ŽIVOTNI VIJEK KOMPANIJA

Vrlo često poslovne organizacije uspoređuju se  sa živim organizmima, kako bi se bolje razumjelo njihovo funkcioniranje. Već, na prvi pogled  vidljiva je sličnost, jer se kompanije, poput živih bića, rađaju (osnivaju), odrastaju (razvijaju) i na koncu umiru (bankrotiraju). Teorijski gledano, poslovne organizacije, za razliku od živih bića, mogu funkcionirati vječno, ali u praksi prosječno imaju kratak životni (poslovni) vijek. Tvrtke prolaze nekoliko razvojnih faza. Za što veće produljenje trajanja kompanija poželjno je utvrditi fazu u kojoj se nalazi. Svaka razvojna faza iziskuje prakticiranje specifičnih menadžerskih praksi.

Preživljavanje

Živa bića suočavaju se s različitim, po život opasnim, prijetnjama kao što su bakterije, virusi, predatori i prirodne nepogode. Ujedno, prirodni sustav je skladno ustrojen i u kontinuiranoj je dinamičnoj ravnoteži, koja je jednim djelom narušena uslijed nekontrolirane ekspanzije industrijalizacije i urbanizacije. Slično tome, poslovne organizacije bore se za preživljavanje na tržištu koje je obiluje brojnim izazovima.

Kompanijama nije lako osigurati tržišni opstanak, pa je stopa njihove smrtnosti odnosno bankrota iznimno velika. Napominjem kako danas životni vijek ljudi u razvijenim industrijskim zemljama prosječno iznosi nešto više od 80 godina. Empirijska istraživanja pokazuju kako otprilike 50 posto tvrtki ne posluje (živi) dulje od 10 godina. Svega 15 posto poduzeća djeluje dulje od 30 godina, a samo pet posto doživi 50 godina.

Zanimljivo je podsjetiti kako u svijetu posluju tvrtke starije čak od impresivnoh 1.000 godina. To su japanski hotel Hoshi osnovan 718. godine i talijanska ljevaonica Marinelli utemeljena 1040. godine. Francuska vinarija Goulaine, također, ima iznimno dugu tradiciju i spada u red drevnih kompanija, a posluje od 12. stoljeća.

Najdugovječnija zapadna organizacija je Katolička crkva koja u današnjem obliku djeluje od četvrtog stoljeća poslije Krista. Riječ je o organizaciji koja promiče riječ Božju, a tijekom povijesti imala je i znatnu političku moć, te bila aktivni sudionik brojnih povijesnih zbivanja. Danas je Katolička crkva usredotočena na afirmaciju ljudske duhovnosti i izgradnji društva zasnovanog na etičkim principima, kao i na pomaganje najpotrebitijima.

Neke današnje ugledne svjetske korporacije osnovane su u 19. stoljeću. U njih spadaju, primjerice, Citygroup – City Bank of New York (1812.), Procter&Gamble (1837.), Philip Morris (1847.), American Express (1850.), Johnson&Johnson (1886.), Merck (1891.) i General Electric (1892.). Interesantno je spomenuti kako je naša kompanija Gavrilović utemeljena davne 1690. godine, kao mesarski obrt, te je uspjela preživjeti socijalističko razdoblje,  koje nije toleriralo privatno poduzetništvo i stjecanje profita.  

Brojni analitičari i poslovni ljudi nastoje ponuditi rješenja za organizacijsku dugovječnost, ali univerzalni obrazac korporativne besmrtnosti za sada nije pronađen. Ekonomska povijest puna je zvučnih imena odnosno kompanija koje su nestale s tržišne scene, premda su obilježile doba u kojem su djelovale, te su, pri tome,  pojedine uživale kultni status. Spomenut ćemo samo neke od njih, a u njih spadaju : RCA, General Foods, British Leyland, Pan Am, Westinghouse, Commodore, Lehman Brothers, Trans World Airlines, Polaroid Corporation i Enron. Naglašavam kako su neke korporacije pripojene nekim drugim tržišnim igračima, a neke su jednostavno bankrotirale.

Čak 23 kompanije odnosno njih 46 posto koje su se 1960. godine nalazile na listi 50 najvećih američkih tvrtki više ne postoje. Poslovni neuspjeh doživjela su afirmirana multinacionalna poduzeća kao što su : Mobil (pripojen Exxonu 1999. godine), Texaco (spojen s Chevronom 2001. godine), Bethlehem Steel (bankrotirao2001. godine), Amoco (sada djeluje kao segment British Petroleuma), Union Carbide (posluje u sastavu Dow Chemicala od 2991. godine), RCA (preuzet od General Electrica 1986. godine), General Foods (preuzeo Philip Morris 1985. godine, sada dio Krafta) i Uniroyal (preuzeo Michelin 1990. godine).

Većina najvećih američkih korporacija 1960. godine djelovalo je u tradicionalnim industrijama kao što su naftna, automobilske i proizvodnja čelika. U prvih deset probile su visoko tehnološke kompanije General Electric i AT&T Technologies. Situacije se nije znatnije promijenila ni 2010. godine. Međutim, nakon 2010. godine dogodila se svojevrsna visoko tehnološka revolucija i tržišno najvrjednije kompanije postaju, primjerice, Amazon, Apple, Google, Facebook, Nvidia, Microsoft i IBM.

Zanimljivo je naglasiti kako su se navedeni tehno divovi fokusirali na razvoj i komercijalizaciju umjetne inteligencije i kvantnog računarstva. Novi raspored industrijske i poslovne moći potvrđuje i činjenica kako su u prvih deset najbogatijih ljudi svijeta mahom visoko tehnološki poduzetnici. Na prvoj poziciji najbogatijih ljudi svijeta izmjenjuju se Elon Musk i Jeff Bezos.   

Upravljačke slabosti

Navedene korporacije koje su doživjele poslovni brodolom uspješno su se desetljećima razvijale, te bile primjer poslovne izvrsnosti. Menadžeri tih kompanija poticali su inovativnost, tehnološku modernizaciju i tržišnu usmjerenost uz pomoć marketinških istraživanja. Međutim, pokazalo se kako izvrsno poslovanje pogoduje razvoju atmosfere korporativnog samozadovoljstva, što potiče pojavu rutinskog djelovanja. Uhodano poslovanje, bez stalnog inoviranja, generira prekomjerno formaliziranje brojnih procedura. Konkretnije govoreći, takav pristup stimulira birokratizaciju organizacijskih odnosa koja se očituje, pored ostaloga, u sustavnoj kontroli,  statičnosti, te  izbjegavanju preuzimanja rizika.

Pretjerana birokracija unutar poslovne organizacije ukazuje na činjenicu kako je vrhunac organizacijske uspješnosti ostvaren, te kako je započela silazna putanja. Pad profitabilnosti i slabljenje poslovnih performansi poslovne organizacije obično nije vidljivo na prvi pogled, jer su prikriveni velebnim poslovnim palačama odnosno zgradama i neboderima. Pri tome su uredi i čitavi interijeri luksuzno uređeni, a hijerarhiju podupiru protokoli i procedure. Spomenuli smo samo neke znakove koji ukazuju na mogući poslovni slom, koji će gotovo sigurno nastupiti, ako se ne provedu određene mjere revitalizacije kompanije.

Organizacijska pretilost i slabljenje poslovnih performansi može se ukloniti prikladnim menadžerskim tretmanom, koji će revitalizirati korporaciju i produljiti njen životni vijek. U tom pogledu menadžerska literatura prepuna je različitih rukovodnih obrazaca korisnih za oživljavanje poduzeća. Njihovo poznavanje iznimno je važno za uspješno funkcioniranje kompanije. Pri tome je nužno dijagnosticirati razvojnu fazu odnosno životnu dob tvrtke, jer svaka od njih iziskuje drugačiji, to jest, specifičan menadžerski pristup.

Osnivanje – rođenje

Tako je, na primjer, za tvrtku koja se tek rodila odnosno započela s djelovanjem  poželjna kaotična radna atmosfera. Treba poticati  neformalno ponašanje, timski duh, prakticirane brojnih zabavnih aktivnosti poput, na primjer, pikada i stolnog nogometa. U njima se cijeni kreativnost i poduzetnost, a upravljačke funkcije gotovo ne postoje. Toleriraju se diskusije i polemike koje ponekad nisu vezane uz djelovanje tvrtke. Greške se ne kažnjavaju i služe kao podloga za uočavanje slabosti i poboljšavanje poslovnih performansi.

Navedeni način funkcioniranja, gotovo u pravilu, možemo uočiti u tehnološkim startupovima fokusiranim na generiranje novih softverskih i hardverskih rješenja. U startupovima se artikuliraju  različite organizacijske kulture, a osnivači imaju viziju koju dijele sa svojim zaposlenicima. Djelatnici u novonastalim tehnološkim tvrtkama, to jest, startupovima bebama često imaju potrebu raditi na važnim projektima, koji će drastično unaprijediti život zajednice. Riječ je o iznimno motivacijskom faktoru, pa zaposlenici dobrovoljno rade po 12 i više sati, ponekad i svaki dan u tjednu. Taj radni tempo, svojim vlastitim primjerom, nameću osnivači odnosno tehno poduzetnici.

Svjedoci smo kako je rođenje (osnivanje) i djetinjstvo (rana životna dob) znatnog broja tehno startupova prilično kratko, jer munjevito odrastaju. Spomenimo, primjerice, samo startup Amazon, osnovan 1994. godine i Facebook utemeljen 2004. godine, koji su, kako znamo, imali strelovit ritam odrastanja, te su već desetak godina tržišno najvrjednije korporacije na svijetu. U takvim okolnostima osnivači tehno startupova moraju odmah uočiti kada je njihova organizacijska beba prerasla početni životni ciklus i ušla u djetinjstvo odnosno tinejdžersku  i zrelu dob.

Stoga, još u ranom djetinjstvu osnivači startupova moraju započeti s kanaliziranjem kaotičnih odnosa i fokusiranjem kreativne energije na precizno formuliranje projekte i radne zadaće. Ujedno je neophodno ustrojiti menadžerske pozicije za pojedine poslovne funkcije, kao što su, na primjer, istraživanje i razvoj, te financije. Za mlade poslovne organizacije najveći izazovi i ujedno kritične točke su održavanje kvalitete proizvoda i usluga te pridržavanje dogovorenih vremenskih termina.

Osnivači tehno startupova rast i razvoj svoje poslovne organizacije mogu osigurati prvenstveno regrutiranjem talentiranih znanstvenika i inženjera. Potrebna je i određena tehnološka opremljenost kao i radni prostor. S vremenom se razvio specifičan eko financijski sustav fokusiran isključivo na investiranje u tehnološke startupove koji postoji i u Hrvatskoj. U samim počecima poslovanja nije potreban veliki kapital, tvorničke hale i golema tehnološka postrojenja kao što je to bio slučaj s poduzetništvom u analognoj ekonomiji. Međutim, organizacijsko odrastanja, to jest, razvoj pretvara startupove bebe odnosno patuljaste organizacije u kompleksne poslovne sustave sa značajnom materijalnom imovinom i sofisticiranom tehnološkom opremom. Od strtupove beba ponekad nastaju globalni tehnološki gorostasi.

Kompanije nove generacije

Premda za tehnološke divove vrijede brojna menadžerska načela karakteristična za velika tradicionalna poduzeća, ipak su uočljive značajne razlike. Današnje tehnološke divove, ali i manja poduzeća u segmentu visokih tehnologija nazivamo kognitivnim poduzećima. Taj pojam jasno ukazuje na činjenicu kako su podaci, informacije, znanje i umjetna inteligencija njihovi ključni elementi u proces generiranja nove dodane vrijednosti. Tome valja pridodati i važnu ulogu talentiranih pojedinaca. To su  temeljne različitosti u odnosu na analogna (tradicionalna) poduzeća.

Za tehnološke kompanije nove generacije strategije i marketinške analize su od sekundarnog značaja. Najvažnija je usredotočenost  na razvoj naprednih tehnologija i sustavno praćenje tehničkih inovacija iz brojnih područja. Svi tehnološki uređaji od mlaznih motora i generatora do kućanskih aparata koje plasiraju postaju pametni proizvodi stvarajući posve novo poslovno i tržišno okruženje.

Internet stvari je samo jedna od novih tehnologija koje se pojavljuju sve češće, pri čemu radikalno redizajniraju tržišne odnose. Te korjenite preinake gotovo je nemoguće predvidjeti, te je nužna kontinuirana prilagodba na nove tehnološke izazove. Tehnološke korporacije nove generacije fokusirane su na razvoj naprednih tehnologija. Stoga je razumljivo što tvrtke kao što su, primjerice, Apple, Microsoft, Google i Amazon prednjače u razvoju umjetne inteligencije i kvantnog računalstva, ali i drugih visoko tehnoloških rješenja.

Suvremeni tehnološki divovi nalaze se u fazi životne zrelosti, a njihova dugovječnost ovisit će ponajprije o kompetentnosti menadžmenta. Tako je, na primjer, Microsoft imao krizno razdoblje, ali u zadnje vrijeme uspješno posluje. Liderstvo u digitalnoj ekonomiji, kao i u analognoj, nije zagarantirano u što se uvjerila Nokia, ali i druge tvrtke. Menadžerski izazovi su sve veći, pri čemu po mom mišljenju kreativnu energiju treba fokusirati na tehničke inovacije i njihovu komercijalizaciju. U tom pogledu su vizije,  marketinške analize i poslovno planiranje od marginalne važnosti.

Do prije samo nešto više od tri desetljeća menadžeri najvećih korporacija za  proizvodnju automobila nisu mogli planirati niti predvidjeti kako će razvoj softvera odnosno umjetne inteligencije i baterijskih sustava postati odlučujući za generiranje nove dodane vrijednosti u toj branši. Već desetak godina poslovanje se vodi uz pomoć posve novih poslovnih modela unutar kojih su platforme jedna od stožernih sastavnica.

Tehnološke korporacije djelovale su i unutar tradicionalne ekonomije. No, formula uspjeha, primjerice, Boeinga koji je svojevremeno nadmašio tržišnoga lidera McDonnell Douglasa teško se može primijeniti u digitalnoj ekonomiji. Premda su neke sastavnice profitabilnog poslovanja univerzalne, poput kreativnosti i inovativnosti, digitalna ekonomija predstavlja novu paradigmu unutar koje misleća tehnologija nameće nove postulate gospodarskih odnosa.

Transformacija analognih kompanija u kognitivne, to jest u poduzeća nove generacije nije nemoguća misija, ali iziskuje brze i pravovremene prilagodbe. Jedan od takvih uspješnih primjera, u današnje vrijeme, je Walt Disney Company, koja je osnovana 1923. godine, a vrlo se uspješno prilagodila digitalnom okruženju.

Korporacija Walt Disney djelotvorno koristi napredne tehnologije, pri čemu se prilagodila novim tržišnim okolnostima. Podsjećam kako je filmska industrija doživjela drastičnu transformaciju koja je dovela do urušavanja čitavog Hollywooda i poslovnog modela na kojem je počivao. Stoga je poznavanje i proučavanje poslovne prakse kompanije Walt Disney korisno za sve tvrtke koje djeluju u kreativnoj industriji, a žele ostvariti organizacijsku dugovječnost.

Mr.sc. Marinko Kovačić