RECENZIJE

ANDREW KEEN, „KAKO POPRAVITI BUDUĆNOST“, LJEVAK, ZAGREB, RUJAN, 2018.

0

Već na samom početku knjige Andrew Keen formulira ključnu procjenu koja artikulira esencijalnu dvojbu današnjega vremena. Autor konstatira :“Međutim, osjeća se i kao da svi mi gubimo dodir s nečim bitnijim od samoga establišmenta dvadesetoga stoljeća. Gubimo dodir sa samim sobom, možda. I onime što znači biti ljudsko biće u doba zbunjujuće brze promjene.“ (Keen ; 2018. ; str.16) Ta je dilema sve prisutnija u radovima društvenih i humanističkih znanstvenika i širem krugu aktivista različitih profila.

U današnje vrijeme dostupnosti informacija i spoznaja u najviše nekoliko klikova, kada svi imaju stavove gotovo o svemu, bez obzira na kompetentnost, zbunjujuće je i zabrinjavajući kako ne znamo što je ljudska bit. Po našem mišljenju, vjerojatno je to, ipak, umjetno iskonstruirana dvojba za instant internetske stručnjake, te ideološki zavedene znanstvenike.

Strelovito brzi razvoj internetskih tehnologija, računarstva, robotike, umjetne inteligencije odnosno visoke tehnologije kao i ubrzani nastanak novih znanosti, poput genetike i nanotehnologije, stvorili su novu tehnološku ekologiju društvenih sustava. Istodobno se tehnologija integrira u sve društvene segmente i artikulira nove oblike socijalne komunikacije, strukturalnog organiziranja, znanstvenoga rada, zabave i svih ostalih oblika ljudskoga djelovanja. Tehnika odnosno tehnologija postala je ključni generator i podloga ljudske egzistencije.

Zbog toga sve veći broj teoretičara i analitičara smatraju kako imaju legitimno pravo dovesti u pitanje ljudsku suštinu, bez obzira na već dosegnute spoznaje u društvenim i humanističkim znanostima u vezi tog pitanja. Postalo je trendovski relativizirati ljudsku esenciju, a nekritički veličati tehnološku sferu pogotovo tehnifikaciju ljudskog organizma (homo cyborg) kao superiornu izvedenicu nove evolucijske faze „prirodnog“ razvoja koja je upravo u tijeku. U tom evolucijskom procesu čovjek postaje inferiorno biće, smatraju glasnogovornici nove nadmoćne tehnološke generacije pogonjene umjetnom inteligencijom odnosno strojnim učenjem.   

Tehnologija je na, prvi pogled, izvan ideološke sfere, dakle vrijednosno neutralna što je spoznajni privid odnosno prikrivanje koje je odličan temelj za brojne manipulacije u političkom i društvenom životu. Stvara se bezrezervna podrška tehničkom napretku jer je tehnologija sama po sebi pozitivna. Takvim stavovima najskloniji su mladi koji se rađaju i odrastaju u tehnološkom okruženju i gotovo bez doticaja s prirodom odnosno materijalnim segmentom društva.

Lijevi politički svjetonazor, također je prigrlio tehnološki progres kao dio svoje političke platforme razaranja tradicionalnih vrijednosti. Prikazuje ih kao nazadnjačke i nekompatibilne s tehničkom zajednicom u nastajanju koja je, na prvi pogled, oslobođena bilo kakvih ideoloških natruha.  

Tako Keen navodi kako :“ …Estonija čak pokušava poremetiti stoljećima staru blisku vezu između fizičkog teritorija i državljanstva… Ne samo da, dakle, Estonija ima vladu u oblaku, ona pokušava stvoriti i zemlju u oblaku…“ (Keen ; 2018. ; str. 75 – 76). Autor sa simpatijama komentira ove estonske napore dokidanja doticaja s državnim teritorijem odnosno tlom i prirodom. Izgradnju umjetne tehnički posredovane države podržavala je i Hilary Clinton dok je bila američka državna tajnica.

Na taj način Estonija će do 2025. godine imati 10 milijuna „e-estonskih“ građana – što je gotovo osam puta više od sadašnjeg broja stanovnika Estonije od 1,3 milijuna. Po našem mišljenju, tako se eliminira prirodni natalitet i uvodi virtualno kloniranje apstraktnih stanovnika. Smatramo logičnim i umjesnim pitanja, poput ovih  : U slučaju realne vojne invazije da li će u aktivnu i stvarnu obranu Estonije stati 10 milijuna „e- estonskih građana“? Kakav će biti njihov moral i motiv za ratovanje? Očevidno je kako se estonskim projektom dokida domoljublje kao nešto nazadno jer je utemeljeno na teritoriju, lokalnoj  kulturi i povijesti unutar toga geografskog prostora.

To je samo jedna od ljevičarskih političkih inačica koja nastaje kao rezultat nekritičkoga poistovjećivanja s tehničkim progresom. Po našem mišljenju, dvojbeno je tehnologiju tretirati kao ideološki neutralnu, te pri tome obezvrjeđivati geografsku pripadnost, nacionalni identitet i duhovnost. To je ideološka manipulacija jer je riječ o neprimjetnom nametanju lijevoga svjetonazora koji se legitimira tehnološkim progresom eliminirajući sve one koji ne dijele ta vrijednosna opredjeljenja. Na djelu je dokidanje demokracije jer se razbuktava isključivost i monopolizira pravo na istinu koja je uvijek fokusirana na budućnost i prividnu eliminaciju ideologije uz pomoć tehničke doktrine.

„Romantičari i ksenofobi odbacuju ovu globalizacijsku tehnologiju kao nešto što na neki način vrijeđa zakone prirode pa čak i samu „ljudskost“ (prekomjerno korištena i nedovoljno definirana riječ u našem digitalnom dobu).“ (Keen ; 2018. , str. 18) Vidljivo je kako je autor skeptičan prema određenju biti čovjeka koju po njegovom mišljenju  dovodi u pitanje brzi tehnički napredak. Keen nadalje tvrdi :“ Sve se neprekidno nadograđuje osim nas.“ (Keen ; 2018 ; str.25) U tom rasuđivanju autor ispušta iz vida jednu prostu i neoborivu činjenicu kako je sav dosadašnji razvoj realizirao upravo čovjek. Može li se stoga razvoj pripisati isključivo računalima, robotima i umjetnoj inteligenciji, a ljude pri tome isključiti iz tog procesa te ih proglasiti slijepim crijevom evolucije.

Keen kao i većina drugih analitičara zanemaruje činjenicu kako je čovjek kompleksno a ne programirano biće čiji je razvoj individualan i neponovljiv, a ne strojni i replicirajući. Uspoređujući svijet strojeva i ljudi možemo se zapitati što je savršenije, mašta, duhovitost, intuicija i duhovnost ili strojno manipuliranje mnoštvom računalnih operacija i podataka. Kvantni razvojni skokovi i nove paradigme ne mogu nastati na mišljenju zasnovanom na moćnoj manipulaciji goleme količine podataka, već samo na onom mišljenju baziranom, pored ostaloga, na kvalitativnoj, kreativnoj i kaotičnoj imaginaciji koje je svojstveno čovjeku.

Pisac shvaća kako je budućnost prepuna izazova koje treba riješiti čovjek, a ne tehnologija sama po sebi. On navodi stavove uglednoga znanstvenika Stephena Wolframa koji tvrdi kako računala ne mogu popraviti budućnost jer analitički strojevi nemaju nikakvih pretenzija stvoriti bilo što originalno. Keen ipak priznaje kako tehnički progres nije idealan i može prouzročiti krizne situacije bez obzira na njegovu navodno ideološku neutralnost.

Autor navodi pet alata za izgradnju karte budućnosti a to su : zakonska regulativa, inovacije, društvena odgovornost, potrošački odabir i obrazovanje. Po našem sudu autor priznaje tehničke anomalije kao prateće pojave tehničkog progresa koji očito nije idealan kako ga prikazuju njegovi brojni apologeti. Međutim, za očuvanje ljudske biti nije dovoljna samo korekcija tehnološke revolucije, već sustavna afirmacija duhovnosti  odnosno prosvjećenje koje je jedina istinska protuteža strojnom odnosno umjetnom svijetu koji postupno nadire.

Mr.sc. Marinko Kovačić

HIPER RAST AIRBNB-a

Previous article

EKO SUSTAVI KREATIVNIH KLASA U NOVOJ EKONOMIJI

Next article

Comments

Comments are closed.

Popular Posts

Login/Sign up