UPRAVLJANJE INOVACIJAMAUPRAVLJANJE U INOVATIVNOJ EKONOMIJI

ZAKONI TEHNOLOŠKOG PREDVIĐANJA ARTHURA C. CLARKA

0

Često artikulacija radikalno nove inovacije započinje slutnjom, odnosno nejasnim predosjećajem rješenja određenog problema. U toj kreativnoj fazi većina inovacijskih ideja, praktično su sulude zamisli, te ih nije moguće realizirati. Čak što više, ni pojedini patenti nikada nisu ostvarili primjenu u svakodnevnom životu.

U toj fazi kreativnoga kaosa i stvaralačkoga ludila racionalne metode nisu od veće koristi. Stoga se koncepti kao što su, primjerice, ciljane grupe, tržišne niše, potrošačko ponašanje i lanac vrijednosti ne mogu koristiti. Njih se može primijeniti, tek u kasnijim fazama razrade inovacije kada ona poprimi konkretnije obrise, te se ujedno stvore uvjeti za vođenje inovacijskih procesa, uz pomoć rukovodnog obrasca, poznatoga kao menadžment inovacija.

Pokretač inovacijskih procesa, u velikom broju slučajeva, jest problem kojeg je inovator uočio prigodom svakodnevnog obavljanja posla. Riječ je o sitnim kontinuiranim inovacijama. Ponekad su problemi iznimno složeni, te njihovo rješavanje iziskuje potpuno novi pristup, odnosno njihovo sagledavanje iz posve drugačije perspektive.

Za rješavanje problema korisna je komunikacija s drugim ljudima, te analiziranje njihovih prijedloga. Pri tome je poželjno saslušati mišljenja stručnjaka iz različitih područja, što je okosnica istraživanja otvorenoga tipa. Na taj način, moguće je razbiti osobne unutarnje psihološke blokade, koje se mogu opisati kao zatočenost  rješavanja problema vlastitim (stručnim) pretpostavkama.

Otvorena istraživanja znatno su olakšale suvremene telekomunikacijske i informacijske tehnologije. Danas je moguće organizirati, bez većih poteškoća, raspravu stručnjaka disperziranih po čitavom svijetu, u realnom vremenu. Ujedno  je omogućen pristup brojnim bazama podataka i znanja, relevantnih za određeni inovacijski proces. Kreativno kombiniranje brojnih postojećih tehnologija odnosno alata, može rezultirati drastičnim novim inovacijama. 

Dostupnost podataka i znanja stvara pretpostavke za istraživački i inovacijski rad pojedincima koji ne posjeduju velike financijske i materijalne resurse. Značajne znanstvene inovacije moguće je realizirati u malim tvrtkama, bolje reći startupovima, koji upravo zbog toga postaju meta, sve češćega, preuzimanja velikih korporacija.

Jedan takav uspješni startup koji je generirao značajne znanstvene spoznaje je Genentech. Riječ je o jednoj od prvih bioloških farmaceutskih kompanija osnovanoj 1976. godine, na zasadama akademskog istraživanja rekombinantne DNK. Godinu dana kasnije, znanstvenici Genentecha prvi put su proizveli jedan ljudski protein (somatostatin). U narednim godinama istraživači Genentecha uspješno su klonirali inzulin i hormon rasta.

Riječ je o važnoj inovaciji, preciznije rečeno plasiranju biološkog lijeka, koji je kreiran u tada malom visoko tehnološkom startupu. Možemo ustvrditi kako se skupina znanstvenika upustila u inovativan, odnosno poduzetnički pothvat, koji se temeljio prvenstveno na ekspertnom znanju. Osnivači Genentecha su investitor rizičnog kapitala Robert A. Swanson i biokemičar Herbert Boyer. Danas je Genentech nezavisni istraživački centar, u sklopu korporacije Hoffmann-La Roche, i zapošljava preko 13.000 djelatnika, većim djelom znanstvenika.

Osnivači Genentecha bilo su izuzetno smioni, te su ispisivali nova pravila pokretanja i vođenja poduzetničkog pothvata. Taj poslovni potez  podrazumijevao je i posjedovanje određene količine kreativne ludosti, jer je prkosio postojećoj uvriježenoj poduzetničkoj praksi.   

Iznimno je važno, u početnoj fazi rješavanja problema odnosno inoviranja, uvažavati neobične i nevjerojatne ideje. Riječ je o praksi koju treba provoditi unutar svih inovativnih projekata, bez obzira na boj ljudi uključenih u njegovu realizaciju i područje u kojem se provodi. Inovativnost nadilazi linearno i uzročno posljedično razmišljanje.

To potvrđuju i tri zakona koje je formulirao Arthur C. Clarke, jedan od velike trojice pisaca znanstvene fantastike. Druga dvojica su Isaac Asimov i Robert A. Heinlein. Prema njegovom romanu 2001. : Odiseja u svemiru  Stanley Kubrick snimio je 1968. godine istoimeni film.

Zakoni koje je formulirao Arthur C. Clarke glase :

  1. Kada istaknuti, no stariji znanstvenik kaže da je nešto moguće, gotovo je sigurno u pravu. Kada tvrdi da je nešto nemoguće, on je vrlo vjerojatno u krivu.
  2. Jedini način otkrivanja ograničenja mogućeg jest barem malo izaći izvan njih i zagaziti u zonu nemogućeg.
  3. Bilo koja dovoljno napredna tehnologija nerazlučiva je od čarolije.  

Mr.sc. Marinko Kovačić

MARKETINŠKA NAČELA U FARMACEUTSKOJ INDUSTRIJI

Previous article

SOFT ELEMENTI PROCJENE INOVATIVNOGA KAPACITETA TVRTKE

Next article

Comments

Comments are closed.

Login/Sign up