ESEJI

PRIRODNI ZAKONI UMREŽENOSTI I FLEKSIBILNOSTI

0

Prirodni zakoni društvenosti su funkcionalni obrasci kodirani u socijalne entitete koji na principima samoregulacije dizajniraju njihovu dinamiku i kvalitativnu transformaciju. Ljudskom intervencijom prirodni zakoni društva mogu se kršiti što u konačnici dovodi do iskrivljene stvarnosti u kojoj je zamračena bit socijalnog sustava. Kritične točke društvene evolucije su političke i tehnološke revolucije koje artikuliraju nove obrasce ponašanja i odnosa. Pri tome političke odnosno kulturne revolucije u pravilu imaju ambiciju negiranja pojedinih prirodnih zakona društva.

Društvo je gusto istkana mreža s mnoštvom čvorišta i veza pa se na prvi pogled čini kako ni ne postoje prirodni zakoni funkcioniranja. Bez obzira na gustoću i veličinu mreže svi njeni dijelovi su u međusobnoj interakciji što je prvi prirodni zakon društva. Taj je međuodnos često teško vidljiv zbog međusobne udaljenosti čvorišta društvene mreže ili pak zbog sićušnih dimenzija pojedinih čvorišta. Ta složenost odnosa koja ne podliježe egzaktnim empirijskim istraživanjima najočitija je u ekonomskim znanostima. Iracionalnost, fluidnost i gustoća ekonomskih aktera u mreži otežava odnosno onemogućava kako predviđanja budućih procesa tako i sveobuhvatno i precizno razumijevanje postojećih odnosa. 

Teoretičari na razne načine pokušavaju proniknuti u egzistencijalni kod ekonomskih aktera i same gospodarske mreže. Pri tome se služe različitim metaforama kako bi dočarali i opisali pojedine fenomene odnosno odnose koji se ne mogu sveobuhvatno racionalno razložiti na temeljne elemente što je jedna od pretpostavki preciznih analiza i predviđanja. Tako je svojevremeno Adam Smith upotrijebio jednu od najpoznatijih ekonomskih metafora pokušavajući dočarati odnose unutar gospodarskog sustava. Riječ je o, sada već klasičnoj metafori, „nevidljivoj ruci“ zahvaljujući kojoj mehanizam slobodne tržišne razmjene funkcionira automatski, bez unaprijed definiranog plana i državnog intervencionizma.

Neprijeporno je kako je rast zajednička karakteristika većini mreža u društvu i prirodi a odvija se uz pomoć određenih zakonitosti. Shematski prikazi društvenih veza pokazuju nam postojanje koncentratora koji su jedan od indikatora kako se rast mreža ne odvija slučajno. U ekonomskim i društvenim mrežama općenito broj čvorova i veza konstantno raste. Model slučajne mreže tvrdi kako nove veze nastaju slučajno, ali to nije istina.

U društvenoj i ekonomskoj realnosti funkcionira zakon preferencije koji  lako možemo uočiti na internetu odnosno Webu. Albert Laszlo Barabasi u knjizi „U mreži“ u tom smislu ustvrđuje :“Kao dugogodišnji čitatelj New York Timesa, podrazumijeva se da biram stranice nytimes.com. Za nekog drugog to će biti CNN.com ili MSNBC.com. Međutim značajno je da web-stranice s kojima se najradije povezujemo nisu tek obični čvorovi. To su koncentratori. Što su poznatiji, na njih upućuje više poveznica.“ (1 ; Barabasi ; 2006. ; str. 94-95) Važno je napomenuti kako  koncentratore možemo uočiti u mrežama svih vrsta kao što su primjerice Wall Street, Hollywood i Web na internetu. Ljudi su skloni koncentratorima jer takvo ponašanje slijedi zakon preferencijalnog vezivanja.

Konkretno govoreći, zakon preferencijalnog vezivanja možemo predočiti ponašanjem pri odabiru, primjerice, predavača za stručnu ili znanstvenu  konferenciju. Taj odabir ovisi o tri ključne varijable : profesionalnoj kompetentnosti,  znanstvenoj afirmiranosti odnosno svjetskom značaju institucije koju predavač predstavlja te njegovoj cijeni. Predavači sa svjetskim ugledom koji rade za prestižna sveučilišta i istraživačke institute imaju veće šanse biti odabrani za gostovanje na nekoj od uglednih svjetskih konferencija koja će se tek održati.

U stvarnim mrežama povezivanje nikada nije slučajno.  Popularnost i interesi imaju snagu privlačenja. Koncentriramo se u mreže s kojima se poistovjećujemo i u koje se integriramo ovisno o našoj društvenoj ulozi bolje reći poziciji u društvu pa govorimo o mrežama na poslu ili mrežama u mjestu stanovanja. Članovi mreže očekuju da ih koncentratori vode a važnost članova ovisi o njihovo udaljenosti od koncentratora. Moć članova mreže raste s približavanjem koncentratorima a odnosi unutar njih su standardni dok vlada zakon prosječnosti.

Međutim, u društvu i prirodi javljaju se i eksponencijalni zakoni koji su okosnica radikalnih transformacija. Dokazano je kako eksponencijalni zakoni najčešće signaliziraju prijelaz iz nereda u red. Priroda i društvene zajednice, u pravilu, funkcioniraju uz pomoć procesa i odnosa koji teže prosječnosti, a koje opisuje Gaussova krivulja.

Društveni statističari kao i najveći broj socijalnih analitičara prosuđuje uz pomoć statističkih podataka i linearnih predviđanja. Ipak, opće je poznato kako statistika često zavarava te ne uočava neke važne pokazatelje za proučavanje realnosti i projiciranje budućih trendova. Procesima odnosno pokazateljima kojima Gaussova raspodjela daje status zanemarivih odstupanja eksponencijalni zakon povećava izglede za ekstremna događanja. Govoreći u postocima kada određeni trend ili indikator dosegne vrijednost od jedan posto vjerojatno sadrži potencijal za radikalno redizajniranje realnosti.

Prosječnost je znatno točnije odnosno uvjerljivije opisivala zbilju u vrijeme masovnog društva kada su odstupanja od prosjeka bila rijetka. Dominiralo je nekoliko značajnih mreža pa je mogućnost individualnog izbora bila sužena.  S porastom slobode izbora koju su omogućili internet, fragmentirana komunikacija, satelitska telekomunikacija i  globalna konkurencija, raste individualnost. Mogućnost znatno većeg osobnog izbora potencira okupljanje u niz mreža pa današnje društvo karakterizira gusta umreženost i kontinuirana pojava novih.

Mreže se samoorganiziraju uz pomoć koncentratora koji u jednom trenutku mogu dovesti do točke faznog prijelaza kada počinju vladati zakoni potencije. Početna faza razvoja svake mreže započinje malom jezgrom a daljnji rast osiguravaju novi čvorovi. Mreže u nastajanju ostaju nezamijećene statističarima a u pravilu ih ne uočavaju ni društveni analitičari.

Internetske veze omogućile su brzo umrežavanje početnih mrežnih jezgara a taj proces slijedi zakon preferencijalnog vezivanja. Tako, primjerice, bez obzira što je porast stanovništva u SAD-u usporen došlo, je do eksplozije broja kućanstava što ukazuje na činjenicu kako se tradicionalna američka obitelj našla pred faznim prijelazom. Klasična obitelj našla se u novim okolnostima koje su poticali nered bolje reći raspad uobičajene obiteljske strukture. Započinju djelovati zakoni potencije pa do tada marginalni oblici kao što su samačka kućanstva doživljavaju brojčanu eksploziju. Stvara se novi red odnosno poredak u obiteljskim mrežama pri čemu stalno pada broj tradicionalnih  kućanstava koja čine bračni parovi s djecom.

Fazni prijelazi ključni su i za organizacijsku transformaciju i fleksibilnost. Kaotična stanja u organizacijama prate eksponencijalne zakonitosti koje manjinu kreativnih pojedinaca  transformiraju u ključne resurse koji generiraju radikalno nove proizvode i usluge. Pri tome su kreativci integrirani u manje mreže s jasno definiranim koncentratorima koji su nositelji promjena.                                                            

     

Jedna od prirodnih zakonitosti društvene dinamike je princip najmanjeg napora. Svaka akcija odnosno kretanje u društvu i prirodi suočava se s otporom što izaziva utrošak energije kako bi se on svladao, a energetski utrošak ovisi o jačini otpora bolje reći prepreke. Svladavanje otpora u procesima društvene dinamike može se realizirati na više načina a ne samo utroškom umne i fizičke energije, pa se tako mogu koristiti kulturne vrijednosti i ostali simbolički elementi. Simboli odnosno nematerijalni faktori u društvu i ekonomiji mogu imati iznimnu moć u funkcioniranju društva. Ideologija je jedan od simboličkih obrazaca   Nasuprot tome, neometano odvijanje prirodnih procesa osigurava se u pravilu korištenjem energije koja je materijalne prirode.

Tako vodeni tok teče najlakšim putem do svog konačnog cilja odnosno ulijevanja u veću rijeku. Pri tome, voda se služi već postojećim riječnim kanalom a tek pri nailasku na prepreku započinje izdubljivanje novoga pravca. Prepreka zaustavljajući rijeku generira potencijalnu energiju koja mora negdje eruptirati stvarajući novi riječni tok. Slične procese uočavamo u društvenoj dinamici kada se blokira energija određenih socijalnih skupina. Ta energija, primjerice, nezadovoljstva eruptirat će u nekom od socijalnih podsustava što može dovesti do tektonskog poremećaja čitavoga društvenog sustava. U slučaju kada se drastično mijenja društveni krajobraz govorimo o revolucijama.   

Bez obzira na broj, veličinu i vrstu prepreka rijeka će uvijek teći nizvodno kao što će toplina uvijek teći od toploga prema hladnome. To je drugi zakon termodinamike koji tvrdi kako postoje procesi koji se uvijek odvijaju samo u jednom zadanom smjeru. Konkretno govoreći, voda nikada ne teče uzbrdo u slučaju kada djeluju isključivo prirodni zakoni odnosno nema vanjske intervencije čovjeka, a slikovito rečeno to  se odnosi i na toplinu.

Termodinamički zakoni vrijede i za ideologije. Naime, ideologija se ne može uništiti nego samo preoblikovati. Marginalizacija odnosno eliminacija određenog sustava vrijednosti sa ciljem artikulacije apsolutne objektivnosti unaprijed je osuđena na neuspjeh. Sustav vrijednosti opisuje i definira društvene odnose pojedinaca koji ne mogu biti zasebne i odvojene jedinke. Nasuprot tome, svaki pojedinac uronjen je u mrežu socijalnih odnosa koji se mogu različito opisivati ali nikako dokinuti.

Prirodno je stanje organizacije da teži neredu i rasulu što se može eliminirati, primjerice, izradom procedura te afirmacijom organizacijskih vrijednosti. Na taj način se energija pojedinaca odnosno grupa objedinjava i usmjerava u željenom pravcu što osigurava efikasnost djelovanja. Za organizacije post moderne karakteristična je uspostava homogenosti uz pomoć simbola odnosno nematerijalnih elemenata.

Simbolička motivacija primjerena je za angažiranje, bolje reći, iskorištavanje apstraktnog rada sadržanog u kreativnim odnosno inovativnim procesima.  Intelektualna energija postala je presudna za funkcioniranje (poslovnih) organizacija u post modernizmu.  Za generiranje intelektualne energije od iznimne je važnosti komunikacija i neposredno druženje u opuštenoj radnoj atmosferi. U prividno kaotičnoj komunikaciji često se formuliraju nove ideje s velikim potencijalima za organizacijsku eksploataciju.

Djelotvorna organizacija u današnje vrijeme mora imati otvorene komunikacijske kanale s točno definiranim aortama koje su od životnog značaja za organizacijski uspjeh. Kapilarni procesi u funkciji su održavanja glavnih organizacijskih procesa te moraju funkcionirati na automatizirani način uz pomoć procedura koje jasno definiraju postupanja u određenim situacijama.         

Društvo je otvoreni sustav koji  kontinuirano gubi energiju jer  podliježe zakonitostima entropije. Drugim riječima, svaki društveni sustav ima tendenciju prelaska u stanje nereda što se blokira sustavima vrijednosti i mehanizmima prisile. Spontanim procesima društvene destabilizacije suprotstavljaju se planski i racionalni mehanizmi uspostave homogenosti jer samo stabilnost, preciznije rečeno, kontrolirana dinamička ravnoteža omogućavaju realizaciju individualni i organizacijskih ciljeva.

Racionalno djelovanje temelji se na maksimalnom iskorištavanju kao i uštedi energije koja je nužna za organizacijski rast i razvoj. Svladavanje organizacijske tromosti u, pravilu, se provodi  uz pomoć principa najmanjeg napora. To se može realizirati na veći broj načina što smo već spomenuli. Jedan od njih je zakon krda. Naime, često organizacije i pojedinci nastoje realizirati svoje ciljeve jednostavnim oponašanjem prakse drugih društvenih aktera  koji su te ciljeve već ostvarili. Tako se uspješno štede individualni i organizacijski energetski resursi.

U svakom području društvenog sustava a pogotovo ekonomskom postoje predvodnici  koji definiraju standarde djelovanja. To su tržišni lideri koji često uništavaju postojeću ustaljenu poslovnu praksu i nameću nove obrasce djelovanja koje ostale poslovne organizacije slijede. Stoga ih možemo nazvati integrirajućim subjektima s nizom sljedbenika koji prihvaćanju njihovu praksu. Takvu matricu djelovanja nazivamo modelom magneta te omogućava uštedu energije i ostalih organizacijskih resursa. Magnetske silnice privlače organizacije čija vodstva oponašaju lidere pri čemu se stvaraju krda odnosno veći broj poslovnih organizacija iz iste branše. To je efekt krda koji ponekad rezultira i formiranjem klastera bolje reći grupiranjem tvrtki na određenom geografskom području pa nastaju specifični gospodarski eko sustavi.

Stvaranjem gospodarskog eko sustava na određenom geografskom prostoru omogućava se tvrtkama fleksibilnije poslovanje jer se određene poteškoće mogu brzo riješiti izravnom suradnjom odnosno razgovorom. Napominjem kako bez obzira na brzi i snažan tehnički razvoj neposredna komunikacija licem u lice ima još uvijek svojih prednosti. Neobavezno poslovno čavrljanje i govor tijela u poticajnom okruženju često generira inovativne ideje koje se ne bi pojavile u tehnološko posredovanoj komunikaciji. Taj se svojevrsni efekt pojačava sukladno porastu boja sudionika neformalnog razgovora. 

Neposrednu komunikaciju odnosno razgovor bez tehničkih posrednika kao izvorište novih ideja iznimno je cijenio i tehnološki guru Steve Jobs. Brojne važne poslovne razgovore obavljao je laganom šetnjom u četvrti u kojoj je živio. Upravljanje inovacijskim procesima treba se voditi neposredno pri čemu se njegovi sudionici dodatno stimuliraju i usvajanjem korporativnih vrijednosti kao i organizacijske mitologije. Kapilarno komunikacijsko umrežavanje u inovativnim i fleksibilnim poslovnim organizacijama pojačava kreativne kapacitete a često nastaje samo regulirajućim procesima.                          

Protok vremena doživljavamo kao proces koji se uvijek odvija prema naprijed, a nikada unatrag. Pri tome je percepcija vremena smještena u određeni društveni kontekst pa je u doba modernizma nastala  misao „vrijeme je novac“. Shvaćanje vremena je relativno a danas, bolje reći, u post modernizmu uočavamo fokusiranost na budućnost što znatnim djelom potencira ubrzani razvoj visokih tehnologija. Pri tome je vrijeme zadani prirodni resurs koji se ne može uvećavati već samo racionalnije koristiti u većoj ili manjoj mjeri. 

Vidljivo je kako kontekstualno mišljenje utječe na fleksibilno shvaćanje vremena. Konkretno govoreći, određeni sustav društvenih vrijednosti modelira individualnu percepciju što artikulacijom ideologija dolazi do punog izražaja. Naime, shvaćanje društvenih situacija ili vremena kako smo spomenuli odvija se određenim nervnim  prečacima kako bi se uštedjelo vrijeme i energija maksimalnim smanjivanjem otpora/neznanja. To je priroda, bolje reći, logika funkcioniranja ideologije i njene magnetske privlačnosti.     

Prirodni zakoni kretanja na spontan način artikuliraju riječne slivove koji u konačnici uvijek završe ulijevanjem rijeka u mora ili oceane. Riječni slivovi sa svim svojim pritokama formiraju svojevrsnu mrežu koja je rezultat slučajne povezanosti determinirane prirodnim zakonima. Društvena umreženost rezultat je zakona koji nisu lako uočljivi ali određuju grupiranje pojedinaca, grupa i organizacija. Zakonitosti društvenih događanja imaju takvu snagu i moć da ih možemo nazvati prirodnim zakonima društva. Njih se često mistificira različitim ideološkim matricama kako bi se povijesni razvoj usmjerio u skladu  s  interesima partikularnih grupa za pritisak.

Naglašavam kako se nasiljem nad prirodnim zakonitostima društva sažima socijalna energija stvarajući crne rupe. Ta sabijena energija morat će eruptirati te izazvati tektonske poremećaje društvenoga krajobraza. Stoga je nužno zaustaviti nasilje nad prirodom društva kako bi se spriječila kataklizmička razaranja.

Mr.sc. Marinko Kovačić

Gilletteova inovativnost

Previous article

Clayton M. Christensen „The Innovators Dilemma“, Harvard Business School Press, Boston, 1997.

Next article

Comments

Comments are closed.

Popular Posts

Login/Sign up