ESEJI

PAMETNA ORGANIZACIJA

0

Metafore se često koriste u društvenim znanostima kako bi se slikovito opisao neki fenomen ili proces. Međutim, metafore unutar sebe kriju i dublji smisao koji ukazuje na autorov način promišljanja društvene zbilje i mehanizama njenog funkcioniranja. Konkretno govoreći, često se pri analizi organizacije koristi metafora stroja pa se ustvrđuje kako je organizacija stroj. Tom metaforom nastoji se naglasiti djelotvornost organizacije kao i međuovisnost njenih sastavnica. Pri tome je težište na mehaničkim procesima i dobro poznatom načinu funkcioniranja organizacije u kojoj nema nepoznanica. Koncept stroja ukazuje na zatvoreni sustav s minimalnom povezanošću s okolinom odnosno mehaničku paradigmu.

Koncept organizacije s vremenom je evoluirao sukladno razvoju znanosti i tržišnih mehanizama. Ekonomija znanja ili internet ekonomija, kako pojedini analitičari nazivaju suvremenu gospodarsku zbilju, iziskuje specifične organizacijske strukture za djelotvorno funkcioniranje. U tom kontekstu afirmirala se metafora pametna organizacija koja dočarava temeljnu sastavnicu današnjih poslovnih organizacija. Ključna odrednica pametne organizacija opisuje se metaforom mozak koja se uklapa u postmodernu kao generator strukturalnih procesa. Ukratko ćemo opisati povijesnu genezu pametne organizacije, te ukazati na bitne tržišne elemente unutar kojih djeluje taj strukturalni model.        

Novi pristupi 

Analiza organizacijske strukture i načina njenog funkcioniranja postala je znanstvena disciplina u 20. stoljeću, premda je riječ o društvenoj formi poznatoj prije Krista. Organizaciju kao model usmjeravanja djelovanja većega broja pojedinaca odnosno kanaliziranja njihove energije zbog realizacije određenih ciljeva vješto su tisućljećima koristili crkva i vojska. Organizacijsko strukturiranje, vođenje, nadziranje, nagrađivanje, motiviranje i slični procesi postaju predmet znanstvenoga interesa tek kada se u gospodarstvu razvio veći broj poslovnih organizacija, koje su u znatnoj mjeri počele utjecati na svakodnevni život.

Interesantno je spomenuti kako su znanstvenici niz desetljeća sustavno zanemarivali ulogu odnosno značaj čovjeka u organizacijskom djelovanju. Znanstvenici i menadžeri fokusirali su se na tehnologiju, formalne procedure i nadzor, pri čemu su marginalizirali važnost ljudi u proizvodnom procesu. U organizacijama se nastojala osigurati stabilnost i predvidljivi tehnološki rast. Satni mehanizam je metafora koja najbolje dočarava shvaćanje organizacijskoga ideala kojem su težili poslovni ljudi i teoretičari do polovice 20. stoljeća.

Stabilnost i predvidljivost poslovanja kojima su težili menadžeri drastično su narušeni izbijanjem Prvoga i Drugoga svjetskog rata. Ubrzani razvoj vojne tehnologije neizravno je poticao i inovativnost civilnoga sektora poput, primjerice, komercijalizacije raketne tehnologije. Tehnološke inovacije postaju sastavnicom genetskog koda industrijske proizvodnje koja postaje sve dinamičnija i sve manje predvidiva. Inovativnost i produktivnost, a u sve većoj mjeri i kvaliteta postaju nužni za realizaciju održive konkurentnosti. 

Uz tehnološki optimizam koji je dodatno poticala kibernetika postupno jačaju spoznaje o važnosti ljudskoga faktora u procesu proizvodnje. Osvještavanje značaja čovjeka u poslovnim organizacijama poticali su nužnost ubrzanog plasiranja novih proizvoda i potreba osiguravanja visoke i standardne kvalitete proizvoda i usluga. Ujedno porast tržišne dinamičnosti i otežano poslovno predviđanje zbog brojnih izazova iziskivali su sve veću organizacijsku fleksibilnost i trenutno reagiranje na novonastale tržišne situacije. Praksa je nedvojbeno dokazala kako to nije moguće ostvariti bez kreativnog angažmana ljudskoga faktora.

Pri tome optimalni kreativni angažman ljudi nije bilo moguće ostvariti u klasičnim organizacijskim strukturama u kojima su carevali birokratski odnosi, bolje reći, hijerarhija, vanjski nadzor i formalne procedure. Rasla je potreba za promjenom organizacijske paradigme, jer tradicionalne organizacije nisu bile u stanju udovoljiti zahtjevima turbulentnog tržišta. Nekadašnji poslovni ideal zatvorene organizacije postao je disfunkcionalan, te se napuštao u menadžerskoj praksi.

Organizacijski razvoj  

Klasični organizacijski model zasnivao se na rastu i kvantiteti  bez razvojnih promjena. Taj model podrazumijevao je linearan rast uz pomoć stalnog povećanja tehnoloških kapaciteta i sve veće proizvodnje finalnih proizvoda uz istodobno stalno zapošljavanje novih radnika. Tehnološka okosnica klasične organizacije bila je tekuća traka odnosno strojni obrazac, koji je počivao na razmrvljenim i repetitivnim radnim operacijama. Radna snaga bila je priučena i zainteresirana isključivo za veće nadnice, a regrutirala se iz svih dijelova svijeta.

Afirmacija timskoga rada i kvalitete kao novoga industrijskog standarda u Švedskoj i Japanu nagovijestili su prve radikalne strukturalne preinake koje će uslijediti tijekom 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća. Radne zadaće počinju se obogaćivati, a radnici se počinju rotirati na radnim pozicijama, pri čemu timovi postaju temelj proizvodnih procesa. Novi poslovodni pristup podrazumijevao je angažman školovanih radnika i njihov aktivan doprinos u realizaciji radnih zadaća. Taj novi industrijski obrazac iziskivao je delegiranje moći, odnosno brojnih ovlasti na timove koji stječu autonomnost u svom funkcioniranju. Na taj način organizacije postaju fleksibilne i sposobne za brzo reagiranje na tržišne izazove.

Istodobno se odvija brzi tehnološki razvoj koji je koncem 80-ih godina prošloga stoljeća rezultira automatizacijom, robotizacijom i računalno vođenim proizvodnim procesima. Komunikacijska tehnologija omogućava učinkovitu paralelnu višesmjernu komunikaciju unutar kompanija. Otvorenost komunikacijskih kanala, bolje reći, suradnja i povjerenje među samim radnicima kao i suradnički odnosi s menadžmentom postaju industrijski standard. Riječ je o novim organizacijskim odnosima koji su iziskivali i artikulaciju nove strukturalne arhitekture.

Dodatni pritisak na preinaku tradicionalne organizacijske forme generirala je primijenjena znanost koja se integrirala u gotovo sve proizvodne, pa i uslužne grane. Razvojni inženjeri i ostalo kompetentno osoblje stvaraju dodanu vrijednost, te tako preuzimaju ulogu koju su u masovnoj industriji imali priučeni radnici. Poslovni uspjesi više se ne iskazuju kvantitativnim pokazateljima, kao što su tone ili količine proizvedenih komada finalnoga proizvoda. Eksploatacija radne snage prestala je biti odlučujuća sastavnica ostvarivanja konkurentske prednosti. Tu ulogu preuzimaju znanje i informacije, a njihovo generiranje postaje temeljni organizacijski proces. Taj postupak iziskivao je i ustroj novih organizacijskih oblika.

Radikalni obrat

Poslovne organizacije više se ne dizajniraju za manipuliranje i preradu materijalnih resursa uz pomoć standardizirane proizvodnje. Nasuprot tome, koncem 20. stoljeća nastaju organizacije fokusiranje na procesuiranje podataka, informacija i znanja, pa po prvi puta u industrijskoj povijesti temeljni proizvodni odnosno poslovni resurs nije materijalan. Riječ je o radikalnom obratu u kojem intelektualni kapital, kao nematerijalni resurs, postaje stožerna sastavnica ekonomskih procesa.

U novim društveno ekonomskim okolnostima, kaotičnost i kompleksnost postaju važna obilježja organizacijskih odnosa. Za njihovo upravljanje odnosno usmjeravanje potrebne su fluidne strukture i kreativan pristup. Menadžeri i zaposlenici moraju biti kompetentni i grupirani u autonomne multifunkcionalne projektne ad hoc timove. Na taj način stvaraju se pretpostavke djelotvornoga generiranja novih spoznaja i informacija, što iziskuje instaliranje naprednih komunikacijskih tehnologija.  

Preinake funkcioniranja klasičnih ekonomskih načela temelje se na informaciji, kao polazišnoj točki svih procesa i novih poslovnih platformi. To se događa u vrijeme drastičnih preispitivanja suštine samoga čovjeka u društvenim i humanističkim znanostima. Za novi temeljni humanistički postulat čovjeka je procesor za obradu informacija, a čitava priroda koja nas okružuje shvaća se kao obilje informacija, koje valja obraditi. Stoga ne čudi epohalna važnost računala kao mislećeg alata, odnosno stroja za procesuiranje informacija.

Računalne i internetske tehnologije integrirane su u genetski kod suvremenih organizacija. Tehnologije su oduvijek utjecale na čovjeka kao njihovog korisnika i društvo u cjelini. Brojni društveni teoretičari i analitičari bili su skloni konceptu tehnološkog determinizma, pri propitivanju društvene stvarnosti. Pobornici tehnološkoga determinizma zagovaraju presudni utjecaj tehnologije na društvena zbivanja, umanjujući važnost čovjeka. Sljedbenici takvih shvaćanja poznati su kao tehnokrati, a sebe smatraju neovisnim u odnosu na bilo koju vrstu ideologije, zagovarajući tehničku neutralnost i objektivnost.  

Utjecaj tehnologije na društvo je neosporan, ali po mom mišljenju ideologija kao ljudska tvorevina utkana je u tehnologiju i u konačnici oblikuje društvene odnose. Zbog toga tehnokrati nisu ideološki neutralni, ali je teže proniknuti u njihovu političku orijentaciju.  U svakom slučaju, riječ je o dinamičnom i isprepletenom odnosu čovjeka i tehnike. Taj se međusobni odnos tijekom povijesti mijenjao kao i važnost i uloga tehnologije. Danas živimo u gotovo u potpunosti tehnološkom okruženju, pa je i tehnika postala fenomen od prvorazredne važnosti u svim segmentima društva. 

Jednostavnije tehnologije su transparentnije u svojoj interakciji s društvom, a brojne složene tehnologije su teže uočljive i daleko snažnije utječu na okruženje. Do kulminacije tehnološkoga utjecaja došlo je kreiranjem mislećih alata, odnosno računala koja u cijelosti redefiniraju naš odnos s tehničkim instrumentarijem. Računalna moć procesuiranja podataka i informacija je zapanjujuća, a računalna tehnologija poprimila je novu dimenziju pojavom procesa strojnoga učenja, odnosno umjetne inteligencije.

Pametne organizacije i neuronske mreže

Neprijeporan je, bolje reći, očevidan utjecaj računala na čovjeka, ali je, pri tome, nužno preispitati njegov doseg kao i karakter. Računalne i internetske tehnologije preobrazile su, gotovo u potpunosti, organizacijsku arhitekturu i način njenoga djelovanja. Mrežne strukture i relevantni odnosi postaju dominantan oblik odvijanja organizacijskih procesa. Učinkovita mrežna arhitektura potpomognuta naprednom internetskom i komunikacijskom tehnologijom omogućuje, pored ostaloga, planetarno poslovanje u realnom vremenu.

Uz pomoć mrežne strukture moguće je optimalno procesuiranje i pravodobna dostava informacija i podataka nužnih za rad autonomnih multifunkcionalnih projektnih ad hoc timova. Unutar umreženih struktura odnosno organizacija ne postoji koncentracija moći, jer je ravnomjerno disperzirana u sve organizacijske jedinice. Članovi temeljnih organizacijskih jedinica upoznati su sa sveukupnom poslovnom politikom i strategijom kompanije. Riječ je o strukturalnim hologramskim jedinicama koje su sposobne s oskudnim i nedovoljnim informacijama kreirati cjeloviti kontekst unutar kojega su smještene. To su neke temeljne značajke pametne organizacije u kojoj je obrada ogromnih količina podataka (big data) i kreiranje novih spoznaja odlučujuće za generiranje (nove) dodane vrijednosti.

Srž pametne organizacije su neuronske mreže čija djelotvornost proistječe iz njihove sličnosti s ljudskim mozgom. Neuronske mreže imaju ogromne analitičke sposobnosti, kao i potencijal samostalnoga usavršavanja uz pomoć dubinskog učenja. Upravljanje i usmjeravanje pametnih organizacija iziskuju posve novi menadžerski model zasnovan na naprednim tehnologijama. U tom smislu treba, primjerice, koristiti i shvaćati virtualnu stvarnost i virtualnu organizaciju koje počivaju na umjetnoj inteligenciji, pa se današnji menadžeri susreću s posve  novim izazovima. Te izazove u značajnoj mjeri stvara sama tehnologija.

Zaposlenici u pametnim organizacijama poprimaju novu subjektivnost koja proizlazi iz sučelja tijela i računalnoga ekrana. To se odnosi i na ostale korisnike računalne i internetske tehnologije. Taj je utjecaj drastično veći u odnosu na tiskarsku tehnologiju odnosno knjige, ali i ostale medije, a prije svega televizije. Stvara se virtualni prostor u koji je čovjek doslovno uronjen na samo mozgom, već i sa svim svojim osjetilima. Unutar cyber prostora kao jedne od specifičnost pametne organizacije moguće je poslovati, ali i zabavljati se i učiti.

Društveno umrežavanje i nova stvarnost

Unutar internet ekonomije pametne organizacije uz pomoć tehnoloških platformi generiraju vrijednost na posve novim principima. Razvojni inženjeri, algoritmi i neuronske mreže kreiraju cyber okruženje u kojem vrijede nova pravila. Nastali su novi tržišni vladari, a riječ je, u pravilu, o visoko tehnološkim tvrtkama. Jedna od njih je Facebook koja je nedavno preimenovana u Meta. Društvena mreža Facebook jedan je od najpoznatijih primjera pametne organizacije, premda je najveći dio javnosti ne doživljava na taj način.

Zbog toga ne iznenađuje činjenica što je vodstvo Facebooka odnosno Mete iznimno zainteresirano za razvoj neuronskih mreža. Menadžeri Facebooka pokrenuli su mnoštvo projekata razvoja umjetne inteligencije. Slične djelatnosti provodi i druga pametna organizacija odnosno visoko tehnološki gorostas Google. Microsoft je još jedna od pametnih organizacija koja je 2016. godine pokrenuo Tay odnosno chatbot koji pokreće neuronska mreža, koji je usvojio obrasce govora tinejdžerica s kojima neobavezno komunicira.

Fascinantnost neuronskih mreža proizlazi iz njihove sličnosti u funkcioniranju s ljudskim mozgom, ali u tome se ujedno krije i jedna poteškoća. Naime, nitko, čak ni njihovi kreatori, ne mogu u potpunosti razumjeti načela njihova rada. Neuronske mreže odnosno mozgovi pametnih organizacija u stanju su procesuirati i usmjeravati, za ljudske pojmove, nepreglednu količinu paralelnih procesa i informacija, te tako udovoljavat interese mnoštva korisnika disperziranih diljem svijeta.

Facebook je u roku od jednoga desetljeća stekao dvije milijarde korisnika. Ekspanziju tog društvenoga i tehnološkoga fenomena dodatno je potaknuo izum pametnih telefona, preciznije rečeno pojava iPhonea. Valja podsjetiti kako iPhone nije bio prvi mobitel, već taj primat pripada Motoroli, osmišljenoj 1973. godine, veličine tridesetak  centimetara i teškoj jedan kilogram, čija je cijena iznosila 10.000 današnjih američkih dolara. Ujedno iPhone nije bio prvi pametni mobitel s mogućnošću pretraživanja interneta. Takav uređaj izradili su Ericssonovi inženjeri već 1997. godine, a imao je zaslon osjetljiv na dodir i potpuno funkcionalnu tipkovnicu.

Pametne organizacije drastično su preinačile društvene navike odnosno društveni život, prije svega, mlađih generacija. Umjetna inteligencija i srodne visoke tehnologije u stanju su baratati ogromnom količinom podataka neshvatljivom brzinom, što je tehnološka pretpostavka za pružanje brojnih i različitih usluga, te sadržaja koje su se integrirale u svijet, ne samo mladih. Primjerice, na Facebooku u minuti nastane 500.000 novih komentara, 293.000 novih statusa i 450.000 novih fotografija, dok se na YouTubeu objavi više od 400 videozapisa, a na Twitteru više od 300.000 tvitova.

Cyber prostor je iznimno pogodan za nesmetano, brzo i lako povezivanje sa sebi sličnima. Riječ je o dobro poznatoj društvenoj pojavi, a do nastanka interneta i društvenih mreža prakticirala se ponajviše grupiranjem pripadnika određene subkulture na određenom prostoru. Mogućnost okupljanja osoba istih interesa, internet je eksponencijalno povećao obuhvaćajući čitav umreženi svijet. Nastala su, pored ostalih, brojna plemena različitih fanatika koja nemaju teritorijalna ograničenja. Razlog takvim okupljanjima nalazi se u ljudskoj prirodi, a radi se o našoj ljubavi prema sebi samima i prema ljudima poput nas. Ta se društvena pojava zove homofilija, što znači ljubav prema istome.

Okupljaju se i sljedbenici različitih ideologija koje su specifičan sustav vrijednosti, te imaju snažnu moć privlačenja. Tu gravitacijsku moć ideologija internetske tehnologije dodatno multipliciraju. Općenito govoreći, ljudskoj psihi je prirođeno konstruiranje narativa prilikom promatranja svijeta oko sebe. Narativi su konstrukcijski elementi koji objašnjavaju i kako ljudi vide svijet i kako opstaju u većim zajednicama. Oni nam nude objektiv kroz koji percipiramo sami sebe i okruženje oko nas. Ljudski umovi su stvoreni za traženje i stvaranje narativa. Ideologije se svojevrsni ispolitizirani narativi kojima se interpretiraju politički procesi i odnosi, uz koje se ponekad plasiraju primamljive utopijske ideje odnosno zajednice.

Unutar društvenih mreža stvaraju se paralelni svjetovi. Njih, u krajnjoj liniji, nadziru vodstva pametnih organizacija koja se javnosti nastoje prikazati vrijednosno neutralnim. Treba podsjetiti kako svakom platformom društvenih mreža upravljaju algoritmi koje su kreirali razvojni inženjeri pametnih organizacija poput, primjerice, Facebooka i Googlea. Tome valja pridodati botove koji šire poruke društvenim mrežama, a također ih razvijaju stručnjaci i eksperti pametnih organizacija.

Botovi se poput stvarnih robota znatno razlikuju po složenosti. To mogu biti iznimno uvjerljivi chatbotovi koji vode razgovore služeći se prirodnim ljudskim jezikom i birajući neki od milijuna ranije programiranih odgovora. Mreža botova ima moć upravljanja smjerom mrežnoga razgovora. Oni su sposobni nametati trendove, bolje reći imaju kapaciteta gotovo neprimjetnog nametanja tema i svjetonazora tijekom vođenja određene rasprave.

U današnje vrijeme je vođenje razgovora odnosno diskusije na engleskom ili nekom drugom jeziku s umjetnom inteligencijom postala gotovo uobičajena praksa. Apple je kao pametna organizacija prvi plasirao komercijalno uspješnoga virtualnog asistenta Siri. Danas ih imaju i ostale vodeće svjetske pametne organizacije. Radi se o umjetnoj inteligenciji koja nam kroz razgovor može postati prijatelj, zabavljač ili savjetnik. Ta jezična komunikacija dodatno je povećala učinkovitost, pa i moć pametnih organizacija.

Zamućivanje granica  

Znatan dio aktivnosti menadžeri i djelatnici pametnih organizacija realiziraju unutar cyber prostora. Jedan od njihovih strateških ciljeva je okruživanje korisnika trodimenzionalno prikazanim informacijama, pa tako prezentirani objekti naizgled lebde u zraku svuda oko njega. Vodstvo, znanstvenici i razvojni inženjeri pametnih organizacija nastoje korisnika odnosno klijenta potpuno integrirati u tehnološku-virtualnu stvarnost. Konkretnije govoreći, potpuno nestaje prostor između klijenta i tehnologije. Tako se ostvaruje glavni cilj virtualne stvarnosti – stapanje klijenta (gledatelja-korisnika) i tehnologije u nedjeljivo jedinstvo.

Neke od glavnih sastavnica pametnih organizacija kao što su virtualnost odnosno cyber prostor, neuronske mreže, botovi i govorna umjetna inteligencija transformirale su istinsko ljudsko znanje, koje je opipljivo i zbiljski  smješteno u našim tijelima, u mnoštvo informacija čitljive strojevima. Zamućuje se i gubi suštinska razlika ljudskoga znanja i umjetne inteligencije. Ljudska mudrost postupno se transformira u poplavu informacija i podataka.

Napredne tehnologije integrirane u pametne organizacije zamagljuju i prividno nas oslobađaju naše prirodne determiniranosti. To je očevidno u iznimno popularnim video igrama, koje su postale respektabilna industrija zabave. Virtualnost odnosno cyber prostor omogućuje nam uranjanje u računalno generirane objekte-slike kako bismo ih vidjeli i dodirivali te vodili, primjerice, ratne operacije ili vozili bolide Formule 1. Virtualna stvarnost se kao i ostale internetske tehnologije drastično razlikuju od tradicionalnih tehnika. Uz pomoć tih tehnologija ostvaruju se ljudska maštanja o transcendiranju tjelesnosti odnosno nadilaženju fizičkih ograničenja unutar virtualnih (imaginarnih) svjetova u kojima gradimo vlastite digitalne identitete u skladu s našim fikcijama.

Razvoj virtualne stvarnosti

Interesantno je spomenuti kako je svojevrsni okidač za nastanak i razvoj tehnologije virtualne stvarnosti bio simulator leta, koji se tijekom niza desetljeća kontinuirano inovirao i poboljšavao. Sve je započelo 1929. godine, kada je inovator i poduzetnik Edwin Albert Link osmislio prvi simulator leta, namijenjen treniranju pilota.

Danas ocem virtualne stvarnosti nazivaju računalnoga stručnjaka Ivana Sutherlanda koji je za života zazirao od publiciteta. On je 1968. godine objavio članak Kaciga s trodimenzionalnim zaslonom kojim je popratio izradu takve kacige s trodimenzionalnim računalnim grafičkim zaslonom u laboratoriju Draper na institutu MIT u Cambridgeu, Massachussets koja je omogućila osobi da se pogledom kreće po grafičkoj sobi jednostavnim okretanjem glave.

Izradu kacige sa zaslonom financirali su ARPA, Ured za mornarička istraživanja i laboratoriji Bell, te je ona označila još jedan korak bliže realizaciji Sutherlandove vizije razrađene u članku iz 1965. godine o kretanju u trodimenzionalnom virtualnom prostoru. Ujedno je Sutherland osnovao tvrtku Evans&Sutherland koja se bavi i proizvodnjom simulatora letenja.      

Tijekom ranih 70-ih godina 20. stoljeća, Sveučilište Sjeverna Carolina (UNC) postalo je glavno središte znanstvenih istraživanja u području virtualne stvarnosti, specijalizirajući se u medicinskom i molekularnom modeliranju, te arhitektonskim prikazima odnosno računalnoj potpori dizajnu (CAD).  Tijekom kasnih 80-ih godina prošloga stoljeća, pri Sveučilištu Washington u Seattleu, pokrenut je Tehnološki laboratorij za ljudsko sučelje. Poslovna i istraživačka povezanost tog laboratorija s kompanijom Boeing, samo naglašava stalnu vezu između virtualne stvarnosti i simulacije leta. Suvremena istraživanja virtualne stvarnosti odvijaju se u sklopu kompleksnih i umreženih hibrida privatnih konzorcija usmjerenih k zaradi, kao što su Autodesk ili Apple, poduzetničkih aktivnosti kvazi-vojnih ustanova kao što je NASA-in Amesov odsjek za istraživanje ljudskih čimbenika u Mountain Viewu, California i sveučilišta kao što su MIT, Carnegie-Mellon, Stanford, USC i UC Berkeley.

Upravljački principi   

Vidljivo je kako se pametne organizacije sastoje od niza umreženih kompatibilnih naprednih tehnologija koje u konačnici rezultiraju posve novom strukturalnom arhitekturom, novim procesnim obrascima kao i drastično transformiranim tržišnim okruženjem. Takav poslovni odnosno organizacijski kontekst iziskuje primjenu novih menadžerskih principa.

Nova menadžerska načela odnosno novu poslovnu filozofiju tek treba sustavno i detaljno razraditi u budućnosti uz istodobno definiranje temeljnih zakonitosti nove ekonomije koju brojni analitičari nazivaju internet ekonomijom. S pojavom nove ekonomske zbilje afirmira se i novi sustav vrijednosti poznat kao postmoderna.

Neprijeporno je kako u pametnim organizacijama menadžeri moraju sustavno poticati slobodnu razmjenu informacija i znanja, te ustrojiti djelotvorne mehanizme učenja i razmjene iskustava. Pri tome, valja integrirati brojne znanstvene discipline u sve organizacijske procese. Inženjerske znanosti od posebne su važnosti, jer kreiraju algoritme odnosno umjetnu inteligenciju i strojno učenje koji su se sposobni  samostalno razvijati. Zbog toga je jedna od novih menadžerskih zadaća uspostava balansa i djelotvornoga umrežavanja ljudskih potencijala i strojne inteligencije.

Riječ je o zahtjevnoj menadžerskoj ulozi koja iziskuje kreativno snalaženje u uvjetima kompleksnosti i kaosa koji ne podliježu rutinskim rukovodnim postupcima. Upravljanje pametnim organizacijama podrazumijeva osiguravanje stanja dinamične ravnoteže, koje je rezultat kontinuiranoga preispitivanja promjena i novonastalih situacija. Stoga menadžeri moraju ustrojiti planski i racionalni sustav prikupljanja ogromnih količina podataka iz organizacijskoga okruženja, koji će predstavljati platformu za kompetentno odlučivanje u pametnoj organizaciji.

Danas se upravljanje pametnim organizacijama razvija ponajprije u poslovnoj praksi odnosno proizvodno-istraživačkoj fronti, dok teorijska razmatranja tog problema zaostaju. Teoretičari i industrijski analitičari s vremenskim zakašnjenjem analiziraju, već postignute praktične dosege. Primjerice, menadžeri pametnih organizacija u farmaceutskoj industriji, već se uspješno koriste umjetnom inteligencijom i automatiziranim procesima u razvoju novih lijekova i cjepiva.

Optimalno upravljanje u pametnim poslovnim organizacijama iziskuje ne samo napredne visoke tehnologije, već i iznimno talentirane i predane stručnjake. Pametne organizacije znatnim djelom posluju odnosno djeluju u cyber prostoru unutar kojega se transcendira tjelesno i stvara novi osobni identitet. Ujedno genetički inženjering stvara pretpostavke za artikulaciju novoga čovjeka, koji će se učinkovito integrirati u arhitekturu pametnih organizacija. Cilj je genetičkog inženjeringa spolnih stanica poboljšavanje ljudskih bića – modificiranje gena koji utječu na sve, od pretilosti do inteligencije, boje očiju i sive tvari mozga.

Genetski usavršeni za razliku od prirodnih ljudi predstavljaju neminovni evolucijski iskorak, smatra veći broj lijevo orijentiranih društvenih analitičara. Sukladno tome logično je zaključiti kako će genetski usavršeni pojedinci biti bazen radne snage za pametne organizacije. Francis Fukuyama je u skladu s tim društvenim fenomenom sutrašnjice nazvao svoju knjigu Naša posthumna budućnost. Genetski dizajnirani pojedinci svoje će, primjerice, sportske, umjetničke i poslovne uspjehe ostvarivati promišljenim odlukama i uspješnom planiranju manipulacije genima uz pomoć genetičkoga inženjeringa spolnih stanica koji su naručili njegovi brižni roditelji.

Već danas mnogi genetički inženjeri samouvjereno tvrde kako nas mogu osloboditi tjelesnih predodređenosti koje nas ograničavaju – gena koji dopuštaju naša obolijevanja ili nam ne dopuštaju da budemo inteligentniji, mišićaviji, ljepši ili sretniji. Za potrebe pametnih organizacija mogli bi se genetski dizajnirati zaposlenici po mjeri.

Međutim, moram napomenuti kako je čovjek kompleksno biće čiji su sastavni segmenti moral,  savjest, duh, želja za samoostvarenjem, nadmetanjem i postignućem koje genetski inženjering redefinira, pa i eliminira. Stoga procese genetskog manipuliranja ljudima, ali i prisutne tendencije pretvaranja ljudi u uređaje treba u najmanju ruku sustavno i kritički dubinski preispitati.

Ljudska suština uključuje i traganje za svojom vlastitom istinskom i unikatnom osobnošću. Tehnologije taj proces ne smiju zamućivati ili u još goroj varijanti eliminirati iz ljudskoga života. Čovjek je biće koje uči iz vlastitih pogrešaka, pri čemu je prilagodljiv i naviknut na rješavanje brojnih teškoća i izazova. Nasuprot tome, tehnologija je ustrojena za artikulaciju savršenog okruženja i eliminiranje uočenih slabosti. Samo ljude problemi, bolesti i poteškoće mogu oplemeniti, te ih potaknuti na još veći angažman. Smatram kako nije uputno da nam tehnologija taj dio ljudske prirode oduzme.

Mr.sc. Marinko Kovačić 

MINITEL : FRANCUSKA PRETHODNICA WORLD WIDE WEBA

Previous article

Comments

Comments are closed.

Login/Sign up