By Henry E. Steinway,Sr., i njegovi sinovi Henry,Jr., Charles i William osnovali su u New Yorku tvrtku Steinway&Sons 1853. godine. Proizvodni pogon za izradu klavira sagradili su 1860. godine na lokaciji 52nd Street and Fourth (sada Park) Avenue gdje je danas smješten Waldorf Astoria Hotel. Uspješno poslovanje manifestiralo se otvaranjem izložbenog prostora u New Yorku na adresi 14th Street 1864. godine. U proizvodnji je bilo angažirano 350 radnika, a vrijednost prodaje premašila je milijun američkih dolara sljedeće godine.
Povijest tvrtke
Unutar obitelji vrlo brzo je došlo do podjele posla u skladu s osobnim sklonostima i kompetencijama. Henry,Sr., vodio je financijske i komercijalne poslove, Henry,Jr., posvetio se istraživanju i razvoju, Charles je upravljao proizvodnim procesima, a William je analizirao konkurente i zadovoljstvo glazbenika njihovim glazbalima.
U to vrijeme glasoviri su se intenzivno poboljšavali brojnim inovacijama. Sam glasovir izumio je Talijan Bartolomeo Cristofori 1710. godine. Bio je to novi instrument s tipkama povezanim malim batovima koji udaraju u žice. Izum je nazvao pianoforte. Oko 1800. godine klavir još uvijek nije imao definiranu strukturu, te se kontinuirano poboljšavao tehničkim inovacijama.
Oko 1850. godine kada je utemeljena tvrtka Steinway&Sons još uvijek se intenzivno radilo na usavršavanju performansi klavira, prvenstveno u pogledu pouzdanosti i glasnoće. Skladatelji počinju u sve većoj mjeri stvarati kompozicije namijenjene upravo za taj instrument, što nameće potrebu za mogućnošću sviranja u širem rasponu tonova.
Inovativnost
Braća Steinway sustavno istražuju i eksperimentiraju kako bi ostvarili vrhunsku kvalitetu i dizajn glasovira. Oni su testirali različite materijale prvenstveno drvo s ciljem iznalaženja najkvalitetnije sirovine za njihove proizvode. U istraživanjima su se koristili znanstvenim i inovativnim metodama, te su od 1857. godine do kraja 19. stoljeća registrirali 58 patenata, uz pomoću kojih su njihovi glasoviri stekli prepoznatljivost i jedinstvenost na tržištu.
Sredinom 19. stoljeća industrijska revolucija generira nove industrijske tehnologije koje su transformirale proizvodnji klavira. Tvrtka Steinway&Sons je predvodnik u primjeni novih tehnoloških postupaka u njihovoj proizvodnji. Pri tome, nove tehnološke postupke tvrtka Steinway&Sons na kreativan način prilagođava svojim potrebama. Godine 1860. tvrtka otvara veliki proizvodni pogon unutar kojega je standardizirana proizvodnja brojnih dijelova, ali su, istodobno, znatan broj komponenti nastavili i dalje ručno izrađivali vrhunski majstori.
Veliki koncertni klavir Steinway jedan je od najsloženijih ručno rađenih proizvoda na svijetu. Sastoji se od preko 12.000 dijelova, a njegova proizvodnja, u kojoj sudjeluje 300 zanatlija traje oko godinu dana. Današnja radna snaga je kompetentna i multikulturalna, pa se u proizvodnom pogonu govori 17 različitih jezika. Jedan dio radnika generacijama je zaposlen u kompaniji i važan su simbol tradicije tvrtke Steinway&Sons.
Dva puta godišnje ekspert drvne tehnologije Steinway&Sonsa kreće u potragu za vrhunskom drvnom sirovinom potrebnom za izradu glasovira. On odlazi u Kanadu i na američki sjeverozapad kako bi pronašao stabla koja zadovoljavaju niz potrebnih performansi. Drvna masa se 18 mjeseci priprema za proizvodnju, pri čemu je najvažnije ostvariti optimalnu vlažnost koja je iznimno bitna za akustiku. S reduciranjem vlage eksperimentiralo se godinama, dok nije definirana njena optimalna prisutnost u drvnom materijalu što je jedna od garancija vrhunske kvalitete zvuka.
Proizvodni proces završava u odjelu za reguliranje tona. U njemu rade renomirani umjetnici koji su zaduženi za finalnu optimizaciju zvuka. Za velike koncertne klavire taj postupak traje po tjedan dana za jedan instrument. Svaki glasovir ima unikatni zvuk, pa prodajni menadžeri Steinway&Sonsa potencijalnim kupcima preporučuju da isprobaju nekoliko klavira kako bi odabrali instrument koji im najviše odgovara.
Njihov proizvodni i prodajni model davno je prepoznat kao kreativan, jedinstven i iznimno djelotvoran, te je 70-ih godina 19. stoljeća prozvan Steinway sustav. Značajan segment tog proizvodnoga obrasca sastoji se u vještom kombiniranju ručnog odnosno obrtničkog i industrijskog načina rada. Do kraja 19. stoljeća Steinway sustav postaje de facto industrijski standard, što je nedvojbeni pokazatelj proizvodne izvrsnosti.
Obitelj Steinway od samih početaka rada tvrtke bila je fokusirana na proizvodnju glasovira vrhunske kvalitete uz istodobnu izgradnju atraktivnog imidža same kompanije. Nastojali su da tvrtka Steinway&Sons postane sinonim nadprosječne kvalitete klavira namijenjenih prvenstveno koncertnim solistima odnosno glazbenim virtuozima. Pri tome su bili suorganizatori i sponzori brojnih glazbenih događanja.
Brendiranje
William Steinway izgradio je 1866. godine Steinway Hall, najveću tadašnju koncertnu dvoranu u New Yorku. Brojni analitičari smatraju kako je taj događaj označio početak nove ere glazbenog života u Americi. U toj prestižnoj dvorani nastupali se svjetski poznati umjetnici poput, primjerice, Antona Rubensteina, Annette Essipoffa, Leopolda Damroscha i Anto Seidla. Zdanja Steinway Hall su centri kulture u kojima se pored koncertnih dvorana smješteni prodajni odjeli za glasovire Steinway&Sons, a danas se nalaze u gradovima poput Londona, Berlina i Beča.
Tvrtka je već u drugoj polovici 19. stoljeća nastojala izgraditi globalni brend. Zbog toga je 1876. godine službeno otvoren Steinway Hall u Londonu koji je promovirao Steinway&Sons na europskim prostorima. Ujedno kompanija disperzira proizvodne kapacitete, pa 1880. godine otvara tvornicu u Hamburgu kako bi što lakše konkurirala na tržištu Europe.
Korporativnu reputaciju obitelj Steinway gradila je i sponzoriranjem koncerata slavnih umjetnika, pa su tako financijski podržali američku turneju Antona Rubensteina koji je 1872. godine održao 215 koncerata. Godine 1891. kompanija Steinwy&Sons sponzorira koncertnu turneju slavnoga Ignace Jana Paderewskog koja je ostvarila iznimni uspjeh.
Promotivne akcije Steinway&Sonsa dodatnu su osnažene 1900. godine angažiranjem renomirane oglašivačke agencije N.W.Ayer&Sons. Agencija je razradila promotivnu strategiju čija je stožerna sastavnica bila prezentacija kupnje klavira Steinway kao profitabilne i isplative investicije, a ne kao običnog troška. Ujedno se sugeriralo kako se kupnjom tog glasovira pokazuje profinjenost i umjetnički elitizam. Treba napomenuti kako se cijene Steinway klavira kreću od 28.000 USD do preko 100.000 USD, što je znatno više od konkurencije.
Valja upozoriti kako se kvaliteti proizvoda i atraktivnom imidžu tvrtke, u drugoj polovici 19. stoljeća, nije posvećivala osobita pozornost. Znatnim djelom, to je bila posljedica veće potražnje od ponude, kao i fokusiranosti gotovo isključivo na kvantitetu. U to vrijeme nije postojala sustavna briga o potrošaču pa tako, primjerice, nisu postojali marketing i odnosi s javnošću. Zbog toga je poslovna praksa tvrtke Steinway&Sons u drugoj polovici 19. stoljeća bila iznimka, a ne pravilo što svjedoči o vizionarstvu osnivača kompanije.
Konkurenti
Kompanija Steinway&Sons suočena je sa snažnom konkurencijom na domaćem i inozemnom tržištu. Na tržištu SAD-a glavni takmac je Baldwin Piano&Organ Company koju je 1862. godine utemeljio Dwight H. Baldwin u Cincinnatiu, Ohio. Tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća tvrtka se transformirala u konglomerat, a 2008. godinu kompletnu proizvodnju klavira preselila je u Kinu.
Od 1960-ih godina japanski proizvođači Yamaha i Kawai sve su prisutniji pa su tako 1968. godine prodali 10.000 klavira u SAD-u, te su kontinuirano povećavali tržišni udjel. Kawai je sagradio tvornicu u Sjevernoj Karolini kako bi ojačao svoje tržišne pozicije u SAD-u. Općenito govoreći, to je vrijeme početka tržišne ekspanzije japanskih tvrtki na američko tržište. Američke korporacije bile su samodopadne, te su japansku konkurenciju i njihove početne poslovne operacije u SAD-u dočekali s podsmjehom.
Znatnu promjenu na američkom i svjetskom tržištu glasovira izazvala je tvrtka Yamaha, 80-ih godina 20. stoljeća, svojim inovativnim proizvodom – digitalnim sintesajzerom. Uređaj je proizvodio visoko kvalitetni zvuk, te je smanjio potražnju za klavirima. Yamaha Corporation, također, je imala dugu tradiciju proizvodnju klavira koju je započela, već od osnutka 1887. godine. S izvozom klavira u SAD Yamaha je započela 60-ih godina prošloga stoljeća, a samo desetak godina kasnije uživala je zavidnu tržišnu reputaciju koju je stekla svojim visoko kvalitetnim proizvodima.
Korejski konkurenti imaju kraću tradiciju, ali proizvode velike serije. Tvrtka Samick osnovana je 1958. godine i spada među najveće svjetske proizvođače glasovira. Kompanija Young Chang započela je s radom 1956. godine, a 1956. godine sklopila je partnerstvo s Yamaha Corporation zbog stjecanja tehnoloških znanja. Tvrtka je 1979. godine osnovala Young Chang America. U svojim tvornicama proizvodi velike serije uz pomoć naprednih tehnologija nudeći optimalni omjer vrijednosti za novac. S vremenom kompanija je postala najveći proizvođač klavira na svijetu, te je pravodobno uočila ogromne potencijale kineskog tržišta gdje je u gradu Tienjin otvorila tvornicu.
Europski proizvođači teško se nose s azijskom konkurencijom premda proizvode kvalitetne klavire, ali znatno skuplje u odnosu na azijsku konkurenciju. Značajnija proizvodnja prisutna je u Njemačkoj, Austriji, Velikoj Britaniji i Rusiji. Prisutna je i određena suradnja, pa britanski proizvođač Kemble&Co. proizvodi za Yamahu i njemački Schedmeyer, a austrijski Bosendorfer povezan je s Kimball International.
Industrijski analitičari predviđaju kako će se proizvodnja glasovira koncentrirati u Kini, Japanu i Južnoj Koreji. U Kini su se već formirala četiri značajna proizvodna centra smještena u Pekingu, Šangaju, Guangzhou, Yingkuou i Tienjinu.
Pred menadžerima Steinway&Sonsa su sve jači izazovi globalizacije, što je obilježje svih gospodarskih grana. Stečeni korporativni ugled odnosno atraktivni brend važna je prednost u tržišnom nadmetanju, a treba je dodatno jačati tehnološkim perfekcionizmom, inovacijama i kvalitetom.
Mr. sc. Marinko Kovačić
Comments