MJERENJE VRIJEDNOSTI INOVACIJA

Mjerljivost

Upravljanje poslovnom organizacijom podrazumijeva praćenje, usmjeravanje, planiranje, umrežavanje, angažiranje radne snage i kapitala, prodaju, istraživanje tržišta, te niz drugih relevantnih procesa usmjerenih na generiranje vrijednosti odnosno realizaciju profita. Profitabilnost poslovanja se mjeri različitim pokazateljima kao i procesi koji to omogućavaju. Kvantificiranje odnosno mjerenje, do prije 40-ak godina, bilo je fokusirano isključivo na materijalne sastavnice poslovanja. Međutim, razvoj važnosti nematerijalnih elemenata u stvaranju vrijednosti kao što su, primjerice, informacije, znanje i kreativnost prisilili su menadžere na njihovo mjerenje i prezentiranje u izvješćima o poslovanju.

Mjerenje nematerijalnoga odnosno apstraktnoga rada kao što su učenje, maštanje, dizajniranje i inoviranje iziskuje stvaranje potpuno novoga analitičkoga instrumentarija, koji se postupno razvija zadnjih nekoliko desetljeća. Tako je nastala nova analitička kategorija, poznata kao intelektualni kapital, kojom se nastoji vrednovati niz nematerijalnih sastavnica poslovanja određene kompanije. Intelektualni kapital zasniva se na doprinosu ljudskih resursa kroz njihovu timsku suradnju, učenje, kreativnost, umrežavanje i predanost ostvarivanju projektnih zadaća, pri čemu su informacije i znanje ključni faktori njihova djelovanja unutar organizacije.

Inovacije  
Inovacije su jedan od rezultata djelovanja kreativne radne snage, odnosno angažmana i upravljanja intelektualnim kapitalom. Inovativna rješenja se štite patentima, licencama, robnim znakovima i ostalim oblicima intelektualnoga vlasništva. To je stožerna sastavnica ekonomije znanja koja je poznata i pod drugim nazivima kao što je internetska ekonomija i nova ekonomija. U ekonomiji znanja postaje nužno učinkovito upravljati novim generatorima  vrijednosti koji su nematerijalnog karaktera, pa ih je zbog toga potrebno mjeriti. Jedna menadžerska mudrost kaže kako nije moguće upravljati procesom ili pojavom koja se ne može mjeriti.  

Zbog toga je nastao menadžerski imperativ mjerenja inovacija, koje su se već nametnule kao bitan faktor profitabilnosti u ekonomiji znanja odnosno internetskoj ekonomiji. Afirmaciju važnosti inovacija pratila je i transformacija načina njihovog stvaranja. One više nisu rezultat isključivo individualnoga nadahnuća i upornosti nekoga, često, izoliranoga entuzijasta. Inovacije su postale rezultat, u pravilu, timskoga rada stručnjaka iz različitih znanstvenih područja. Primijenjena znanost postala je ključni proces inovacijskih napora, koji se provode u industrijskim laboratorijima. Pri tome je postala raširena praksa suradnje akademske zajednice, prije svega, sveučilišta i istraživačkih instituta s gospodarskim sektorom, što snažno podupiru državne administracije brojnih zemalja.

Metode mjerenja vrijednosti inovacija   

Najraširenija i najstarija metoda mjerenja vrijednosti inovacija jest utvrđivanje ostvarene godišnje prodaje poslovne organizacije uz pomoć novih proizvoda. Pri tome, valja utvrditi definiciju novoga proizvoda. Do sada su se novim proizvodima smatrali oni koji nisu na tržištu dulje od četiri do pet godina. Međutim, prisutna je tendencija smanjivanja tog vremenskog perioda, jer se sve učestalije, odnosno brže plasiraju novi proizvodi u brojnim industrijskim granama.

Jedno od strateških mjerila inovativnih kompanija je određivanje postotka godišnjega prihoda koji se mora realizirati novim proizvodima. Konkretno govoreći, može se utvrditi, primjerice, da 10 posto godišnjega prihoda moraju ostvariti novi proizvodi, što je postalo gotovo uobičajena praksa.

Međutim, sve veći broj inovativnih tvrtki vrijednost godišnje prodaje od novih proizvoda planira u rasponu od 20 do 30 posto, što se može smatrati ambicioznim ciljem. Treba naglasiti kako navedeni postoci mogu biti i veći u djelatnostima u kojima vlada snažna konkurentnost i fokusiranost na inovacije. Jedan od primjera je tvrtka Corning, lider na tržištu stakla i optičkih vlakana, u kojoj 80 posto prodaje ostvaruju proizvodi lansirani u posljednjih pet godina.  

Korist od inovacija, odnosno novih proizvoda, može se mjeriti utvrđivanjem financijske dobiti koju ostvaruju. Nadalje, posebnu pozornost treba posvetiti vrednovanju indirektnih učinaka koje generiraju inovacije u vrijednosti prodaje, kao što su : inoviranje poslovnih procesa, poboljšavanje odnosa s kupcima, inovacije fokusirane na privlačenje novih kupaca, razvoj novih prodajnih kanala i slično.

Za mjerenje vrijednosti inovacija u pojedinoj poslovnoj organizaciji korisno je pratiti  ukupni broj patenata. Pri tome su uključeni i patenti odnosno inovacije koje ne ostvaruju financijsku dobit, što može izgledati čudno na prvi pogled. To je uobičajena praksa u farmaceutskoj industriji i industrijskim sektorima s intenzivnim istraživačko-razvojnim procesima. Naime, farmaceutske kompanije moraju stvoriti tisuće novih molekula prije nego što otkriju novi lijek. Svaka od tih molekula mora se patentirati, a najveći broj njih nikada se neće komercijalizirati. Menadžeri u farmaceutskoj industriji prate i broj patenata kojima ubrzo istječe rok, što može biti zabrinjavajući podatak ako broj novih patenata istodobno ne raste.

Menadžeri u pojedinim kompanijama prate broj ideja stvorenih tijekom godine. Zbrajaju se sve ideje bez obzira da li su prihvaćene i razrađene u određenom inovativnom projektu. Na taj način se precizno utvrđuju inovacijski kapaciteti poslovne organizacije. Taj zbroj ideja neizravni je pokazatelj broja novih razvojnih projekata i angažiranosti ljudskih resursa na njima, što izravno utječe na profitabilnost i goodwil  određene tvrtke.

Zbroj inovacijskih projekata koji su na čekanju odnosno nisu ušli u proces realizacije koristan je indikator inovativnih potencijala poslovne organizacije. Pad broja projekata spremnih za realizaciju može upozoriti na pad broja inovacija u sljedećem razdoblju od jedne do tri godine. To može ugroziti poslovanje, osim u slučaju kada tvrtka priprema veliki inovacijski projekt u koji plasira značajan kapital. Ta se varijabla koristi za upravljanje inovacijama u srednjoročnom razdoblju. Ujedno menadžeri prate broj tekućih inovacijski projekata, bolje reći, broj projekata koji se trenutno realiziraju, što je pokazatelj koristan za kratkoročno upravljanje. Tako se istodobno utvrđuje i broj inovacijskih procesa koji se mogu simultano provoditi.

Inovacijski kapaciteti tvrtke u pravilu se povećavaju financijskim ulaganjem u istraživanje i razvoj. Menadžeri većim financijskim ulaganjima u istraživanje i razvoj očekuju veći broj inovacija. Pri tome su iznimno važne veće i radikalne inovacije koje stvaraju nova tržišta. U novije vrijeme stimuliraju se inovacijski procesi na svim organizacijskim razinama.

Ulaganja u istraživanje i razvoj kontinuirano se povećavaju u brojnim kompanijama diljem svijeta. Poglavito se odnosi na tržišne lidere koji održivu konkurentnost mogu realizirati isključivo kontinuiranim inoviranjem i plasiranjem novih proizvoda i usluga. Primjerice, američka tvrtka 3M ulaže u istraživanje i razvoj, te relevantna područja oko sedam posto vrijednosti svoje godišnje prodaje, što iznosi preko milijardu USD godišnje. Tehnološki divovi stvaraju poslovne eko sustave unutar kojih potiču inovacijske procese, a često se odlučuju na preuzimanje inovativnih startupova. Mjerenje ulaganja u istraživanje i razvoj provodi se ne samo na razini tvrtke, već i na nacionalnoj razini.

Inovacije se generiraju, prije svega, zbog ostvarivanja profita. Njihova uspješnost, bolje reći, profitabilnost mjeri se stupnjem uspješnosti plasiranih novih proizvoda. Taj se pokazatelj osobito koristi za proizvode namijenjene krajnjoj potrošnji. Uspješnost novoga proizvoda može se definirati na brojne načine, ali temeljne sastavnice tog definiranja su veličina ostvarenoga profita i sposobnost što duljega održavanja te profitabilnosti na tržištu. 

Uspješnost inovacije mjeri se i vremenom potrebnim za njen razvoj i konačno plasiranje na tržište. Taj je pokazatelj sve važniji u većini industrijskih grana, a prisutna je tendencija kontinuiranog skraćivanja vremena potrebnog za razvoj i plasiranje novoga proizvoda. Usporedo s ovim procesima potrebno je pratiti troškove nastale zbog neuspjelih inovacija odnosno novih proizvoda. To omogućuje menadžerima da pravovremeno povuku novi proizvod prije nego što gubici postanu preveliki.

Iznimno je važno utvrditi i redovito ažurirati broj djelatnika koji su uključeni u inovacijske procese. Poželjno je da taj broj bude što veći, a može se povećavati samo jačanjem motiviranosti za integracijom u te procese. Primjerice, u Toyoti 70 posto zaposlenika sudjeluje u poboljšavanju procesa proizvodnje i samih proizvoda. U pravilu, radi se o sitnijim unaprjeđenjima koja u konačnici rezultiraju značajnim povećanjem produktivnosti i kvalitete.

Kontinuirano mjerenje odnosno vrednovanje inovacija omogućava djelotvorno upravljanje inovacijskim procesima, te uspješno odnosno profitabilno plasiranje novih proizvoda i usluga. Taj postupak podrazumijeva i odgovarajuće motiviranje svih zaposlenika fokusirano na njihovo uključivanje u inoviranje na svim organizacijskim razinama i u svim organizacijskim jedinicama. Istodobno valja artikulirati sustav organizacijskih vrijednosti koji će promovirati poduzetništvo i preuzimanje rizika kao uobičajenog načina djelovanja.

Mr.sc. Marinko Kovačić