By Netokracija je pojam koji su 1990-ih godina osmislili urednici časopisa Wired, a detaljnije obrazložili švedski autori Alexander Bard i Jan Söderquist u knjizi Netokracija koja je objavljena i u Hrvatskoj 2003. godine. Po mom mišljenju, analizu su proveli uz pomoć klasične kategorijalne aparature i klasnog koncepta, koji su znatnim djelom nedjelotvorni za promišljanje digitalnog društva i novih fenomena karakterističnih za današnje vrijeme. Analiza fenomena netokracije iziskuje promišljanje mreže kao ključne strukturalne sastavnice današnjeg odnosno digitalnog društva. Mreža je otisak naprednih informacijskih tehnologija, te je integrirana u same temelje društva. Pri tome se moć koncentrira u mrežna čvorišta, koja često nisu transparentna u cijelosti. Naglašavam kako su tehnologije, prvenstveno komunikacijske, oduvijek utjecale na dizajniranje socijalnih odnosa, pa ćemo ukratko prezentirati njihovu povijesnu genezu.
Umrežavanje i grupiranje
Umrežavanje je proces koji je prisutan od najranijih faza razvoja društva odnosno čovjeka, ali se nije opisivao tim terminom. Pojmovi mreža i umrežavanje počeli su se intenzivno koristiti u drugoj polovici 20. stoljeća, kada se taj proces odnosno fenomen počinje ubrzano razvijati zahvaljujući naprednoj tehnologiji. Do tada su za tu socijalnu pojavu društveni teoretičari i analitičari koristili pojmove poput, primjerice, grupiranja i društvenog udruživanja odnosno organiziranja. Društveno grupiranja odvijalo se na više razina, počevši od obitelji pa sve do nacije i čitavih regija, a služilo je za multipliciranje ljudskih potencijala. Na taj način su stvarane mogućnosti za realizaciju kompleksnih ciljeva.
Zadnjih nekoliko stoljeća društveno grupiranje, u pravilu, inicirao je i provodio vođa, a bilo je posredovano tehnološkom infrastrukturom kako što su ceste, željeznice i strojevi koji su omogućili stvaranje velikih (poslovnih) organizacija. Za društveno integriranje i ekspanziju od velikog su značaja komunikacije. One su svojevrsni socijalni krvotok i društveno kohezivno sredstvo. Komunikacije su također posredovane tehnologijom koja je nekada bila jednostavna. Najraniji oblik bilo je pismo za koje je trebao papir odnosno pergament, tinta i pisaći pribor. Njegova ključna funkcija bilo je reproduciranje, već postojećeg znanja odnosno prepisivanje knjiga.
Utjecaj tehnologije na kreiranje i disperziju informacija započinje svoju snažnu ekspanziju sredinom 15. stoljeća kada je Johannes Gutenberg izumio tiskarski stroj. Ta epohalna tehnološka inovacija označila je početak nove faze društvenog razvoja, odnosno promjenu društvene paradigme. Naglašavam kako pojava tiskarskog stroja nije odmah inicirala društvene promjene. Naime, trebalo je nekoliko stotina godina kako bi se dosegnula kritična točka (masa) pismenosti stanovništva, koja je omogućila profitabilnu produkciju i distribuciju tiskovina u velikim nakladama. To je omogućilo i društveno grupiranje na novim osnovama. Stvoreni su uvjeti za jaču afirmaciju mreža.
Kritične točke i fazni prijelazi
Fenomen kritične točke preuzet je iz prirodnih znanosti, a može poslužiti za opisivanje i razumijevanje kompleksnih društvenih procesa i pojava. Ta složenost sve češće se opisuje kao isprepletenost brojnih i gustih mreža U prirodi je kritična točka uočljiva, primjerice, prilikom zaleđivanja koje se odvija naglo. Tvar može biti tekuća i pokretna (iznad točke taljenja), a u trenu može postati čvrsta i kruta (ispod te temperature). Taj trenutak predstavlja kritičnu točku, a ti procesi, bolje reći, transformacije od čvrstog stanja do tekućeg i plinovitog zovu se fazni prijelazi.
Mnogi se autori služe modelom faznih prijelaza metaforično, a ponekad i nesvjesno kako bi objasnili iznenadne promjene u društvu. Značajne društvene transformacije rezultat su brojnih prethodnih događanja koja su se odvijala kroz dulji vremenski period. Slično je i s radikalnim inovacijama koje, u krajnjoj liniji, omogućuju tehnološka rješenja kreirana prije njih. Za društveni sustav kritična točka označava promjenu paradigme. Nedavno je taj fazni prijelaz pokrenula teorija relativnosti i mreža kao strukturalni oblik, koji su dokinuli apsolutnu vladavinu mehaničke doktrine. Navedeni fenomeni imali su izravne i neizravne utjecaje na društvo u cjelini. Interesantno je spomenuti kako se pojam točke obrata koristi i u praktičnim analizama, primjerice, mode kako bi se razjasnila pojava novih trendova, ponašanje potrošača i općenito ljudi.
Vidljivo je, i to treba naglasiti, kako svaka nagla promjena nije rezultat nekog faznog prijelaza. Ako prekidačem uključimo žarulju, iznenada se pojavljuje svjetlo, ako je prostorija bila mračna. No, to se nije dogodilo nikakvim faznim prijelazom. Samo je stvorena mogućnost da trenutno potekne električna struja. Bitna karakteristika faznog prijelaza jest da se odvija unutar čitavog sustava odnosno globalno, a to je posljedica kompleksnog umrežavanja mnoštva sastavnih dijelova.
Dakle, fazni prijelaz je iznenadna globalna promjena u ponašanju koja nastaje interakcijom mnoštva sastavnih elemenata. Najčešće te promjene nisu radikalnog i globalnog karaktera. U najvećem broju slučajeva radi se o interakcijama i promjenama kratkog dometa, to jest, lokalnog karaktera jer svaki element utječe na svoje neposredne susjede. Fazni prijelaz događa se kada neki globalni utjecaj kroz dulje vrijeme utječe na brojne faktore, te u određenom trenutku dosegne vrijednost kvalitativne transformacije. Slikovito govoreći, elementi se ponašaju normalno kao da se ništa ne događa, a zatim (gotovo) bez upozorenja prelaze na neki drugačiji način ponašanja. Klimatološke promjene su jedan od takvih primjera u koje spadaju i svjetonazorski koncepti.
Tehnološki otisak
Promjene se neprimjetno i paralelno odvijaju u brojnim segmentima prirode i društva, a u konačnici kulminiraju nekim novim pojavnostima. Brojne promjene inicira sam čovjek i nastoji ih provesti u kraćem ili duljem vremenu. Ipak, često ih pokreću tehnološke inovacije. Tiskarski stroj i tiskarska djelatnost stimulirali su proces opismenjavanja, kao načina značajne društvene promjene s krajnjim ciljem poboljšavanja kvalitete života i razvoja socijalne zajednice. Organizirano i plansko stjecanje sposobnosti čitanja veliki je korak u razvoju društva s kojim se započinje od najranije dobi, a izravna je posljedica tehnološkog utjecaja.
Mnoga djeca u početku s mukom svladavaju čitanje, a istraživanja pokazuju kako otprilike jedan od deset punoljetnika ne uspije svladati ni rudimentarnu sposobnost razumijevanja teksta. Potrebne su godine teškog rada odnosno vježbanja prije negoli rad moždane mašinerije koja podržava čitanje počne teći toliko glatko, poput satnog mehanizma, da ga nismo ni svjesni. To omogućuje ne samo smisleno čitanje, već i asocijativno odnosno kreativno mišljenje. Komunikacija poprima potpuno nove razmjere i kvalitetu, te je izravna posljedica tehnologije. Tako se stvaraju obrazovni pojedinci koji se umrežavaju na temelju stručnih interesa, a javljaju se i druge mogućnosti mrežne integracije.
Jedan od bitnih učinaka tiskarskoga stroja jest tiskanje knjiga, što je omogućilo ne samo disperziju znanja, već i ubrzani razvoj, te umrežavanje znanosti odnosno sveučilišta i ostalih obrazovnih institucija. Poduzetni pojedinci su uz pomoć tiskarskog stroja razvili tiskarsku industriju. koja je na profitabilnim osnovama disperzirala informacije i znanje, stvarajući javno mnijenje i jačajući akademsku odnosno znanstvenu zajednicu. Tiskarski stroj omogućio je pokretanje brojnih poduzetničkih pothvata koji su u krajnjoj liniji demokratizirali znanje smanjujući nekadašnju neprijepornu moć obrazovane elite. Nastale su brojne nove isprepletene društvene mreže kreirajući novo društveno tkivo. Generatori moći postaju super čvorišta koja imaju snažnu gravitacijsku silu kojom šire mreže u kojima se nalaze.
Tehnološka inovacija (tiskarski stroj) dosegnuvši u jednom trenutku kritičnu točku inicirala je redistribuciju moći unutar društvenog sustava. Napominjem kako je koloplet tehnoloških inovacija koje uključuju grupiranje strojeva unutar poslovnih organizacija (tiskarska poduzeća), poduzetništvo (komercijalizaciju tiskarske djelatnosti) i obrazovni sustav (opismenjavanje) rezultirao pojavom građanske javnosti i građanina kao stožernog elementa parlamentarne demokracije. U tom pogledu presudnu ulogu imala je pojava dnevnih novina koje su u velikoj mjeri artikulirale građanske (političke) svjetonazore.
Konkretnije govoreći, temelj ovih transformacija je uspostava industrijskog sustava za tiskanje savršenih kopija standardiziranih proizvoda-knjiga. Vidljivo je kako je te procese pokrenuo Gutenberg svojom inovacijom, a industrijalizacija je osigurala njenu maksimalnu racionalizaciju. Nešto kasnije Henry Ford je poboljšao industrijski model uvođenjem tekuće trake i sustavne podjele rada. Može se konstatirati kako je tiskarska proizvodnja velikih razmjera prethodila masovnoj proizvodnji.
Očevidan je utjecaj tehnologije na društvene odnose, što uključuje i kreiranje i distribuciju informacija i znanja. Razvidno je kako tiskarska industrija, to jest, novine i knjige predstavljaju jednosmjernu i centraliziranu komunikaciju. Čitatelj je, uvjetno rečeno, pasivan konzument tiskanog sadržaja, pri čemu se informira i uči, formirajući vlastita stajališta. Pri tome, nije u mogućnosti komunicirati, u realnom vremenu, s autorima tekstova, izdavačima i drugim čitateljima. Stoga je umrežavanje jako otežano.
Tiskarska tehnologija i mediji stimuliraju hijerarhijsku i jednosmjernu komunikaciju. Umrežavanje se odvija na dvije razine, to jest, na razini izdavača i autora te razini čitatelja. Mreže se ne preklapaju u značajnijoj mjeri, ali imaju zajednička čvorišta na svojim periferijama, što omogućuje njihovu slabu povezanost. U takvim okolnostima mreže ne mogu ostvariti svoj optimalni učinak, te nisu važan fenomen masovnog društva. Napominjem kako značajan porast gustoće mreža nastaje odumiranjem masovnog društva i artikulacijom kompleksne socijalne zajednice, čije razumijevanje više nije moguće uz pomoć klasične kategorijalne aparature.
Sve donedavno, u slučaju kada je mreža bila suviše složena da bismo je mogli jednostavno objasniti i opisati, društveni teoretičari sugerirali su nam da je smatramo slučajnom. Primjerice, za razumijevanje tržišta kao kompleksne mreže predlagalo se da je tretiramo kao posljedicu djelovanja nevidljive ruke (invisible hand). Sličnu metodu analize složenih sustava i procesa primijenila je i kibernetička znanost uz pomoć novog pojma crne kutije (black box).
Izumi radija i televizije dodatno su obogatili matricu masovnog društva, ali suština komunikacijskih procesa i umrežavanja nije se znatnije promijenila. Drastične promjene javljaju se s pojavom mislećih strojeva, odnosno računala. Naglašavam kako revolucionarne preinake ne generiraju računala sama po sebi. Te su preinake prvenstveno posljedica njihovog umrežavanja uz pomoć internetskih tehnologija. Napredne internetske tehnologije integrirale su mreže u metafizičke temelje funkcioniranja društva u cjelini. Mrežni pristup prerasta u strukturalni imperativ, a na pojavnoj razini manifestira se na brojne načine od kojih su društvene mreže najpoznatije.
Riječ je o novoj zbilji koja iziskuje propitivanje uz pomoć nove kategorijalne aparature. Ta se analiza suočava s kompleksnim sustavom gusto isprepletenih mreža na više razina. Izvorišta moći su disperzirana na niz čvorišta s velikom privlačnom silom, pri čemu su mreže njihovo prirodno stanište. Nužna je kreativna analiza koja uključuje teoriju kaosa, holizam, teoriju informacija, teoriju mreža i druge relevantne znanstvene discipline kako bi se razumjela današnja zbilja. U tom pogledu od velike pomoći su nove tehnologije kao što su, na primjer, umjetna inteligencija, strojno učenje i duboka analitika, koje drastično povećavaju ljudske spoznajne mogućnosti.
Tehnološke platforme i mreže omogućavaju različite aktivnosti u svim segmentima društva. Pri tome se samo naizgled gube hijerarhijski odnosi i ukida moć kao važna društvena sastavnica. Mrežni sustavi su isprepleteni, ali princip hijerarhije nije nestao, pri čemu je moć koncentrirana u čvorištima. Višesmjerna komunikacija i globalna suradnja unutar virtualnih (horizontalnih) organizacija mogući su u realnom vremenu. Novi društveni i ekonomski odnosi ne znače, kako se pogrešno misli, dokidanje važnosti teritorija, hijerarhije, moći i sličnih fenomena, već njihovu radikalnu preformulaciju.
Mreže odnosno umrežavanje, globalizacija, disperzirano generiranje moći i virtualne strukture u potpunosti dokidaju transparentnost pokretača tih procesa, te iziskuju artikulaciju nove znanosti za njihovo razumijevanje. Buduće analize morat će uz pomoć novog pojmovnog aparata propitivati mrežu koja, u značajnoj mjeri, određuje novu zbilju koja se upravo artikulira.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments