By Mediji su komunikacijski posrednici i jedna od stožernih sastavnica artikulacije ¸ljudske povijesti. Marshall McLuhan je oštroumno primijetio kako sam medij, više nego sadržaj medija, utječe na razmišljanje i djelovanje ljudi. U širem društvenom kontekstu taj se odnos može tretirati kao odnos tehnologije i čovjeka.
Tehnološki razvoj
Tiskani tekstovi su zahtijevali usamljeno odnosno individualno čitanje što je čitatelja u značajnoj mjeri dizajniralo kao fragmentiranu osobu. Novi masovni mediji poput, primjerice, radija i televizije kao i internetske tehnologije imaju posve drugačiji učinak na korisnika bolje reći društvene odnose. U okružju masovnih medija i novih internetskih tehnologija rodili su se i odrastaju milenijalci.
To se, prije svega, odnosi na milenijalci u SAD-u i ostalim razvijenim zemljama. Pripadnici ove generacije u nerazvijenim zemljama odrastaju i rade u sredinama sa znatno manje tehnološke infrastrukture i tehničkih uređaja. Zbog toga je i utjecaj tehnologije na njih slabiji, premda među njima jedan manji broj koristi i educiran je o najnovijim tehnološkim dostignućima.
Milenijalci su po klasifikaciji Dona Tapscotta, jednog od vodećih autoriteta na tom području, rođeni u razdoblju od siječnja 1977. do prosinca 1997. godine. To je generacija koja je odrastala i radi u tehnološkom okruženju čije su bitne odrednice, internetska tehnologija i društvene mreže, pametni telefoni, robotika, umrežena računala, umjetna inteligencija, strojno učenje, automatizacija i ostale visoke tehnologije.
Tehnološki razvoj redizajnirao je i političko okruženje pa milenijalci djeluju u okvirima digitalne države odnosno e-vlade i e-građanina. Značajna karakteristika novog političkog uređenja je transparentnost i brzina. To su osobine javne uprave koje je bilo gotovo nemoguće ostvariti u birokratskoj državi. Digitalna umreženost olakšava samoorganizaciju i aktivizam u različitim područjima koji postaju jedan od korektiva političke vlasti odnosno javne administracije.
Nove društvene i političke odnose u kojima odrastaju, rade i žive milenijalci dizajnira eksplozivan tehnološki razvoj koji je poznat kao informacijska revolucija. Početak informacijske revolucije teško je točno odrediti, ali bez svake sumnje započinje kao skup umreženih procesa ranih 70-ih godina 20. stoljeća. Ti procesi odvijaju se u tada poluseoskom okružje sjeverne Kalifornije poznatom kao Silicijska dolina (Santa Clara County, 70 kilometara južno od San Francisca) koja brzo postaje sjedište brojnim tehnološkim startupovima.
Embrionalni začetak informacijske revolucije koja će s vremenom radikalno redizajnirati ne samo SAD, već i cijeli svijet može se locirati u Stanfordskom industrijskom parku koji je 1951. godine pokrenuo poslovni vizionar Frederick Terman, dekan Inženjerstva i rektor sveučilišta Stanford. On je osobno 1938. godine podržao svoje diplomante Williama Hewletta i Davida Packarda u osnivanju tvrtke koja je s vremenom prerasla u tehnološkog diva Hewlett-Packard. Kada su industrijski park popunili mahom tehnološki startupovi nove tvrtke počele su se smještati uz autocestu 101 prema San Joseu.
Američko ministarstvo obrane financiralo je početna istraživanja u elektroničku industriju u razdoblju od 40-ih do 70-ih godina 20. stoljeća što uključuje i osnivanje agencije DARPA. Ta agencija razvila je brojne tehnologije uključujući računalnu mrežu ARPANET koja je prerasla u Internet. Ipak se ne može govoriti o državnom planiranju tehnološkoga procvata koji je započet 70-ih godina u Silicijskoj dolini. Riječ je o fenomenu koji je nastao na relativno malom području uslijed individualne inovativnosti i vizionarstva, spleta slučajnih okolnosti, poduzetničke odvažnosti, povezanosti znanosti i gospodarstva, financijske potpore i kritične mase talentiranih ljudi različitih profila.
Nastali su tehnološki klasteri čiji su se zaposlenici međusobno družili razmjenjujući znanja i iskustva. Izgradila se specifična inovativna kultura prepoznatljiva u svjetskim razmjerima. Stožerna vrijednost kreativaca u Silicijskoj dolini bila je fokusiranost i ljubav prema tehnologiji. Razvila se atmosfera poticajnog natjecanja koja je povećavala ionako visoku motiviranost. Većina zaposlenih bili su razvojni inženjeri i eksperti odnosno znanstvenici prvenstveno iz područja matematike, fizike, računarstva, elektrotehnike i strojarstva.
Izum mikroprocesora Teda Hoffa 1971. godine koji se, također, dogodio u Silicijskoj dolini označio je tehnološku renesansu koja traje do danas. Mikroprocesor je pokrenuo snažan razvoj telekomunikacija te omogućio pojavu umreženih mikroračunala. To su bile bitne pretpostavke za ubrzani razvoj informacijske tehnologije i početak artikulacije nove tehnološke paradigme.
Nova tehnološka paradigma i tehnološki brendovi
Milenijalci žive i rade u skladu s načelima nove tehnološke paradigme u kojoj su podaci i informacije ključni ekonomski i društveni resursi. Nematerijalni ekonomski faktori poput, primjerice intelektualnog kapitala i brenda milenijalcima su u središtu pozornosti te su skloni marginalizirati materijalnu proizvodnju. Konkurentnost se ostvaruje prvenstveno inovativnošću, pa milenijalci iznimno cijene kreativnost, kompetentnost i suradnju unutar projektnih timova.
U novoj tehnološkoj paradigmi hijerarhija kao strukturalna forma gubi na značaju. Mrežna struktura postaje dominantan organizacijski oblik koji može imati globalne razmjere. Rad u virtualnim organizacijama posve je uobičajen za milenijalce kao i njihov angažman u ad hoc projektnim timovima uz pomoć kojih se realiziraju kompleksne projektne zadaće.
Suradnja i umreženost afirmirali su se kao djelotvorne metode stvaranja nove dodane vrijednosti. Riječ je o novim proizvodnim odnosima koji se ne mogu realizirati bez internetske tehnologije i novih modela poslovanja. Učinkovito manipuliranje podacima i informacijama iziskuje upotrebu sofisticirane informatičke opreme koja se kapilarno disperzirala u sve segmente gospodarstva.
Zbog toga su informacijske tehnologije stožerna sastavnica funkcioniranja internetske ekonomije. U samim počecima informatička oprema bila je ne samo skupa, već i prilično glomazna, što je otežavalo njenu široku primjenu. Međutim, vrlo brzo dolazi do robusnog snižavanja cijena, kao i do značajnog smanjivanja veličine informatičkih uređaja.
Tako je, primjerice, u samo tri godine odnosno u razdoblju od 1959. do 1962. godine cijena poluvodiča pala za 85 posto. Zbog usporedbe napominjemo kako je trebalo 70 godina (1780.-1850.) da se cijena pamučne tkanine u Britaniji, za vrijeme industrijske revolucije, smanji za 85 posto. Drastično smanjivanje cijene snažno je potaklo kupovinu informatičke opreme što je dodatno ubrzalo tehnološki razvoj.
Internetska tehnologija jedna je u nizu dostignuća koje je iznjedrila tehnološka revolucija te je komplementarna s robotikom, automatizacijom, telekomunikacijama, senzorskom tehnologijom, umjetnom inteligencijom i ostalim granama visoke tehnologije. Stvorena je tehnološka matrica koja je milenijalcima možemo reći prirođena. Tehnološko okruženje i stalne tehničke inovacije za njih je razumljiv i očekivan način odvijanja svakodnevnih životnih i poslovnih procesa.
Milenijalci ne zaziru od tehnologije i stalnih inovacija što je karakteriziralo starije generacije. Zbog toga ne iznenađuje što su danas najprestižniji tehnološki brendovi poput, primjerice, Applea, IBM-a i Googlea. Prije samo nekoliko desetljeća u atraktivne tehnološke brendove spadali su mahom automobilski proizvođači kao što su Mercedes, Ford i BMW.
Interesantno je istaknuti kako današnji automobilski modeli konkurentsku prednost stječu ne samo dizajnom i kvalitetom, već i s instaliranom informatičkom opremom. Automobili bez vozača (autonomni) kojim upravlja računalo odnosno umjetna inteligencija postali su inovacija koja će vrlo brzo postati dio svakodnevnice milenijalaca.
Oni su znatno manje emotivno vezani za klasične automobile na benzinski pogon. Tako je Tesla, električni automobil, već postao jedan od njihovih kultnih brendova, te simbol njihova načina života. Tesla simbolizira ekološku osviještenost mlade generacije kao što je nekada tu ulogu, za stariju populaciju, imao Marlboro i Harley Davidson. Pri tome treba spomenuti kako su po našem mišljenju litij ionske baterije dvojbena alternativa benzinskim motorima.
Starija generacija za prezentaciju osobnoga životnog stila, u tehnološkom pogledu, prvenstveno se koristila brendovima iz svijeta automobila i motor kotača. Ženski dio populacije u tom je pogledu u velikoj mjeri bio uskraćen. Međutim, tehnološki razvoj rezultirao je mnoštvom tehnoloških naprava koje ravnopravno koristi ženski i muški dio populacije milenijalaca.
Primjerice, korištenje računala Apple simbolizira kreativnost, samosvojnost i osviještenost o važnosti tehnološkog dizajna. Računalima se podjednako koriste muški i ženski pripadnici milenijalaca te korištenjem Applea i jedni i drugi ukazuju na svoje preferencije. Takvih je tehničkih dostignuća poput, primjerice, pametnog telefona i bitcoina virtualne kriptovalute, kojim se koristi i prezentira cjelokupna populacija milenijalaca, znatan broj.
Umreženost i radne sklonosti milenijalaca
Nova tehnološka paradigma omogućila je stalnu informacijsku povezanost, ponajviše uz pomoć pametnih telefona, ne samo milenijalaca, već i znatnog dijela ostale populacije. Mrežni odnosi i mrežna struktura postaju sve više dominantni u svakodnevnom životu i poslovnom svijetu. Umrežavanje omogućava artikulaciju horizontalnih organizacija koje funkcioniraju prije svega uz pomoć suradnje i međusobnoga povjerenja.
Povjerenje i vjerodostojnost su neke od bitnih vrijednosti koje milenijalci iznimno cijene. Uvažavanje tih vrijednosti očekuju od svojih prijatelja ali i poslodavaca. Ukoliko povjerenje i vjerodostojnost izostanu milenijalci prekidaju ne samo prijateljstvo odnosno druženje, već mijenjaju i radnu sredinu. Oni žele raditi u inovativnim tvrtkama s definiranim etičkim pravilima kojih se menadžeri i zaposlenici pridržavaju.
Pored povjerenja i vjerodostojnosti milenijalci poštuju i znanje, bolje reći kompetentnost. Veći dio te populacije pokazuje interes za rad u tehnološkim tvrtkama. Posebno su skloni tehnološkim startupovima koji razvijaju nova i značajna tehnološka rješenja, što se odnosi prvenstveno na talentirane pojedince. Preferiraju startupove unutar specijaliziranih klastera na određenom području koje može pružiti, ne samo profesionalni razvoj, već i dobar provod, te posjet kulturnim i sportskim događanjima.
Zemljopisna grupiranost ima određene prednosti u pogledu umrežavanja ne samo startupova, već i samih milenijalaca koje informatička tehnologija nije u stanju ostvariti. Neposredna govorna komunikacija, gestikulacije i govor tijela izvorišta su informacija koje tehnologija u pravilu reducira u znatnoj mjeri, a važni su za što bolje upoznavanje. Toga su svjesni poslodavci i pripadnici ne samo mlađe generacije, već i djelatnici općenito. Zbog toga su u svijetu nastale brojne inovativne regije u kojima djeluju klasteri kao svjetski predvodnici u brojnim područjima visoke tehnologije.
Milenijalci nisu skloni provesti cijeli radni vijek jednoj kompaniji, što je bio jedan od ideala starije generacije. Ujedno žele fleksibilno radno vrijeme i mogućnost profesionalnog usavršavanja, ali nastoje steći znanja iz različitih područja. Spremni su usvajati specifična znanja i vještine koje im omogućavaju djelotvorno osobno brendiranje. Svjesni su tržišne vrijednosti svojih znanja i umijeća odnosno svog individualnog branda, pa u komunikaciji s poslodavcima nisu u podređenom položaju kao nekadašnji radnici. Stoga je razumljivo što su iznimno mobilni i spremni na izazove u tvrtkama iz različitih djelatnosti.
Na radnom mjestu milenijalci nastoje ostati u kontaktu sa svojim prijateljima s kojima su u stalnoj vezi uz pomoć računala i pametnih telefona. To je prva u potpunosti digitalna generacija, dok su prethodne bile mješavina analognog i digitalnog mentaliteta. Riječ je o bitnoj razlici, jer kako tvrdi politolog Langdon Winner tehnologije nisu puka pomoćna sredstva ljudske djelatnosti, nego i moćne sile koje imaju svoj doprinos u preoblikovanju te djelatnosti.
Utjecaj tehnologije
Digitalizacija informacija imala je dalekosežne posljedice s kojima su milenijalci upoznati od rane dobi koristeći internetsku tehnologiju za zabavu, učenje, informiranje i razgovore. Proces digitalizacije rastočio je granice medija zamijenivši više njih specijaliziranih za jedan sveobuhvatan.
Knjige i novine prikazivali su tekst i slike, ali nisu mogle baratati zvukom i slikom. Vizualni mediji poput kinematografa i televizije nisu bili prikladni za prikaz teksta, osim u minimalnim količinama. Radio, telefon, gramofon, i kazetofon ograničavali su se na prijenos zvuka. Multimedija je obuhvatila sve navedene komunikacijske sadržaje te samim svojim tehnološkim mogućnostima bitno utjecala na kulturu, zabavu, znanost i ostale segmente ljudskog stvaralaštva. Nedvojbeno je utjecala i na mentalitet milenijalaca i njihov način života.
Već sam način čitanja digitalnog teksta na internetu generira specifičnu psihološku profiliranost milenijalaca u odnosu na prethodne knjiške i analogne generacije. Tiskani medij je statičan, dok linkovi internetski sadržaj čine dinamičnim i znatno upečatljivijim. Drugim riječima, linkovi mijenjaju naš doživljaj medija. U izvjesnom smislu, linkovi su varijanta tekstualnih aluzija, citata i fusnota koji su odavno uobičajeni elementi u tekstu. Ali njihov utjecaj na nas kao čitače nikako nije isti. Linkovi nas neće samo uputiti na neko relevantno ili dodatno mjesto – oni nas guraju u njega, primjećuje Nicholas Carr u knjizi Plitko.
Analitičari su došli do zaključka kako je čitanje mnogih kratkih, međusobno linkanih odlomaka djelotvorniji način da se prošire misaoni horizonti nego što je to bilo čitanje tiskanih tekstova. Pri tome upozoravaju kako još nismo prepoznali superiornost tog postupka mrežnog čitanja, jer ga uspoređujemo s mogućnostima staroga linearnog mišljenja. Nedvojbeno je kako internetska i multimedijska tehnologija izravno utječu na svijest bolje reći način mišljenja milenijalaca.
Miran, usredotočen, linearan um karakterističan za prethodne generacije ustupa mjesto novoj vrsti uma koji želi i treba procesuirati informacije u kratkim, isprekidanim, često prepletenim naletima – što brže to bolje. Mnoge značajke hiperteksta prikazanog na nekom elektroničkom uređaju dovode do povećanog kognitivnog opterećenja te utoliko iziskuje kapacitet radne memorije koji može nadmašiti sposobnost čitatelja. Očevidno je kako se milenijalci susreću s novom vrstom misaonih i spoznajnih izazova koji u krajnjoj liniji utječu na njihovo ponašanje na radnom mjestu i u slobodno vrijeme. To može biti potencijalno izvorište međugeneracijskog nerazumijevanja pa i konflikata.
Milenijalci tehnološku matricu i način njihova funkcioniranja u njoj smatraju prirodnim okruženjem. Zbog toga se ne zamaraju pitanjima krajnje svrhe i posljedicama koje proizlaze iz sustavnog tehnološkog prožimanja svijeta oko nas. Ericssonova bijela knjiga predviđa da će do 2020. godine na internetu biti 50 milijardi inteligentnih uređaja. Kuće, auti, ceste, uredi, potrošački proizvodi, odjeća, medicinski uređaji, industrijski alati i ostale naprave bit će međusobno informacijski umreženi u jedinstven sklop poznat kao internet svih stvari.
O krajnjim dosezima te sustavne i sveobuhvatne tehnologizacije govori jedan izvještaj savjetodavne tvrtke McKinsey u kome se konstatira :“Fizički svijet postaje neka vrsta informacijskog sustava.“ Milenijalci i generacije poslije nje gube neposredan kontakt s prirodom i takvu poziciju ne smatraju problematičnom. Oni gube moć tjelesnoga spoznavanja koja je čovjeku bila prirođena. Tjelesno spoznavanje je zaslužno, smatra Shaun Gallagher, za čudesno lakoću s kojom se ljudska vrsta služi alatima i u krajnjoj liniji tehnologijom.
Naše je tijelo i um tako dobro ugođeno na svoje okružje da vrlo brzo uvodi alate i druga pomagala u misaone procese – da neurološki tretira stvari kao dio sebe. Ako hodate sa štapom, radite čekićem ili se borite mačem, vaš će mozak ugraditi taj alat u neuronsku kartu tijela, piše Nicholas Carr u knjizi Stakleni kavez.
Carr zaključuje :“Jedna od velikih ironija našega vremena je u tome što, dok znanstvenici otkrivaju sve više o bitnim ulogama fizičkog djelovanja i osjetilnog zamjećivanja u razvoju naših misli, sjećanja i umijeća, mi provodimo manje vremena djelujući u svijetu, a više vremena živeći i radeći posredstvom apstraktnog medija računalnoga zaslona.“ Napominjemo kako se ova tvrdnja najviše odnosi na mlađe generacije, jer su upravo njima umrežena višenamjenska računala, koja su u konačnici (pametni) alati, oduzeli tradicionalni tjelesni užitak rada s alatima.
Generacija milenijalaca sastoji se od talentiranih, kreativnih pojedinaca i prosječnih mladih ljudi. Pretpostavljamo kako se brojnost ove dvije skupine može utvrditi u skladu s Paretovim pravilom 80/20, odnosno kako generaciju milenijalaca tvori 80 posto prosječnih i 20 posto nadarenih mladih ljudi. Prosječni milenijalci u znatno većoj mjeri su izloženi negativnim, pa i pogubnim utjecajima suvremenih tehnologija.
Barunica Susan Greenfield, članica britanskoga Doma lordova i profesorica neuroznanosti na Sveučilištu Oxford, smatra kako će posljedice štetnog utjecaja današnjih tehnologija na buduće generacije biti ozbiljne. Njeno istraživanje upućuje na to kako sveprisutnost digitalnih tehnologija mijenja oblik i kemiju naših mozgova, te kako nasilne videoigre i intenzivna online interakcija mogu prouzročiti mentalne poremećaje kao što su autizam, pomanjkanje pozornosti i hiperaktivnost.
Brojni milenijalci ali i znatan dio ostale populacije ne vodi niti sluša argumentirane i kritičke rasprave. Umjesto toga, koriste se internetom kako bi potvrdili svoje specifične svjetonazore, te se umrežili s onima s kojima dijele iste poglede na svijet odnosno ideologiju. Blogeri različitih svjetonazora formiraju uže internetske zajednice koje karakterizira agresivnost amaterizam i samodopadnost.
Riječ je o spoznajnoj i ideološkoj zamci, pa te internetske zajednice postaju pogodne za političku manipulaciju čiji su krajnji ciljevi vješto skriveni. To nije nova politička praksa, ali je nova tehnološka platforma koja je zbog svoga planetarnog karaktera vrlo učinkovita.
Jurgen Habermas jedan od najutjecajnijih lijevo orijentiranih europskih mislilaca svojedobno je govorio o prijetnji koju web 2.0 predstavlja za intelektualni život Zapada. Tada je, pored ostaloga, izjavio :“Cijena koju plaćamo za porast egalitarizma koju nam nudi internet jest decentralizirani pristup neuređenim pričama. U tome mediju doprinosi intelektualaca nemaju moć da kreiraju fokus.“ Milenijalci uključujući i talentirane, kompetentne pojedince olako su i nekritički prihvatili negiranje svake moguće uloge hijerarhije odnosno hijerarhijskih odnosa.
Andrew Keen u knjizi Kult amatera rezignirano ustvrđuje :“Jedina je obeshrabrujuća stvarnost ove vrle nove digitalne epohe zamućivanje, zamračivanje, pa čak i nestanak istine. … Istina jedne osobe postaje istinita kao i bilo čija druga. Današnji mediji drobe svijet u milijardu personaliziranih istina, od kojih je svaka naizgled jednako valjana i vrijedna,“ Zamračivanju istine doprinosi generiranje ogromnog broja informacija,
podataka, fotografija, filmova i ostalih uradaka koji stvaraju neviđenu zbrku. Ta kaotičnost na određeni način utječe na psihu konzumenata tih sadržaja.
Tu kaotičnu i iracionalnu situaciju Richard Edelman, osnivač, predsjednik i izvršni direktor Edelman PR-a, najveće svjetske privatne tvrtke za odnose s javnošću, opisao je riječima :“U ovoj eri eksplozije medijskih tehnologija nema istine osim istine koju stvarate za sebe.“ Pravo na osobno mišljenje izrodilo se u tiraniju i kakofoniju amaterskih mišljenja, ali i prikrivenih ideoloških ciljeva.
Istina o društvenom realitetu ne može se dokučiti algoritmima, aplikacijama ili računalnom obradom mnoštva podataka. Takvi pokušaji su fragmentarni te gotovo neupotrebljivi u određivanju uzročno posljedičnih i nelinearnih društvenih procesa. Objektivno promišljanje društvenih zbivanja iziskuje rigorozno kategorijalno, kritičko i holističko analiziranje kao i tematiziranje drugačijih svjetonazora. Milenijalci nisu svjesni važnosti ideologija koje su neodvojiv segment društvenoga tkiva. Čak što više, oni žive u uvjerenju kako je tehnologija vrijednosno i ideološki neutralna, što je velika zabluda.
Političke i ekonomske posljedice
Već smo spomenuli kako milenijalci žive u vrijeme digitalne države i koncepata poput e-vlade i e-građanina uz pomoću kojih rješavaju brojne administrativne poslove te se informiraju o zakonima, strategijama te provedbi političkih, kulturnih, obrazovnih i gospodarskih programa javne administracije. Oni žive i rade u svijetu u kojem dominiraju informacije, simboli i brojne druge sastavnice nematerijalnog odnosno digitalnoga svijeta.
No, Estonija je otišla korak dalje i milenijalcima, ali i ostalim zainteresiranim ponudila e-prebivalište, po čemu je prva zemlja u svijetu. Tako nadobudni estonski političari pokušavaju poremetiti ili čak dokinuti stoljećima staru blisku povezanost fizičkog teritorija i državljanstva. Dakle, e-prebivalište stvara platformu za novu globalnu vrstu državljanstva.
Tako se provodi outsourcing vlade pa Estonija dobiva ne samo vladu u oblaku, već nastoji postati i država u oblaku koja nema naciju već grupu ljudi ujedinjenih umreženim uslugama, a ne teritorijem. To je politička matrica nastala na tehnološkoj platformi u kojoj bi, po zamisli Estonaca, trebali živjeti milenijalci, Generacija Z i sve buduće generacije.
Nedvojbeno je kako je novi politički koncept države i društva kreirala suvremena tehnološka matrica integrirana u ekonomske procese. Transformacija gospodarstva već je prepoznata kao internetska ekonomija, premda se rabe i drugi pojmovi poput nove ekonomije ili ekonomije znanja. U internetskoj ekonomiji su materijalni resursi uključujući teritorij postali od drugorazrednog ili čak marginalnog značaja.
Međutim, trenutna pandemija koronavirusa ukazuje na važnost nacionalnih država i njihovih strategija obrane kao i značaj teritorijalnog praćenja širenja virusa. Izmještanje proizvodnih pogona u Kinu pokazuje sve slabosti teritorijalno dugačkih dobavljačkih lanaca. Proizvodnja materijalnih dobara poput lijekova, cjepiva, zaštitne opreme i različitih dezinficijensa pokazuju se presudnim za preživljavanje. Pandemija je upozorila na važnost materijalnih čimbenika, te ujedno ukazala na činjenicu kako digitalna i virtualna ekonomija imaju svoja ozbiljna ograničenja i manjkavosti.
Tako je vidljivo kako internetske kompanije koje su ostvarile munjeviti rast tržišne vrijednosti nemaju odgovor na problem nezaposlenosti. Internetske tvrtke su kreativne u pronalaženju novih rješenja, ali to ostvaruju, u pravilu, s malo djelatnika. U travnju 2012. godine kada je Instagram prodan Facebooku za milijardu američkih dolara Instagram je imao 13 stalnih zaposlenika koji su radili u malom uredu u poslovnom djelu San Francisca.
Nekako u isto vrijeme Kodak je u Rochesteru zatvarao 13 tvornica i 130 foto laboratorija te otpuštao 47.000 radnika. Tisuće Kodakovih zaposlenika nisu bile jedine profesionalne žrtve ekonomije selfiea Između 2000. i 2012. godine broj profesionalnih fotografa, umjetnika i fotografa koji rade za američke novine pao je sa 6171 na 3493 što je pad od 43 posto.
WhatsApp je platforma za slanje poruka sa sjedištem u San Franciscu koju je u veljači 2014. godine Facebook kupio za 19 milijardi USD. U prosincu 2013. godine WhatsApp je baratao s 54 milijarde poruka koje je poslalo 450 milijuna korisnika te platforme. Bez obzira na te impozantne poslovne brojke WhatsApp je zapošljavao svega 55 ljudi.
Iznimno visoku tržišnu vrijednost Instagrama, WhatsAppa i sličnih internetskih tvrtki stvara početna poduzetnička ideja i inovativnost osnivača, te armija njihovih korisnika koja toga nije ni svjesna. Naše aktivnosti na malim digitalnim uređajima, poput pametnih telefona, koje se sastoje od neprekidnog tvitanja, pretraživanja, objavljivanja, ažuriranja, pregledavanja i fotografiranja stvaraju vrijednost takvih tvrtki u umreženoj ekonomiji.
Milenijalci, Generacija Z, ali i ostali korisnici usluga brojnih internetskih tvrtki iznimno su kreativni prilikom njihova korištenja kako bi privukli što veću pozornost. Pri tome nisu svjesni kako dobrovoljno i bez ikakve naknade stvaraju enormne profite nekolicini vlasnika internetskih kompanija. Tako se jednakost koju promovira internetska kultura pretvara u vrlo kratkom vremenu u drastičnu ekonomsku nejednakost.
U pozadini naizgled bezazlenih aktivnosti na socijalnim mrežama kao što su Twitter i Facebook neprimjetno se akumulira ogromna količina različitih podataka o korisnicima mreže odnosno interneta. Tehnologije umjetne inteligencije i strojnog učenja permanentno procesuiraju te podatke transformirajući ih u iznimno profitabilne informacije i spoznaje za potencijalne kupce u koje spadaju i najveće svjetske korporacije.
Google već filtrira i uklapa korisničke objave i fotografije u oglase koje potom gledaju milijarde ljudi. Tako se tehnologija big data već pretvorila u ogroman posao u koji su uključeni nesvjesno i bez ikakve naknade milenijalci i drugi korisnici usluga internetskih tvrtki.
Smatramo kako je nužna puno veća fokusiranost milenijalaca na etičke reperkusije visokih tehnologija, te politološko i filozofsko analiziranje sadašnjih i budućih društvenih zbivanja. Zbog toga bi morali pored stjecanja znanja u tehničkim odnosno inženjerskim disciplinama, puno više energije uložiti razvijanje kritičkog mišljenja baziranog na društvenim i humanističkim znanostima. Znatan dio tih kompetencija trebali bi stjecati u okviru formalnog obrazovanja.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments