By Inovativnost poduzeća ovisi o brojnim varijablama koje mogu biti materijalne i lako mjerljive poput, primjerice, tehnološke opreme i knjižnog fonda, te nematerijalne koje je teže, ne samo vrednovati, već i s njima upravljati. Soft odnosno mekane varijable koje, pored ostaloga, uključuju humane resurse okidač su inovacijskih procesa koji često, u svojoj početnoj fazi, izgledaju kaotično.
Moguće je racionalno upravljanje inovacijskim procesima, a taj proces je generator kreiranja nove dodane vrijednosti. Inovativni potencijali poduzeća su značajan segment vrijednosti brenda odnosno korporativnog imidža, te u konačnici njegove tržišne vrijednosti.
Platforme, vrijednosti, učenje
Sposobnost plasiranja inovacija u poslovnim organizacijama prvenstveno ovisi o stručnosti, odnosno obučenosti za upravljanje nematerijalnim elementima, prije svega, podacima, informacijama i znanjem. Riječ je o intelektualnom kapitalu koji je predmet brojnih proučavanja. Njihov glavni cilj je artikulacije elemenata, koji će biti podloga za njegovo što lakše mjerenje odnosno vrednovanje, a u konačnici i učinkovito upravljanje.
Suvremene komunikacijske tehnologije omogućavaju prikupljanje ogromnog boja podataka, čije je munjevito analiziranje pretpostavka pravodobnog odlučivanja i reagiranja na tržišne izazove. Organizacijska osposobljenost sveobuhvatnog prikupljanja, skladištenja odnosno procesuiranja podataka, informacija i znanja rezultira stvaranjem baza podataka i platformi koje služe za kreiranje novih spoznaja kao i plansko, te sustavno inoviranje i upravljanje.
Generiranje inovacija u znatnoj mjeri ovisi o sustavu organizacijskih vrijednosti, strukturalnoj arhitekturi, kompetentnosti menadžmenta, sklonosti zaposlenika timskom radu i razmjeni znanja, tehnološkoj opremljenosti te mehanizmu financijskog nagrađivanja. Ljudi su ključna sastavnica uspješnog plasiranja inovacija, pri čemu je učenje bitan organizacijski proces, koji omogućuje maksimalni kreativni doprinos svakoga njegovog sudionika. To su faktori koje treba uključiti pri vrednovanju inovacijskoga potencijala poduzeća.
Učenje je postalo trajan i sustavan proces u svim vodećim i konkurentnim poduzećima na globalnom tržištu, te poprima različite oblike. Treninzi unutar i izvan poduzeća jedan su od češćih oblika učenja. Sve su učestalija studijska putovanja, kao i sudjelovanje na znanstvenim simpozijima i stručnim seminarima. Na njima se usavršavaju postojeća znanja zaposlenika na formalan i neformalan način. Simpoziji i seminari nisu više rezervirani samo za eksperte sa sveučilišta i istraživačkih (javnih) instituta, već na njima sve više sudjeluju razvojni inženjeri iz realnog (privatnoga) sektora.
Svi zaposlenici, a ne samo menadžeri i djelatnici u odjelu za istraživanje i razvoj, moraju poznavati viziju, misiju i strateške ciljeve tvrtke. To je preduvjet za usklađeno djelovanje svih, kako bi se realizirali organizacijski ciljevi. Na taj se način sprečava rasipanje radne energije i omogućava fokusiranje na djelotvornu realizaciju postavljenih ciljeva. Ujedno timovi za razvoj novih proizvoda i usluga moraju biti autonomni, te motivirani za učenje i iz vlastitih pogrešaka.
Karakteristike menadžmenta i inovativne organizacije
Inovativni kapacitet poslovne organizacije ovisi o predanosti menadžmenta stalnom poticanju zaposlenika na međusobnu razmjenu iskustava, mišljenja i znanja. Zbog toga komunikacijski kanali moraju biti otvoreni, a rukovoditelji spremni razmotriti sve pristigle ideje i prijedloge. To su pretpostavke provođenja politike otvorenih vrata koja garantira sustavnu informiranost svih zaposlenika, te znatno olakšava provedbu strukturalnih promjena. Menadžeri ulaganje u humane resurse, uključujući i sve obrazovne aktivnosti tretiraju kao investiciju, a ne kao trošak.
Menadžeri inovativnu organizaciju moraju graditi uz pomoć fleksibilne i otvorene strukture, unutar koje su integrirani mehanizmi za učenje na temelju, prije svega, razmjene informacija s okruženjem. Riječ je o pametnim odnosno inovativnim organizacijama, s razrađenim mehanizmima analiziranja i upravljanja znanjem. Prikupljanje, bolje reći asimilacija postojećih znanja, iskustava, i tehnologija, te sposobnost generiranja novih spoznaja omogućava usavršavanje tih procesa. Taj se postupak provodi u suradnji sa sveučilištima i institutima, te primjenom industrijskog benchmarkinga.
Kapaciteti inovativne organizacije za apsorpciju i analizu novih podataka, informacija i znanja zasnivaju se, prije svega, na kompetentnosti djelatnika, te informatičkoj opremljenosti. Organizacijska inovativnost, ovisna je o kreativnosti i talentiranosti eksperata koji brzo prihvaćaju nova znanja i ne robuju starim spoznajnim modelima. Vrhunski stručnjaci sposobni su u kratkom vremenu integrirati nova tehnološka rješenja u inovativne kapacitete određene organizacije, što podrazumijeva kreativnost, kompetentnost, fleksibilnost i predanost.
Kreativna i talentirana radna snaga omogućava i tehnološku proaktivnost koja se ogleda, ne samo u primjeni novih, ali postojećih tehnologija, već i u stvaranju potpuno novih odnosno radikalno drugačijih tehnoloških rješenja. Vrhunski eksperti, koji se u literaturi nazivaju i zaposlenici A, uživaju u suradnji sa sličnim nadarenim zaposlenicima. Oni su skloni zapošljavanju u vizionarskim poduzećima, kao što su, primjerice, IBM i Apple, unutar kojih trebaju realizirati iznimno složene i zahtjevne ciljeve odnosno projekte. Upravljanje i motiviranje takve radne snage karakterizira niz specifičnosti.
Pored kreiranja novih spoznaja, znanja i metoda, inovativnost tvrtke u velikoj mjeri ovisi o sposobnosti racionalnog korištenja, već postojećih internih znanja i umijeća. Zbog toga je nužno precizno dijagnosticirati formalna i neformalna znanja i iskustva koja posjeduju svi zaposlenici. Za djelotvorno upravljanje organizacijskom znanjem nužno je izraditi i mape službenih i neslužbenih komunikacijskih procesa. To su podloge, pored ostaloga, i za artikulaciju projektnih timova, te formuliranje personaliziranih programa dodatnog obrazovanja odnosno treninga.
Kreativna radna snaga, kao okosnica inovativne tvrtke, omogućava kontinuirano poboljšavanje postojećih proizvoda i usluga, ali i profitabilno plasiranje novih. U genetski kod kreativaca, odnosno inovatora upisana je sklonost, ne samo stjecanju novih znanja, već i suradnji. Ta se suradnja i partnerstva ostvaruju unutar, ali i izvan poslovne organizacije.
O inovativnim kapacitetima poduzeća, prije svega, motiviranosti svih zaposlenika ovisi kontinuirano povećavanja produktivnosti i kvalitete. Ujedno kreativna jezgra tvrtke omogućava širenje portfelja proizvoda, povećavanje tržišnog udjela i osvajanje novih tržišta. Rezultate inovativnog rada treba patentno štiti, kako bi se osigurao povrat investiranih sredstava, te na koncu ostvario profit. Intelektualna imovina izravno utječe na sposobnost razvoja inovativnih tvrtki.
Inovacija procesa
Suvremene inovativne tvrtke koriste se brojnim tehnologijama i alatima koji olakšavaju kreativne procese. Inovativne potencijale tvrtke drastično povećavaju virtualni projektni ad hoc timovi, koji su se već potvrdili kao učinkoviti mehanizmi realizacije iznimno zahtjevnih projekata.
Računalno vođeni dizajn i računalno vođena fleksibilna automatizirana proizvodnja omogućavaju i ekonomičnu personaliziranu proizvodnju. U naprednoj proizvodnji nestaje potreba za skladištenjem roba i materijala, što drastično povećava produktivnost i obrt kapitala.
Takvi modeli proizvodnje iziskuju artikulaciju nove organizacijske arhitekture. Kontinuirano se inoviraju novi organizacijski obrasci poput, primjerice, horizontalne organizacije, fraktalne organizacije i inteligentne organizacije. Eliminiraju se brojne menadžerske razine i administrativno osoblje, što izravno povećava fleksibilnost inovativnih poduzeća.
Razvijaju se brojne tehnike poticanja kreativnoga mišljenja, kako bi se što više unaprijedili inovativni kapaciteti tvrtke. Inovativnost se očekuje i od radnika u neposrednoj proizvodnji, kojima se to omogućuje u multifunkcionalnim autonomnim proizvodnim timovima. Ujedno se kontinuirano inoviraju i mehanizmi motivacije radne snage, kako bi se omogućila njihova maksimalna predanost ostvarivanju organizacijskih ciljeva.
Inoviraju se i metode komunikacije s kupcima, koji se u sve većoj mjeri planski integriraju u proces razvoja novih proizvoda i usluga. Razmjena podataka i informacija s okruženjem poprima nove karakteristike, te je preraslo u poslovni i spoznajni fenomen poznat kao big data.
Poslovna uspješnost inovativnih tvrtki mora se vrednovati na novi način, jer tradicionalno računovodstvo nije razradilo parametre analize nematerijalnih resursa. Jedna od korisnih metoda je vrednovanje intelektualnog kapitala koja se kao analitička metoda razvija 30-ak godina. Kreira se i analitika u okviru ekonomike inovacije kako bi se definirali kriteriji mjerenja vrijednosti inovacija, ali i procesa učenja te istraživačkih procesa.
U tom kontekstu posebna se pozornost posvećuje analizi novih proizvoda i usluga, vrednovanju brenda i korporativnog goodwilla kao i portfelja patenata, te njihovom doprinosu održivoj konkurentnosti. To su stožerni elementi u internetskoj ekonomiji u kojoj se dodana vrijednost i održiva konkurentnost u znatnoj mjeri realizira i sastavnicama kao što su vrijeme, povjerenje, vjerodostojnost i lojalnost koji su do sada bili izvan sfere ekonomskih razmatranja.
Ovakvi analitički napori su očekivani, jer je inovativna ekonomija suvremeni fenomen unutar kojega se vrijednost generira znatnim djelom na novi način. To se ostvaruje, znatnim djelom, uz pomoć internetskih i ostalih visokih tehnologija, te kreiranja novih znanja i novih modela poslovanja.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments