraktni svijet raznorodnih slika odnosno ideja. Ta odvojenost znatno je povećala mogućnost manipulacije. Stvorene su pretpostavke masovne ideologizacije.

Preobraćenje tehnologije u komunikacijski medij kojim se izravno i masovno može utjecati na svijet simbola iskazalo je svoju moć zadnjih 70-ak godina. Simboli u velikoj mjeri daju smisao ljudskom životu, jer pružaju osjećaj pripadnosti transcendentnom svijetu.

Tako se nadilazi samo puka materijalistička određenost koja velikim djelom dizajnira društvene odnose. Medijska tehnologija drastično je reducirala kritičku ulogu simboličkog svijeta namećući neupitnu vrijednost beskrajnoga tehnološkog progresa. Štetno je zanemariti važnost simboličkog mišljenja zbog toga što ih racionalna logika proglašava neutemeljenim, pa stoga besmislenim i beznačajnim.      

U apstraktni svijet odnosno ljudsku maštu i svijest praktično svih ljudi integrirala se tehnologija masovnoga komuniciranja. Stvorene su pretpostavke svjesnog političkog dizajniranja društvene zbilje neovisno o tehnološkoj platformi. Konkretno govoreći, identična tehnološka matrica koristi se u komunizmu, fašizmu i građanskom parlamentarnom društvu.  

Složenost i isprepletenost tehnologije i društvenih odnosa dodatno je značajno zakomplicirala pojava računalnih uređaja. Riječ je o mislećim strojevima čija se brzina procesuiranja informacija drastično povećava u skladu s Mooreovim zakonom koji tvrdi kako se broj tranzistora na čipu udvostručava svakih 18 mjeseci. To nije prirodni zakon, već uočeni gospodarski trend čija valjanost u određenoj fazi tehnološkoga razvoja može nestati.

Tehnološki razvoj novi zamah dobiva na početku 21. stoljeća. Integriraju se internetska tehnologija, pametni telefoni, umjetna inteligencija, strojno učenje, robotika, nanotehnologija i senzori. Ovo tehnološko umrežavanje rezultira razvojnim kvantnim skokom u svim područjima ljudskoga života i rada. Nastaju novi tehnološki entiteti kao što su, primjerice, pametni gradovi, pametne tvornice i pametne organizacije.

Svjedoci smo tehnološkoga umrežavanja fizičkog, digitalnog i biološkog svijeta. Za sada se propituju trenutne posljedice nastale tehnološke fuzije, a o krajnjim rezultatima gotovo je nemoguće govoriti. Međutim nedvojbeno je kako digitalizacija stvara cyber prostor, cyber kulturu, cyber državu i ostale slične tehnološke inačice. Novonastala digitalna stvarnost funkcionira na radikalno novim načelima te možemo ustvrditi kako je riječ o dosada neviđenoj tehnološkoj platformi koja nudi brojne društvene izazove i različite mogućnosti budućega društvenoga razvoja.

Tako su 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća ljevičari predvođeni buntovnom „djecom cvijeća“ u računalnoj tehnologiji vidjeli instrument kontrole totalitarne države u skladu s projekcijama Georgea Orwella iznijetim u znanstveno fantastičnom romanu 1984. Međutim, od kraja 70-ih godina prošloga stoljeća oni korjenito mijenjaju ovu percepciju i počinju računalnu tehnologiju tretirati kao tehničko oruđe ljudske emancipacije. Pripadnici „djece cvijeća“ i brojni ljevičari postali su istaknuti protagonisti tehnološke revolucije u Silicijskoj dolini. Tehnološki angažman brojnim bivšim društvenim buntovnicima omogućio je stjecanje statusa milijardera.

Ovaj očevidan i aktualan ideološki obrat u percepciji računalne tehnologije ukazuje na  različite potencijale društvenog razvoja koje nudi digitalna platforma. Iznijetu tvrdnju potvrđuje i praksa totalitarnih režima koji računalnu tehnologiju koriste kao djelotvorno sredstvo nadzora svojih građana.

Spomenuti procesi ukazuju na potencijale koje sadrži tehnologija u odnosu na politički svjetonazor odnosno ideologiju i praktično političko djelovanje. Istodobno se može zapaziti i potencijal digitalne tehnologije vezan za razvoj novih organizacijskih struktura. Digitalna tehnologija bila je okidač za formiranje složenih razvijajućih organizacija koje karakterizira samoorganizacija, kreativnost, nelinearnost, organizacijska memorija i prilagodljivost.

Specifičnost je novih tehnologija što se zasnivaju na podacima i informacijama kao osnovnim strukturalnim jedinicama. Stvara se tehnološka platforma koja nije uronjena u prirodno okruženje, već stvara tehnološku stvarnost u kojoj čovjek može realizirati gotovo sve svoje interese. To uključuje i druženje, ne više nužno s ljudima, već s humanoidnim robotima.

Neke od vrijednosti nove društvene zajednice prožete tehnologijom su neograničeni progres, marginalizacija prirodnih zakona, apsolutni relativizam, komunikacijska umreženost, eksponencijalni tehnološki razvoj i vjerovanje u skori dolazak nove evolucijske faze koja će uključivati cyborge. Podsjećamo kako je Neil Harbisson prvi službeni cyborg na svijetu kojem je britanska Vlada izdala putovnicu.

U budućnosti se društveni razvoj može odvijati u skladu s više izglednih scenarija, ali je vjerojatno kako će tehnologija u svakom od njih imati važnu ulogu. Realno je očekivati eksponencijalni tehnološki razvoj, pa su prognoze zbog toga znatno teže. Najveći je izazov spriječiti prerastanje tehnologije u stožernu sastavnicu sustava društvenih vrijednosti. U protivnom dobit ćemo tehno zajednicu u kojem će izvorni prirodni čovjek biti ugrožena vrsta koja nestaje.          

Mr.sc. Marinko Kovačić

PRINCIPI POSLOVANJA TEHNOLOŠKOG STARTUPA

Previous article

Comments

Comments are closed.

Popular Posts

Login/Sign up