ESEJI

KULTURNA PARADIGMA I MOĆ KAO GENERATORI INOVACIJA

0

Tek zadnjih nekoliko desetljeća zahvaljujući suvremenoj informatičkoj i telekomunikacijskoj tehnologiji podaci, informacije i znanje postaju ključni resurs organizacijskog razvoja. Riječ je o nematerijalnim faktorima koji su inicirali strukturalnu transformaciju i preinaku ustaljene konstelacije moći, ne samo unutar organizacije, već i društva u cjelini. Postupno se uspostavljaju i novi kulturni obrasci koji se, u sve većoj mjeri, zasnivaju na suradnji i učenju kao trajnom procesu.

Materijalistički resursi i kultura, kao i ujedno relevantni sustav vrijednosti, postupno prestaju biti dominantni razvojni mehanizam poslovnih organizacija. Materijalne resurse razvoja zamjenjuju nematerijalni faktori, a riječ je prvenstveno o inovativnosti, odnosno poduzetništvu zasnovanom na intelektualnom kapitalu. Motivacija je sve više vezana uz zadovoljstvo i kvaliteti organizacijskih odnosa na radnom mjestu.       

Disperzija znanja unutar organizacije usko je vezana sa strukturalnom arhitekturom, komunikacijskom mrežom i sustavom vrijednosti. Primjereno strukturirani i otvoreni komunikacijski kanali omogućavaju slobodan i višesmjeran protok informacija. Razmjena znanja, unutar i izvan organizacije, je nužna za jačanje inovacijskih procesa i realizaciju konkurentnosti. Fleksibilna organska struktura iziskuje i artikulaciju specifičnoga sustava vrijednosti koji potencira dinamičnost i timski duh.  

Organizacijska dinamika ogleda se u grupnom umrežavanju i kontinuiranom strukturalnom redizajniranju. Organizacijski odnosi postaju fluidni i kaotični što se potvrdilo kao poticajno okruženje za funkcioniranje kreativnih procesa i djelotvorno angažiranje, odnosno iskorištavanje nematerijalnih resursa. Stoga se moć redistribuira jačajući autonomiju operativnih projektnih timova i neposrednih izvršitelja.   

Afirmacija znanja i nematerijalnih faktora, kao važnih resursa generiranja nove vrijednosti, pretvorili su ljudske potencijale u centralnu sastavnicu organizacijskog funkcioniranja. Stoga mapiranje znanja, odnosno ucrtavanje njegovih tokova unutar i izvan organizacije, postaje nužnost ukoliko se želi maksimalno racionalno poslovati.    

Za kontinuirano iznalaženje novih spoznaja i znanja ljudi se moraju motivirati na sofisticirani način. Njihovo umrežavanje stvara strukturalne pretpostavke istraživačkoga i kreativnoga timskoga rada. Uspješno funkcioniranje mreže ovisi, prije svega, o  motiviranim pojedincima grupiranim u projektne timove i obučenim za rad u dinamičnom i kaotičnom okruženju. Kreativce iznimno motivira rad na važnim projektima, te ih privlače izazovne radne zadaće i angažman u afirmiranim inovativnim tvrtkama. Oni žele sudjelovati u stvaranju budućnost i očekuju da im kompanija to i omogući.

Inovatori, eksperti i kompetentna radna snaga uvažavaju i poštuju, prije svega, moć znanja kao instrumenta društvene i profesionalne mobilnosti. Specifičnost današnje inovativne ekonomije, jest u tome, što se u znatnoj mjeri temelji na internetskoj tehnologiji.  Ujedno je internet postao okosnica poslovnih modela, što je rezultiralo nastankom novih generacija poslovnih organizacija.

Danas je pojedinac u mogućnosti, s oskudnim materijalnim sredstvima, te briljantnom inovativnom idejom, u kratkom vremenu, postati ozbiljan globalni tržišni takmac. Te procese prati i potiče disperzija moći unutar organizacija i društva u cjelini. Moć se danas manifestira na različite načine u svim segmentima ljudskoga djelovanja. U suvremenoj ekonomiji moć omogućuje, ne samo korporativnu prepoznatljivost, već i prepoznatljivost pojedinca. To se prvenstveno odnosi na osobno brendiranje koje drastično povećava moć pojedinca u pregovorima s poslodavcima, te ujedno omogućava njegovu društvenu promociju i prepoznatljivost.  

Priroda, kultura i moć  

Kultura je sustav vrijednosti kojima se reguliraju odnosi u društvu, organizacijama i ostalim socijalnim tvorevinama. Riječ je o sintetiziranju brojnih elemenata, čiji je krajnji ishod međusobna simbolička umreženost, koja definira poželjni način ponašanja. Taj se kulturni i običajni obrazac, te sustav vrijednosti mijenja tijekom povijesti.

Utjecaj prirode u dizajniranju kulturnih paradigmi bio je znatno veći u prošlim fazama povijesnoga razvoja. Taj utjecaj bio je apsolutno dominantan na početku ljudskoga razvoja, te je postupno opadao s porastom sposobnosti čovjeka za ovladavanjem prirodnim procesima. Drugačije govoreći, porast ljudske moći, odnosno njegove sposobnosti  dominacije, bolje reći, vladanja nad brojnim prirodnim procesima, rezultira opadanjem utjecaja prirode na artikulaciju kulturne paradigme.

U početku, čovjek kopira mehaničke prirodne principe, pri dizajniranju i funkcioniranju društvenih skupina. Zbog toga primarne grupe karakteriziraju zatvorenost i uzročno posljedični ustroj. Stvaraju se manje društvene skupine, s utvrđenom podjelom rada, koje minimalno komuniciraju s okolinom. Društvena struktura je statična, a socijalni odnosi hijerarhijski i zasnovani na tjelesnim odnosno prirodnim performansama.  

Mehanički ustroj je predvidiv i s njim se može relativno lako upravljati. Neusporedivo je teže nadzirati i upravljati organskim prirodnim procesima i sustavima, jer nisu isključivo kauzalnoga karaktera. Zbog toga su takvi sustavi prepuni iznenadnih promjena i izazova. Organska načela ustroja, funkcioniranja i upravljanja ljudi počinju sustavno prakticirati, tek u drugoj polovici 20. stoljeća.

Poznavanje organskih prirodnih principa i procesa omogućili su čovjeku stjecanje neusporedivo veće moći, u odnosu na onu, koju je imao prije toga. Sinergija, fleksibilnost i kompleksnost samo su neke značajke karakteristične za organske entitete i procese, koje čovjek koristi za ovladavanje prirodom i stjecanje, na prvi pogled, neograničene moći.

Utjecaj tehnologije      

Pored prirodnih sila, iznimno veliki utjecaj na artikulaciju društvene i organizacijske kulturne paradigme ima tehnologija. Za razliku od prirodnih procesa koji su konstantni, te u određenoj mjeri podložni evolucijskim promjenama, tehnološki procesi i naprave, u pojedinim razvojnim fazama, mogu se mijenjati radikalno i brzo. Tehnološke revolucije izravno utječu na promjenu društvenih odnosa, što uključuje i redizajniranje ustaljene, bolje reći, zatečene distribucije moći.

Prirodu, prvenstveno, karakterizira hijerarhija te koegzistencija mnoštva različitih eko sustava. Prirodni procesi imaju, pored ostaloga, funkciju održavanja dinamične ravnoteže, u uvjetima iznimno kompleksnoga okruženja. Organske strukture stalnu prilagodbu ostvaruju svojom otvorenošću i komunikacijom s okolinom. Pri tome su od osobite važnosti obrambeni mehanizmi i njihovo pravovremeno reagiranje na pojavu agresivnih i neprijateljskih organizama.

Tehnika i znanost, kao spoznajni i izvedbeni mehanizmi, omogućili su fundamentalne uvide u prirodne i kozmičke procese, te artikulaciju društvenih organizacija u skladu s organskim principima. Znanstveno istraživački rad omogućuje brzu akumulaciju novih spoznaja, te redizajniranje postojeće paradigme. Postupno znanje, a prije svega inovacije, postaju ključna izvorišta moći ili, konkretnije govoreći, društvenoga blagostanja.  

Znanstveno istraživački rad s vremenom je postao proizvodna sila, što rezultira, pored ostaloga, mnoštvom inovacija, ne samo u tehnološkoj sferi, već i u svim područjima ljudskoga djelovanja. Zavladalo je vrijeme planskih, kontinuiranih i vođenih istraživačko inovacijskih procesa, koji ubrzano transformiraju društvenu stvarnost.

Gutenberg i Ford

Inovacije su oduvijek bile ključne za društveni razvoj, ali su one bile rezultat individualnoga angažmana i entuzijazma, te su se pojavljivale u duljim ili nešto kraćim vremenskim intervalima. Komunikacijskoj revoluciji koju je izazvao Johannes Gutenberg – ili punim imenom Johannes Gensfleisch zur Laden zum Gutenberg – izumom tiskarskog stroja, prethodilo je niz inovacija iz različitih područja.

Gutenberg je morao kako tvrdi John Naughton u knjizi Od Gutenberga do Zuckerberga  sjediniti cijeli niz tehnologija i osposobiti ih za zajednički rad. Primjerice, morao je sljedeće : pronaći metodu izrade metalnih slova iz legure olova, lima i antimona ; proizvesti tinte na bazi ulja, a ne vode ; izumiti metodu izlijevanja znakova u ručni kalup, te izgraditi tiskarski stroj (koji se temeljio na staroj vinskoj preši) koji bi mogao pouzdano utiskivati tintu na list papira. I posljednje, ali ne manje važno : morao je pronaći način za financiranje ovih aktivnosti – što ga je vodilo k prvim uzbuđenjima poduzetničkog kapitalizma, navodi John Naughton.

U krajnjoj liniji, možemo ustvrditi kako je Gutenbergov tiskarski stroj, bolje reći, strojno tiskanje knjiga, preteča standardizirane masovne proizvodnje koju je u 20. stoljeću osmislio Henry Ford. Fordizam je omogućio razvoj masovnog društva i potrošačke kulture, dok je tiskarstvo potaknulo demokratizaciju znanosti, masovnom proizvodnjom knjiga koja ih je učinila drastično dostupnijima. Znanje se počelo kapilarno integrirati u brojne društvene slojeve i socijalne segmente.

Naughton navodi kako su se u eri prije Gutenberga, knjige kopirale ručno, što je uglavnom bio zadatak pisara koji su radili u pisarnicama. Stoga su knjige bile rijetki, te iznimno skupi predmeti. Procjenjuje se kako je svaka od tih ručno pisanih knjiga imala vrijednost poljoprivrednog gospodarstva ili vinograda. U crkvenim knjižnicama knjige su se vezivale lancima, kako bi se spriječila njihova krađa.

Nakon Gutenberga knjige su postale roba odnosno predmet dostupan širokom krugu ljudi, što je imalo znatne posljedice na društveni razvoj. Na sličan način, Henry Ford je tekućom trakom i masovnom proizvodnjom snižavao cijenu automobila, čuvenog Modela T, koji je na tržište plasirao 1909. godine, te ga učinio dostupnim širokim potrošačkim masama.

U početku se Model T prodavao po cijeni od 850 USD i moglo ga se kupiti samo u crnoj boji. Njegova cijena je 1926. godine smanjena na svega 263 USD, a kompanija Ford prodavala je polovicu svih novih automobila proizvedenih u SAD-u. Za ilustraciju, možemo navesti činjenicu kako je Ford Motor Company, u to vrijeme, proizvodio dvostruko više automobila od General Motorsa, kao najbližeg konkurenta.      

Tako je automobil postao cjenovno dostupan, ne samo bogatima, već i srednjim te nižim slojevima društva. Treba naglasiti kako je Henry Ford svjesno i planski podizao produktivnost, te tako snižavao cijenu automobila, jer mu je to bio jedan od strateških ciljeva. On je inovacijama i tehnološkim poboljšanjima gradio poslovno carstvo. Tako osmišljeni poduzetnički projekt, u doba Gutenberga, praktično nije bio izvediv.

Individualizam i grupni angažman    

Johannes Gutenberg i Henry Ford su individualni tehnološki kreativci, koji su djelovali unutar zapadne kulturne paradigme, zasnovane na pojedincu, obitelji i naciji, kao društvenim nukleusima. Pri tome je Gutenberg tiskarskom revolucijom dodatno stimulirao racionalno analitički sustav spoznajnih vrijednosti. Racionalizam se integrirao u materijalističku kulturu, odnosno svijest, koja je svoje podrijetlo odnosno suštinu znatnim djelom temeljila na prirodnim  zakonitostima.

Prirodno okruženje, preciznije govoreći, tlo, geografski položaj,  reljef i klima utječu na formiranje individualne i kolektivne svijesti. Ispreplitanje prirodnih i duhovnih silnica rezultat je planetarne, pa i kozmološke međuovisnosti svih njenih sastavnica. Riječ je o fenomenu poznatom, kao efekt leptira, koji dokazuje kako leptirovo mahanje krilima u Amazoniji utječe, primjerice, na klimu u Chicagu. 

Zbog toga su u ranim kulturnim paradigmama naglašene prirodne i materijalne sastavnice, koje su ustrojene na hijerarhijskim i krutim načelima. Rane zajednice mogle su preživjeti samo uz grupiranje većeg broja ljudi, preciznije rečeno, obitelji u plemena i uz strogo definiranje podjele rada. Kasniji tehnološki razvoj smanjuje egzistencijalnu ovisnost o prirodnim silama. Artikuliraju se nove društvene forme te, na koncu, dolazi do gospodarenja pojedinim prirodnim zakonima.

Povijesno gledajući, zapadni kulturni krug razvijao je duhovne potencijale pojedinca, prvenstveno u okviru Crkve, te jačao svjetovne spoznajne kapacitete uz pomoć znanosti. U DNK-u kulturne paradigme zapadnog svijeta utkana je teritorijalna ekspanzija, što je jedna od izvedenica materijalističkog poimanja svijeta.

Politički kontekst           

U zapadnoj kulturi društveno i ekonomski mobilan pojedinac – građanin, je temeljna sastavnica ekonomskih i društvenih sustava. Politički filozof Thomas Paine smatra kako se priroda ljudskoga bića može shvatiti samo analizom odnosa, koji su prethodili društvenim i političkim uređenjima. Paine tvrdi kako je naša narav ista kakva je bila u počecima ljudske vrste, jer naša različita društvena uređenja ne mijenjaju našu narav.

Kao što čovjeka najbolje razumijemo poznajući  njegovo podrijetlo, tako društvo i državu najbolje upoznajemo analizom njihova ishodišta, smatra Paine. Ljudi se izvorno udružuju iz nužde i želje za druženjem. Ni jedan čovjek nije sposoban, smatra Paine, zadovoljiti svoje potrebe bez pomoći društva i te potrebe, koje djeluju na svakoga pojedinca, tjeraju svakoga od njih u društvo jednako prirodno, kao što gravitacijska sila djeluje na središte.         

Ključno polazište političke filozofije Thomasa Painea svodi se na tvrdnju kako  shvaćanje politike mora krenuti od trajnih prirodnih činjenica o čovjeku, što znači kako mora krenuti od samoga čovjeka odvojena od društva te stoga, u biti, prije društva. Već ta sama metoda potrage za prirodnim ljudskim stanjem sugerira neizbježnu činjenicu o čovjeku : čovjek je u svojem ishodištu pojedinac.      

Individualni angažman, bolje reći borba, poduprta obiteljskim ugledom i tradicijom bila je garant uspješne karijere, odnosno stjecanja društvenog ugleda, od vremena prve industrijske revolucije. Početak industrijalizacije počeo je marginalizirati zemlju kao glavni proizvodni resurs, te njeno nasljeđivanje kao jedan od najvažnijih statusnih simbola.

S vremenom je društvena promocija, u pravilu, prerastala u sve žešće konflikte. Oni su omogućavali stjecanje željenih pozicija u poslovnim i ostalim organizacijama, odnosno društvenom životu općenito. Antagonistički model prožeo je cjelokupno društvo, koje se u drugoj polovici 18. stoljeća postupno industrijaliziralo. Latentni sukobi i agresija kulminirali revolucionarnim političkim događanjima, odnosno provalom zatomljene energije, koji su vrhunac dosegnuli 1789. godine u Francuskoj.

Individualizam i grupiranje u ekonomiji  

Individualistički obrazac zapadnog ponašanja odnosno međusobnoga nadmetanja u sferi ekonomije počinje se drastično mijenjati jačanjem važnosti poduzetništva i inovativnosti u drugoj polovici 20. stoljeća. Organizacijski razvoj, u sve se  većoj mjeri zasniva, na inovacijama utemeljenim na znanju, te kontinuiranom plasiranju novih proizvoda i usluga. Ubrzano raste broj velikih organizacija, koje postaju važan element socijalne dinamike.

Ta nova načela organizacijskog funkcioniranja nisu se mogla realizirati individualnim nadmetanjima, već posve suprotno, timskim radom i zajedništvom. Individualno koncentriranje moći gubi smisao i postaje disfunkcionalno. Sve je izrazitija potreba za razmjenom znanja, a ne kao do tada za  njegovim  ljubomornim čuvanjem, koje je bilo  instrument profesionalnog napredovanja.

Naglo smanjivanje važnost individualnog dokazivanja i konfrontiranja s ostalim članovima poslovne organizacije, iziskuje i drastične preinake menadžerskog modela. Menadžeri moraju u sve većoj mjeri koristiti različite sofisticirane upravljačke alate, te gotovo u potpunosti eliminirati represivne metode i strogi vanjski nadzor. Valja spomenuti kako su se odnosi suradnje i afirmacija timova najprije počeli razvijati u Japanu. U zapadnom kulturnom krugu ta se poslovna praksa i filozofija najprije počela koristiti u Švedskoj.

Poslovni inženjering i moć

Zapadni poslovni model oslanjao se prvenstveno na inženjering i kvantitativne metode kojima se nastojalo, gotovo u potpunosti, eliminirati čovjeka kao faktora koji može doprinijeti poboljšavanju produktivnosti. Tehnokrati su bili opčinjeni inženjerskim kompetencijama, egzaktnim metodama i mogućnostima strojeva odnosno automatizacije proizvodnih procesa. Ti procesi mogli su, po njihovom mišljenju, dovesti do potpune eliminacije čovjeka iz proizvodnje, što je bio njihov ideal. Na taj način sva moć u poslovnim organizacijama koncentrirala bi se  unutar tehnokratske strukture.

Tehnokratizam je ideologija koja zagovara ne samo poslovnu dominaciju, već i političku vladavinu tehničke, prije svega, inženjerske kaste. Nasuprot tome, tehnokrati vole isticati kako su oni izvan dosega bilo koje ideologije odnosno politike, jer je tehnika, sama po sebi, vrijednosno neutralna. Međutim, po našem mišljenju, neutralnost tehnike i znanosti ne postoji, jer su integrirani ne samo u tehnološke, već i društvene procese.

Tako generiraju moć koja se kapilarno integrira u sve društvene grupe, organizacije i institucije. Profesionalni slojevi koji  stvaraju i kontroliraju tehnološku moć u poziciju su izravnoga, ali i neizravnoga utjecaja na društvene procese i odnose.

Ujedno, tehničke vrijednosti nisu društveno neutralne, jer stimuliraju stvaranje tehnoloških zajednica u kojima su tehnika i znanost ključno mjerilo svih procesa i odnosa. Tehnološki apsolutizam, u nastajanju, stvara privid potpune neovisnosti o prirodnim zakonima, te promovira tehnički apsolutizam.

Riječ je o procesima koji će sustavno jačati u narednom razdoblju. Njihovo istinsko odnosno zbiljsko i kritičko razumijevanje omogućit će pravovremeno preusmjeravanje u skladu s ljudskom suštinom. To će biti prvorazredni politički i društveni izazov.

Trenutna situacija

Suvremene tehnologije su platforme za artikulaciju novih ekonomskih i društvenih odnosa, što rezultira redistribucijom moći. Trenutno, moć šireg kruga ljudi odnosno zaposlenika jača, jer je potpomognuta naprednim komunikacijskim tehnologijama. U politici jača popularnost koncepta izravne demokracije.

U ekonomskoj sferi, nužan je  menadžerski redizajn, odnosno poslovni inženjering, koji  artikulira nove  strukturalne oblike i disperzira moć. Demokratizacija odnosa unutar poslovnih organizacija nailazi i na otpore, te nerazumijevanja brojnih poslovnih ljudi, jer ne žele suradnju s podređenim djelatnicima.

Međutim, bez obzira na moguća protivljenja, reinženjering odnosno demokratizacija industrijskih i općenito poslovnih odnosa postala je nužnost. Dijeljenje informacija, podataka, znanja i umijeća uspostavlja se kao bitan poslovni proces, koji drastično transformira klasičan obrazac organizacijske moći. Distribucija moći moguća je samo uz uspostavu kulture povjerenja između svih djelatnika, koja nije postojala u klasičnim poduzećima. Tradicionalni odnosi zasnivali se na koncentraciji moći u vrhu organizacije i njenom ljubomornom čuvanju.

Afirmacija kulture povjerenja nužna je sastavnica djelotvornoga djelovanja radnih grupa, odnosno timova. Partnerstvo, a ne više antagonizam, postaje dominantan organizacijski odnos neophodan za kontinuirano plasiranje novih proizvoda i usluga. Predanošću i zajedništvom svih projektnih timova u organizaciji, ostvaruje se sinergijski efekt i win-win situacija. Kultura međusobnog uvažavanja i prijateljstva postaje važan motivacijski mehanizam za maksimalni radni angažman.

Spomenute odnose nije moguće realizirati u klasičnoj poslovnoj organizaciji koju je karakterizirao autoritarizam, birokratizam, hijerarhija, te nepovjerenje između menadžmenta i zaposlenika. Zbog toga se postupno afirmiraju nove organizacijske forme kao što su, primjerice, virtualne, horizontalne  i umrežene organizacije koje karakteriziraju otvoreni komunikacijski kanali, te autonomija djelovanja na svim organizacijskim razinama.

Tako se napušta kulturna paradigma moći, koja se temeljila na njenoj koncentraciji u vrhu organizacijske piramide. Centralizacija moći mogla se uočiti u svim organizacijama, bez obzira kojoj sferi rada i života pripadale. Njih je krasio birokratski sustav vrijednosti kojim se nastojao legitimirati takav odnos snaga. Taj koncept postaje  predmet drastičnoga redizajna. Menadžeri, bolje reći, poslovna politika počinje se fokusirati na procese i projektne zadaće, koje se realiziraju u novom organizacijskom i tržišnom kontekstu.

Kompleksnost, dinamičnost, kaotičnost i umreženost samo su neke karakteristike novih okolnosti u kojima funkcioniraju poslovne organizacije. Individualno nadmetanje pokazalo se disfunkcionalnim za ostvarivanje složenih projekata i radnih zadaća u uvjetima globalne konkurencije. Složenost poslovanja znatnim djelom generiraju primijenjena istraživanja, znanost te brojne inženjerske struke koje treba angažirati, ukoliko se žele plasirati novi proizvodi i usluge, bez kojih nema tržišnog opstanka.

U takvim okolnostima započinje rast koji rezultira prenaglašenom moći tehnokrata. Inženjering i modeliranje procesa neizostavni su za organizacijsku prilagodbu odnosno fleksibilnost.     

Organizacijski procesi i povjerenje

Suvremene tehnologije, na neki način, diktiraju afirmaciju partnerske kulture odnosno zajedništva unutar kojeg je razmjena znanja najbitniji proces. Razvijaju se različiti organizacijski kulturni profili, a zajedničko im je tretiranje čovjeka kao temeljnog generatora nove vrijednosti. Artikuliraju se kulturni koncepti s različitim stožernim elementima, pa se tako javljaju poslovne strategije, odnosno kulture fokusirane na okruženje, zaposlenike, kvalitetu, troškove, inovacije, tehnologiju, potrošače i međunarodnu orijentaciju.

Projektne i matrične organizacije u kojima djeluju ad hoc ekspertni timovi temelje se na autonomnim i kreativnim pojedincima između kojih mora vladati povjerenje, ukoliko se želi ostvariti njihov maksimalni radni učinak. Čak što više, kultura partnerstva mora prožeti čitavu organizaciju koja je, pri tome, segment poslovne filozofije koja zagovara dodavanje vrijednosti u svakoj fazi proizvodnoga i uslužnoga procesa.

Uspješno rukovođenje pretpostavlja detaljno i precizno poznavanje talenata, znanja i umijeća koje zaposlenici poznaju. Taj proces evidencije eksplicitnih i skrivenih znanja mora biti trajan, sustavan i planski. Ujedno potrebno je mapirati ne samo trenutne pozicije koje pojedinci zauzimaju, već i njihovu formalnu i neformalnu komunikaciju.

Mapiranje ljudskog kapitala odnosno znanja, kompetencija i talenata predstavlja  ključni proces uspješnoga upravljanja procesima. Pri tome su inženjerska znanja iznimno bitna za procese stvaranja nove dodane vrijednosti.  Fokusiranje na procese i kompetencije, prije svega inženjerske, bolje reći tehničke, jedan je od segmenata poslovne kulture primjerene inovativnoj organizaciji, odnosno organizaciji koja uči.

Već smo napomenuli kako je tehnika kao ideologija  u početnoj fazi razvoja, ali se njen budući pravac razvoja već može razabrati. Za sada možemo konstatirati kako se tehnički sustav vrijednosti jednim djelom tretira kao modni trend, pa je, primjerice, kupnja najnovijih digitalnih naprava stvar društvenoga prestiža.

Transparentnost poslovnih procesa omogućava kontinuirano praćenje i procjenjivanja ključnih poslovnih procesa. To je zahtjevna zadaća u korporacijama koje proizvode i po nekoliko tisuća različitih proizvoda, što često rezultira nenamjernom marginalizacijom ključnih procesa, koji generiraju najveću količinu vrijednosti. Stoga dolazi do slabljenja konkurentnosti i pada profitabilnosti.

Poslovna kultura poticanja procesne orijentacije u organizaciji afirmira znanje i suradnju, kao važne segmente moći pojedinca. Pri tome je nužno ukloniti zapreke u njihovoj komunikaciji, što omogućavaju mape organizacijske umreženosti ljudskog kapitala. Eliminacija, prije svega, komunikacijskih barijera ostvaruje se kombinacijom različitih menadžerskih alata kao što su, primjerice, poslovni reinženjering, vitki menadžment (lean management) i upravljanje totalnom kvalitetom.

Učinkovito upravljanje iziskuje i predviđanje poteškoća i blokada koje se mogu pojaviti u poslovanju. To je od osobite važnosti za poslovne organizacije koje se brzo razvijaju. Jedna od mogućih blokada organizacijskoga razvoja je nedostatak kvalitetnih stručnjaka, odnosno talenata i kreativaca određenoga profila. Zbog toga je nužno stvarati atraktivno i stimulativno radno okruženje, koje privlači nadarene pojedince spremne za stalno učenje i dijeljenje znanja, te preuzimanje rizika pri realizaciji kompleksnih projektnih zadaća.

Umreženi lanac vrijednosti

Kompanije nisu više relativno zatvorene cjeline, fokusirane isključivo na maksimalno učinkovito korištenje resursa unutar svojih  granica, pri čemu je količina moći određena i gotovo nepromjenjiva.  Današnja inovativna ekonomija iziskuje dodavanje vrijednosti unutar svih segmenata proizvodnog lanca, koji seže od investitora i dobavljača do distributera i krajnjih potrošača. Umreženi i otvoreni komunikacijski kanali, međusobno povjerenje, te usklađene poslovne strategije omogućuju disperziju moći i djelotvornu suradnju. Takav pristup omogućuje artikulaciju novih izvorišta moći, te njeno povećavanje.  

Napušta se tradicionalni poslovni model win-loss i afirmira dijeljenje znanja, zajedničko preuzimanje rizika, te čvrsta integriranost svih dijelova lanca vrijednosti. Nova poslovna filozofija omogućuje detaljno poznavanje potrošačkih potreba, povećanje produktivnosti, te učinkovito planiranje. U tom kontekstu nove poslovne kulture, moć više nije statična, već dinamična kategorija. 

Konzultantska tvrtka Roland Berger utvrdila je kako su još 2010. godine u automobilskoj industriji , više od 60 posto aktivnosti u području istraživanja i razvoja, realizirali dobavljači auto dijelova. Aktivna i partnerska uloga dobavljača omogućili su vremensko skraćivanje razvoja novoga automobilskoga modela s 36 mjeseci potrebnih 90-ih godina 20. stoljeća, na 24 mjeseca, koliko je potrebno danas. Bez ubrzanoga plasiranja novih modela, nije moguće profitabilno poslovanje u automobilskoj industriji, a to iziskuje zajedničke i usklađene napore svih u proizvodnom lancu.

Za potrebe kontinuiranih tehnoloških poboljšanja Rolls-Royce je utemeljio University Technology Centre čija je jedna od temeljnih zadaća sklapanje partnerstva s akademskom zajednicom, odnosno brojnim istraživačkim i razvojnim institutima. Stvorena je suradnička mreža Advanced Manufacturing Research Centres  koja razvija, odnosno inovira nove proizvodne tehnologije, a one osiguravaju vrhunsku kvalitetu i produktivnost. Vidljivo je kako je akademska zajednica dio vrijednosnog lanca Rolls-Roycea koja, pored ostaloga, omogućava i nesmetano, te pravodobno  regrutiranje vrhunskih eksperata.

Menadžeri IBM-a svojevremeno su shvatili kako nije potrebno, pa čak nije ni moguće, biti svjetski lider u proizvodnji, odnosno razvoju svih komponenti  koje se ugrađuju u  osobna  računala.  Zbog toga su sklopili strateško partnerstvo s korporacijom Intel, koje je ubrzo rezultiralo plasiranjem 8088 mikroprocesora. To strateško partnerstvo omogućilo je, pored ostaloga, razvoj Pentium i Celeron procesora. S vremenom je IBM odustao od proizvodnje računala, te svoju proizvodnu diviziju prodao kineskoj korporaciji Lenovo.

Tehnološki integrirani lanac vrijednosti, koji funkcionira uz pomoć računalno vođenih fleksibilnih i automatiziranih procesa, omogućava eliminaciju skladišta gotovih proizvoda i materijala potrebnih za proizvodnju, kao i ekonomsku proizvodnju malih serija. Tako, primjerice, korporacija Dell može isporučiti računalo izrađeno u potpunosti, po željenim performansama kupca. Vidljiv je značaj, bolje reći moć, današnjih tehno struktura koje svoj svjetonazor temelje na afirmaciji tehnoloških vrijednosti. Pri tome su te vrijednosti, odnosno nova tehnološka kultura, po njihovom mišljenju, superiorne humanističkim shvaćanjima i vrijednostima. 

Umrežavanje, disperzija moći, suradnja unutar proizvodnih (vrijednosnih) lanaca odnosno partnerstva i alijanse,  drastično transformiraju poslovne modele stvarajući novu kulturu i specifične sustave vrijednosti. Osobno i korporativno nadmetanje  postupno ustupaju mjesto partnerstvu u kojem je povjerenje jedna od stožernih sastavnica. Na taj način se stvara kulturno ozračje koje stimulira inovacijske procese. Upravljanje inovacijama postaje veliki izazov i potreba, jer su inovativni procesi sve kompleksnijega karaktera.

U tim procesima se svjesno i nesvjesno  veličaju tehnokrati i tehnološke vrijednosti, inicirajući novu preraspodjelu moći. Taj današnji reinženjering moći, nadopunjuje se novim konceptima kulture koji brišu granice između čovjeka i (mislećih) strojeva.

Mr.sc. Marinko Kovačić

GREŠKE PRI RAZVOJU I PLASIRANJU NOVIH PROIZVODA

Previous article

INOVACIJSKE I IDEJNE PRETHODNICE WORLD WIDE WEBA

Next article

Comments

Comments are closed.

Popular Posts

Login/Sign up