RECENZIJE

Richard Baldwin: “The Globotics Upheaval“, Weidenfeld&Nicolson, London, 2019.

0

Suvremena tehnologija se ubrzano kvantitativno i kvalitativno razvija poprimajući značajke, koje su bile gotovo nezamislive, prije samo nekoliko desetaka godina. Automatizacija je jedan od ključnih procesa tehnološke transformacije gospodarske sfere. Taj proces se digitalizirao, i više se ne primjenjuje isključivo u sferi fizičkog rada.

U toj kvalitativnoj preinaci automatizacije Richard Baldwin uočava ključnu sastavnicu današnje ekonomije, i društvenog života općenito. Na scenu je stupila umjetna inteligencija, čija je jedna od inačica strojno učenje (machine learning). Baldwin s pravom smatra kako su računala, uz pomoć strojnog učenja, bolje rečeno umjetne inteligencije, stekla neka umijeća poput, primjerice, govora, čitanja i pisanja koja su do sada bila monopol čovjeka.

Autor konstatira kako je robotizacija poprimila globalni karakter, a za taj suvremni fenomen skovao je novi izraz globotics, koji je skraćena složenica oba pojma. Pri tome umjetna inteligencija, po prvi puta, omogućava automatizaciju uredskih poslova. Sve donedavno, vodeći politolozi, sociolozi i ekonomisti smatrali su kako su administrativni poslovi izvan dosega automatizacije.

Za teoretičare i menadžere jedan od najvećih izazova za podizanje korporativne produktivnosti bili su uredske, odnosno pozadinske djelatnosti kao što su, primjerice, financije, računovodstvo, upravljanje dobavljačkim lancem i određene servisne usluge. Uredi su bili simbol birokratizacije, koja je funkcionirala po svojim vlastitim zakonitostima, često proturječnim učinkovitom i profitabilnom djelovanju. Čak i svjetski tehnološki divovi, kao što je IBM, nisu uspijevali obuzdati birokratizaciju vlastitih organizacijskih odnosa. 

S vremenom, birokracija postaje sve veća smetnja profitabilnom poslovanju. Tržište postaje dinamično, što iziskuje brzo i fleksibilno funkcioniranje, koje nije moguće realizirati u birokratskom okruženju. Međutim, suvremene tehnologije, pored ostaloga, stvaraju pretpostavke za djelotvornu marginalizaciju birokratizma u poslovnim organizacijama.

Tako se pojavila Amelia, humanoidni robot programiran za obavljanje uredskih i različitih drugih poslova, koji nisu vezani za proizvodnju. Baldwin konstatira kako se Amelia, kao inovacija, drastično razlikuje od inovacija nastalih u 19. i 20. stoljeću. Po njegovom mišljenju, inovatorima u 21. stoljeću na raspolaganju su alati poput softvera otvorenog koda, protokola i sučelja aplikacijskog programiranja koji pružaju brojne kreativne mogućnosti. Ujedno, nastao je niz kompatibilnih znanstvenih područja i tehnologija kao što su robotika, informatika, nanotehnologija, računarstvo i internetska tehnologija korisnih za inovacijski proces.  

U tom kontekstu Baldwin navodi Varianov zakon koji objašnjava učestalost plasiranja brojnih važnih inovacija u digitalnom svijetu. Hal Varian je glavni ekonomist u korporaciji Google. On je otkrio kako je u digitalno doba nastao veći broj srodnih tehnologija, koje pružaju spoznaje i alate za njihovo kreativno kombiniranje, s ciljem razvoja novih proizvoda.

Hal Varianov zakon opisuje stanje kaotičnosti kao pripremnu fazu generiranja inovacijskih rješenja. U tim procesima sudjeluju male, srednje i velike tvrtke kao i istraživačke institucije. Na temelju tih uvida Varian je definirao temeljnu spoznaju koja glasi : digitalni alati i spoznajne komponente  slobodni su za korištenje, a konačni rezultati njihova kombiniranja oblikuju visoko vrijedne digitalne proizvode.

Istraživačke spoznaje vodećih tvrtki i razvojnih organizacija, u pravilu su dostupne u znanstvenim časopisima. Ujedno, korporacije poput, primjerice, Googlea ustupaju na slobodno korištenje nekim svojim online korisnicima najmoćnije računalne uređaje. IBM upravo razvija kvantno računalo, a s najnovijim dostignućima upoznaje svoje odabrane poslovne partnere. Tako stvara zajednicu eksperata, koja je upoznata s  trenutnim i budućim mogućnostima kvantnih računala. 

Baldwin kao primjer funkcioniranja Varianovog zakona navodi autonomna vozila (auti bez vozača) koja se kao radikalna tehnologija upravo razvija. Međutim, ta radikalna tehnologija u biti je kombinacija, već postojećih tehnologija, kao što su GPS, Wi-Fi, napredni senzori, te različiti sustavi stabilnosti i kontrole koji su integrirani kao sastavnice umjetne inteligencije.

Inovativni tehnološki startupovi kao što su Uber i Airbnb, koji predstavljaju drastično novi model poslovanja, u svojoj suštini sastoje se od kreativne kombinacije postojećih tehnologija. To potvrđuje točnost Varianovog zakona, koji objašnjava kaotičnost i tehnološku isprepletenost u digitalnoj ekonomiji. U njoj je iznimno korisna sposobnost inovativnog i komplementarnog povezivanja postojećih tehnologija kako bi se stvorila nova poslovna platforma.

Autor upozorava na revolucionarni utjecaj tehnologije na društveni sustav, prije svega, tržište radne snage. Tehnološki uređaji omogućuju mobilnost radne snage, pa djelatnici više nisu vezani za određenu lokaciju, odnosno za dolazak na posao u kompaniju. Kontinuirano raste broj slobodnih radnika (freelancer) koji tvore 35 posto radne snage SAD-a. Oni mogu djelovati za određenu kompaniju iz bilo kojeg djela svijeta.

Tako radna snaga postaje nestalna (liquid workforce), te je isključivo fokusirana na realizaciju radnih zadaća. U takvim okolnostima organizacijski odnosi uključujući i sindikalno organiziranje gube na važnosti. Te procese dodatno stimuliraju aplikacije kao što su Google Translate, iTranslate Voice i ostale napredne tehnologije, koje olakšavaju angažman stranih radnika, te disperziju radne snage izvan tvrtke, jer eliminiraju jezične barijere.

Pored toga, Baldwin ukazuje na porast važnosti suradničkih platformi u koje spada, primjerice, Business Skype, Slack i Trello Basecamp. One se još uvijek tehnološki usavršavaju, ali već sada omogućavaju zajednički rad timova disperziranih diljem svijeta. Riječ je o virtualnim timovima, čija djelotvornost ne ovisi samo o tehnološkim pretpostavkama, već u velikoj mjeri i o povjerenju. Izgradnja povjerenja jedna je od bitnih sastavnica funkcioniranja digitalne ekonomije, te predstavlja nužnu pretpostavku za sustavnu razmjenu znanja i istraživačkih rezultata.

Uspješno rukovođenje virtualnim timovima uključuje primjenu projektnog menadžmenta. Jedna od temeljnih zadaća projektnih menadžera, pri vođenju i koordiniranju virtualnih timova, je uspostava vjerodostojnosti odnosno povjerenja koje mora biti integrirano u sve segmente projektne organizacije. Po našem mišljenju, Baldwin posvećuje premalo pozornosti analizi fenomena povjerenja i projektnog menadžmenta, kao menadžerskog alata primjerenog za vođenje poslova uz 21. stoljeću. Tome valja pridodati izostanak sustavnog propitivanja strukturalne arhitekture i osnovnih načela dizajniranja suvremenih poslovnih organizacija. 

Pisac ukratko spominje matričnu strukturu, projektnu organizaciju i plošnu organizaciju. Izostaje i analiza međuodnosa ljudskih resursa i robota odnosno softverskih poslovnih asistenata. Autor navodi kako postojeća tehnologija omogućava humanoidnim robotima određeni stupanj prepoznavanja ljudskih emocija. To drastično povećava  njihovu prihvaćenost i integraciju u ljudsku radnu snagu.  

Baldwin napominje kako će se brojni poslovi automatizirati, što neće ugroziti najveći broj zanimanja. On navodi primjer farmera, kojima ne prijeti nestajanje s tržišta rada, premda su se brojni farmerski poslovi već automatizirali i mehanizirali.

Podaci, informacije i znanje postaju najvažniji resurs u digitalnoj ekonomiji, bolje reći digitalnom dobu. Moć procesuiranja podataka i informacija koju posjeduje umjetna inteligencija, odnosno računala, neusporedivo je veća od ljudskih sposobnosti. Zbog toga je logično pretpostaviti, kako će važnost i primjena računala, umjetne inteligencije i robota rasti u budućnosti, primjećuje autor. Ipak, on upozorava kako i najnovija generacija umjetne inteligencije i najmoćnija super računala nisu u stanju  maštati, te iz kaotičnog misaonog stanja generirati novu ideju.

Drugim riječima, umjetna inteligencija i roboti nemaju moć apstraktnog mišljenja konstatira Baldwin. Dodao bih kako se za strojno mišljenje ne mogu kreirati algoritmi, koji će omogućiti transcendentno mišljenje i duhovnost, koji nadilaze materijalnu i strogo racionalnu dimenziju svijesti.

Robotizacija i utjecaj umjetne inteligencije još uvijek nisu dovoljno istraženi. Baldwin napominje kako ovu značajnu manjkavost nastoji korigirati američki Kongres. Za vrijeme vladavine predsjednika Donalda Trumpa, u prosincu 2017. godine, senatori i kongresmeni osnovali su federalni savjetodavni komitet čiji je cilj proučiti utjecaj umjetne inteligencije na američku ekonomiju i društvo.

Smatramo kako će u budućnosti jačati važnost politoloških, etičkih, filozofskih i socioloških analiza utjecaja umjetne inteligencije i ostalih visokih, odnosno naprednih tehnologija, na društvo i čovjeka kao pojedinca. Već sada su pokrenute rasprave o biti samoga čovjeka, koje će imati dalekosežne posljedice na ljudsku egzistenciju i društvenu paradigmu. Robotizacija, umjetna inteligencija, internetska i ostale visoke tehnologije postupno zamagljuju važnost i ulogu prirodnih zakona integriranih u društvenu zajednicu što će, u krajnjoj liniji, rezultirati drastičnim posljedicama.

U tom kontekstu knjiga je koristan pregled suvremenih tehnoloških procesa čije   utjecaje, već sada možemo uočiti. Pri tome, napominjem kako tehnološka sfera nije oslobođena ideološkog balasta, kako mnogi to žele prikazati.

Mr.sc. Marinko Kovačić

TEHNOLOŠKA REVOLUCIJA NA BATERIJSKI POGON

Previous article

ALIBABA KINESKI INTERNETSKI GOROSTAS

Next article

Comments

Comments are closed.

Popular Posts

Login/Sign up