Tek prije nekoliko desetaka godina kreativnost je postala udarna tema rasprava u akademskim ali i poslovnim krugovima. Veće ili manje te sporadične i nasumične inovacije kao rezultat prvenstveno individualnog nadahnuća bile su važan faktor evolucijskog razvoja tržišnog gospodarstva. Međutim, tek prije 50-ak godina inovacije i poduzetništvo postaju ekonomski fenomen koji je izazvao revolucionarni razvoj gospodarstva što je rezultiralo pojavom digitalne ekonomije pa i digitalnog društva.
Inovativnost postaje sve važnija i za menadžersku praksu. Rutinsko upravljanje u stabilnim uvjetima postalo je stvar prošlosti, pa se kao jedan od poslovodnih imperativa nametnulo pronalaženje novih menadžerskih modela usklađenih s dinamičnom tržišnom situacijom. Stoga ne iznenađuje sve veći broj novih menadžerskih obrazaca kojima se nastoji osigurati profitabilno poslovanje odnosno održiva konkurentnost.
Samo kreativni menadžeri mogu osigurati lidersku poziciju na tržištu ili tržišnoj niši u inovativnoj ekonomiji. Kreativnost im omogućuje formuliranje primjerene poslovne vizije, ali i učinkovito vođenje svakodnevnog poslovanja. Menadžerska kreativnost može se prakticirati u brojnim segmentima poslovanja među kojima se po važnosti ističu :
– Efektivno i efikasno korištenje radnog vremena menadžera i zaposlenika
– Kontinuirano plasiranje novih proizvoda i usluga u skladu s potrebama i interesima potrošača
– Razvijanje novih motivacijskih mehanizama primjerenih automatiziranoj i robotiziranoj proizvodnji te digitalnom okruženju
– Pravovremeno i precizno prepoznavanje tehnoloških i tržišnih trendova te stalna strukturalna prilagodba
– Plasiranje radikalno novih proizvoda i usluga koji sami po sebi stvaraju interes odnosno potražnju
Premda je potreba za primjenom inovativnosti u menadžerskoj praksi sve izraženija i dalje treba koristiti pojedine, već iskušane i dobro poznate menadžerske obrasce. Uspostava digitalne ekonomije afirmira novu ekonomsku paradigmu koja iziskuje pronalaženje novih strukturalnih oblika pogodnih za djelovanje u novim okolnostima. Umrežavanje je ključni proces koji valja integrirati u nove strukturalne obrasce. Ujedno se javljaju novi poslovni modeli koji se temelje na informacijskim platformama.
Zbog toga je izuzetno važna sposobnost prepoznavanja kreativnih pojedinaca koji se regrutiraju za menadžerske ali i ostale radne pozicije u poslovnoj organizaciji. Kreativci odnosno inovativne osobe posjeduju većinu ili čak sve karakteristike kao što su :
– potreba za mijenjanjem ustaljenih postojećih organizacijskih odnosa odnosno potrebu za redefiniranjem postojećih pravila i procedura
– shvaćanje konstruktivnog konflikta te izrazite neformalnosti kao standardnih sastavnica svakodnevnog djelovanja
– izrazita radoznalost
– strast za pronalaženjem novih mogućnosti odnosno novih načina rada te općenito posvećenost izazovima i stalnim promjenama
– težnja za preuzimanjem inicijative
– maštovitost
– fokusiranost na budućnost
– sklonost vizualizaciji
– pronalaženje rješenja u situacijama kada drugi to smatraju nemogućim
– preuzimanje rizika bez straha
– spremnost na priznavanje pogreške i sposobnost učenja iz njih
– prilagodljivost različitim radnim okruženjima
– fleksibilno reagiranje na promjene u okruženju
– pronalaženje uzročno posljedične povezanosti između na prvi pogled nespojivih pojava i procesa
– brzo filtriranje ideja na temelju bitnih elemenata
– učinkovito sintetiziranje različitih koncepata
– sposobnost otkrivanja temeljnih načela neke pojave
– sposobnost rješavanja paradoksa
– pronalaženje brojnih rješenja i mogućnosti nakon što je sinula prava ideja
Poželjno je da menadžeri koji nastoje izgraditi inovativnu organizaciju i sami budu kreativni. Pri tome moraju zapošljavati vrhunske stručnjake i kreativce te ih motivirati na sofisticiran način. Ujedno je nužno afirmirati odgovarajući sustav vrijednosti.
Comments