UPRAVLJAČKI PROCESIUPRAVLJANJE U INOVATIVNOJ EKONOMIJI

UMREŽAVANJE I INOVACIJSKI PROCESI

0

Kompetentni menadžeri već su dugo svjesni važnosti poslovne povezanosti odnosno kontakata unutar i izvan poslovne organizacije. Povezivanje, preciznije rečeno, umrežavanje kvalitativno se promijenilo u današnje vrijeme kojim dominiraju nove komunikacijske tehnologije. Tehnološki uređaji, poput  pametnih telefona ili osobnih računala, iniciraju nove oblike komunikacijskog umrežavanja. Tako su, primjerice, društvene mreže postale značajan kreator javnoga mnijenja ali i koristan alat kojim se služe menadžeri ljudskih potencijala, marketinški stručnjaci i razvojni inženjeri.

Špageti umrežavanje

Inoviranje već dosta dugo nije individualni napor čiju završnicu krasi slavljenički „eureka!“ moment. Nasuprot tome inovacijske procese vode i stimuliraju vođe projektnih timova koji nastoje umrežavanjem s istraživačkim i razvojnim centrima, partnerima, bazama podataka i potrošačkim udrugama osigurati protok relevantnih znanja, informacija, ideja, iskustava i umijeća. Tako nastaju premreženi komunikacijski kanali koji su okosnica špageti modela inoviranja (Spaghetti Model) kako slikovito opisuju ove odnose pojedini analitičari. Taj model naglašava kaotičnost i složenost odnosa u projektima inoviranja kojima valja što manje upravljati, a što više poticati i usmjeravati.

Mreže su, po definiciji, kompleksno povezani pojedinci, grupe ili sustavi nastale, u pravilu, zbog realizacije određenih ciljeva. Mrežne strukture su fleksibilne,  samoreproducirajuće, neformalne i spontane što stimulira generiranje novih ideja. Ujedno mreže nemaju jedinstveno središte, već niz čvorova unutar kojih se koncentriraju moć i često kreativni kapaciteti.

Mrežne strukture nastale su organizacijskom evolucijom kao odgovor na globalizaciju, ubrzani tehnološki razvoj i stalne promjene koje iziskuju permanentno prilagođavanje, poboljšavanje i serijsko inoviranje  ukoliko se želi profitabilno poslovati odnosno ostvarivati održivu konkurentnost. Pri tome se javlja kronični nedostatak znanja potrebnog za odgovarajuće reagiranje na sve izazove i prijetnje organizacijskog okruženja.

To se, prije svega, odnosi na male tvrtke koje se zbog toga umrežavaju kako bi optimalno koristile svoje resurse te tako ostvarile sinergijski efekt. Njihovo umrežavanje često se intenzivno provodi na određenim zemljopisnim lokacijama a  proces je u početku spontan. Taj se ekonomski fenomen počeo najprije razvijati u segmentu visokih tehnologija na užim geografskim lokacijama kao što je, primjerice, Silicijska dolina.

Lokalno umrežavanje

Globalna konkurencija, integracija primjene znanosti u industriju i nužnost stalnoga inoviranja u svim industrijskim i uslužnim granama primorali su na suradnju i tvrtke iz drugih gospodarskih grana.  Teritorijalna blizina i danas tvrtkama nudi niz pogodnosti bez obzira na suvremenu informatičku i telekomunikacijsku tehnologiju.

Teoretičari su uočili kako je riječ o specifičnim poslovnim politikama i gospodarskim entitetima koje su nazvali klasterima. S vremenom su klasteri podrobno teorijski i empirijski razrađeni te su danas precizno definirane prednosti i slabosti klastera kao i metode  njihovoga artikuliranja i upravljanja. Brojne zemlje, uključujući Hrvatsku, javnim politikama potiču osnivanje i razvoj klastera kao poluge jačanja nacionalne  konkurentnosti.   

Italija je afirmirani svjetski proizvođač i izvoznik vrhunski dizajniranog i kvalitetnog namještaja. Manje je poznato kako veliki dio toga izvoza realiziraju male tvrtke koje zapošljavaju do 20 djelatnika. One su umrežene kako bi ojačale svoje dizajnerske i inovativne potencijale kao i marketinške kapacitete koji su prvenstveno fokusirani na artikulaciju svjetski prepoznatljivoga brenda.

Tekstilna industrija je sve manje radno intenzivna u razvijenim zemljama. Proizvodnja velikih serija uz pomoć brojne radne snage preseljava se u nerazvijene zemlje čime se nastoje smanjiti troškovi proizvodnje. Međutim, poslovni uspjeh ovisi o generiranju dodane vrijednosti, prije svega, dizajnu, kvaliteti, brendu, fleksibilnoj i vitkoj proizvodnji (lean production) te u konačnici konkurentnoj cijeni. Tvrtke u talijanskoj pokrajini Emillia Romagna bile su svjesne kako treba radikalno mijenjati klasično poslovanje sa ciljem prilagodbe ovim suvremenim izazovima tržišta. Prvi korak u tom pravcu bilo je njihovo umrežavanje kako bi ujedinili razvojne i inovativne resurse.

Tako su menadžeri pokrenuli inicijativu za osnivanje razvojnog istraživačkog instituta u Emillia Romagni. Prvi projekt osnovanoga instituta CITER bio je stručna pomoć pri uvođenju računalno vođenoga dizajniranja (computer-aided design – CAD) koje je znatno povećalo inovativne potencijale poduzeća. Kasnije je institut realizirao niz projekata daljnje modernizacije dizajnerskih procesa, sustava nabave, primjene i razvoja novih materijala i drugih procesa kojima su se povećavali inovativni kapaciteti svih 500 članica toga instituta. Institut CITER koji je osnovan 1980. godine s vremenom je stekao zavidnu svjetsku reputaciju u tekstilnoj industriji.

U pravilu regionalno umrežavanje obuhvaća tvrtke, istraživačke institucije i lokalne vlasti. Stvara se poticajna atmosfera odnosno poduzetnička kultura unutar specifičnoga lokalnog mentaliteta koji su ključne sastavnice brendiranja toga područja. Na taj način se privlače investitori i poduzetnici kao novi čvorovi već izgrađene mrežne strukture.

Konzorciji                              

Umrežavanje nije ograničeno samo na pojedina uža geografska područja već se može realizirati na globalnoj razini i između izravnih tržišnih suparnika. Razvoj novih tehnologija i proizvoda visokih tehnologija iziskuje niz specijalističkih znanja koja su često zaštićena patentima. To znatno otežava, poskupljuje i usporava inovacijske procese i razvoj novih proizvoda.

Zbog toga se umrežavaju i vodeće tržišno suprotstavljene korporacije koje stvaraju konzorcije kako bi razmjenjivale znanja i poslovne informacije pri razvoju novih proizvoda i procesa. Tako je svojevremeno nastao Symbian consortium kojega su pokrenuli Sony, Ericsson, Motorola i dr. kako bi razvili novi operativni sustav za mobilne telefone.

Stvaraju se i mreže odnosno konzorciji za razvoj novih tehnologija. Primarna zadaća ovih konzorcija su znanstvena istraživanja i učenje te sustavno praćenje najnovijih znanstvenih spoznaja na određenom području, najčešće, visokih tehnologija.    

Međutim, ni konzorciji nisu garancija osvajanja liderske tržišne pozicije. Ključne spoznaje za inoviranje proizvoda ili tehnologija mogu se generirati i u malim tvrtkama disperziranim u brojnim zemljama. Zbog toga velike korporacije sve češće kupuju manje tvrtke po često astronomskim cijenama. Na taj se način mreža nadograđuje novim čvorištima koja se ujedno moraju ispreplesti sa čitavim korporativnim eko sustavom.

Mreže su novi poslovni i društveni model koji funkcionira uz pomoć određenih načela. Povjerenje je iznimno bitno za učinkovito funkcioniranje mreže i njeno dalje širenje. Artikulacija komunikacijskih kanala i povezivanje mrežnih struktura, prije svega, čvorova danas je znatno olakšala suvremena informatička tehnologija, u prvom redu internet. Umrežavanje u poslovnom svijetu najdjelotvornije je kada se provodi u sklopu dugoročne strategije. Umrežavanje postojećih mreža, koje već paralelno funkcioniraju, može generirati brojne prednosti ali i slabosti i nedostatke. Zbog toga se integracija odnosno umrežavanje mora provoditi planski i kompetentno kako bi se izbjegli mogući neželjeni efekti.

BYRON REESE „THE FOURTH AGE“, ATRIA INTERNATIONAL, NEW YORK, 2018.

Previous article

KVANTNA RAČUNALA POSTAJU STVARNOST

Next article

Comments

Comments are closed.

Login/Sign up