By Društvo je umrežena matrica kulturnih, tehnoloških, gospodarskih i bioloških silnica, koje artikuliraju različite oblike ljudskog djelovanja i ponašanja. Premda umrežavanje može asocirati na ravnopravnost navedenih silnica, ipak je riječ o hijerarhijskom ustroju. Biološka okosnica sastoji se od prirodnih zakona čije nepoštivanje i subjektivna reinterpretacija dovodi do teških posljedica.
Primjerice, danas je popularno tretirati ljudsku kožu kao slikarsko platno, to jest, medij kojim se tetoviranjem odašilju slikovne i pisane poruke. Zanemaruje se ili zaboravlja kako je koža vrlo važan i najveći ljudski organ koji memorira promjene na njemu, a tetoviranje mu sigurno nije genetski prirođeno. Bahati i prepotentni subjektivizam oslikava se i u često spominjanoj krilatici – ja sam gospodar svoga tijela – što nedvosmisleno upućuje na činjenicu kako svojevoljno možemo mijenjati njegove biološke funkcionalnosti. Nasilno zadiranje u biološki ustroj našeg organizma izaziva kratkoročne, ali i dugoročne posljedice koje ponekad nisu odmah vidljive.
Naveo sam neke aktualne prijepore koji u svojoj suštini imaju ideološki predznak, pri čemu se nastoje prezentirati kao progresivni. Progresivnost je integrirana u ideološki kod agresivnog aktivizma koji nasilnim metodama nastoji nametnuti određeni svjetonazor, kao isključivog baštinika istine i budućeg razvoja. Taj društveni pritisak rezultira često spontanom reakcijom koja ponekad preraste u žestoki konflikt.
O spomenutim i ostalim relevantnim socijalnim procesima bave se autori knjige The Social Brain. Tracey Camilleri, Samantha Rockey i Robin Dunbar argumentirano tvrde kako sve naše današnje organizacije i odnosi unutar njih, kao i društvena dinamika općenito, imaju snažan i neizbrisiv biološki otisak. Oni navode kako nam je homofilija prirođena i predstavlja važnu sastavnicu društvenih odnosa. Ljudima je urođena težnja za sigurnošću koju im, pored ostaloga, pružaju poznate i slične osobe kao i tradicijska ostavština. Zadnjih nekoliko desetljeća to se prirodno odnosno genetsko nasljeđe nastoji obezvrijediti promocijom specifičnih kulturoloških vrijednosti.
Brisanju granica biološke ljudske determiniranosti znatno je doprinijela tehnologija. To se prvenstveno odnosi na visoke tehnologije pogonjene primijenjenom znanošću. Njihov eksplozivan i zapanjujući razvoj zadnjih 50-ak godina dodatno je potaknuo ljudsku aroganciju o razvoju, lišenog bilo kakvih prirodnih ograničenja. Tome u prilog svjedoči ambicija o realizaciji ljudske besmrtnosti, kao i pružanju konačnog odgovora na misterij nastanka i funkcioniranja cjelokupnog svemira.
Riječ je o futurističkim i kompleksnim ciljevima koji zaokupljaju pozornost brojnih znanstvenika. Ipak, živimo u vrijeme kada još nisu nestale tisućljetne nedaće poput ratovanja, koje je zahvatilo i Europu, a ljudi u nerazvijenim zemljama još uvijek umiru od gladi. Napominjem kako su ratovi prvenstveno politički problemi, koji su i danas geopolitičkog karaktera. Teritorij i dalje ima važnu ulogu, bez obzira na dosegnuti tehnološki razvoj i pokušaje negiranja njegova značaja.
Problemi gladi i siromaštva u brojnim zemljama posljedice su nedjelotvorne i nerazvijene nacionalne države, te korumpiranje i nekompetentne javne uprave. Tome treba pridodati i agresivne politike pojedinih zemalja usmjerenih na sustavno eksploataciju prirodnih bogatstava, prvenstveno afričkih zemalja. Uspostava stabilnih nacionalnih država, educiranje državnih službenika i financijska potpora industrijalizaciji i razvoju poduzetništva, uveliko bi smanjilo nagomilane probleme siromašnih država.
Napominjem kako su egzistencijalne potrebe u razvijenim zemljama riješene što stvara privid kako više nisu od neke veće važnosti. Razvijene zemlje zaokupljene su afirmacijom virtualnost, nematerijalnim resursima i veličanjem sofisticiranih tehnoloških rješenja. Tu matricu remete klimatske promjene koje demonstriraju moć prirodnih sila koje se ne mogu obuzdati i kontrolirati. Autori upozoravaju kako je čovjek nekoliko tisućljeća živio integriran u prirodno okruženje. Čovjekova stopljenost i život u prirodi pogonjena je genetskim kodom koji je omogućavao preživljavanje do današnjih dana.
Pisci zazivaju reafirmaciju ljudskog biološkog otiska koji se danas nastoji gotovo u potpunosti eliminirati. Stoga decidirano izjavljuju :“Biologija je eksplicitno socijalna.“ Uvažavanje bioloških načela pripomoglo bi djelotvornijem funkcioniranju grupa, organizacija, te prilagodbi prirodnom okolišu. Tako bi se na učinkoviti način obuzdala megalomanija, koju potiče tehnologija svojim marginaliziranjem prirodnih načela. Primjerice, planira se izgradnja nebodera višeg od 1.000 metara, što je zoran primjer neprirodnih ambicija.
Biološki zakoni omogućili su sklad i dinamičnu ravnotežu koju je čovjek nekada poštovao. Taj je sklad bio prisutan i u grupama u kojima su ljudi djelovali u davna vremena. Camilleri, Rockey i Dunbar ističu kako su ljudi prvotno djelovali u manjim grupama unutar kojih su se svi poznavali. U njima je vladala atmosfera ugode, povjerenja i suradnje koja se odvijala spontano.
U knjizi se navodi kako su prije 10.000 godina naši preci počeli živjeti u stalnim naseljima. Riječ je bila o malim naseljima koja su se s vremenom počela povećavati. Ljudi su tisućljećima formirali svoju psihologiju i način ponašanja prilagođen omanjim zajednicama. Taj prirodni kodeks ponašanja integriran u ljudsku psihu, još od našega nastanka, drastično je počela redizajnirati tehnologija. Primjerice, nastaju veliki gradovi koji u vrlo kratkom vremenu blokiraju i marginaliziraju način ponašanja odnosno životni stil koji je vladao tisućama godina.
Brojne poteškoće koje nastaju u velikim organizacijama dobrim djelom su posljedica negiranja naše prirodne predodređenosti. Pisci su sustavno obrazložili kako organizacije ne bi smjele imati više od 150 članova ukoliko žele biti maksimalno djelotvorne. U tom smislu definiran je kategorija Dunbar Number koja određuje prirodnu granicu odnosno broj ljudi, koji mogu skladno surađivati i s kojima se može maksimalno učinkovito upravljati. Autori su egzaktno utvrdili broj ljudi od kojih bi se grupe trebale sastojati. Po njihovom izračunu poželjno je zaposlenike ovisno o zadatku grupirati u svega četiri vrste grupa koje se sastoje od pet, 15, 50 ili 150 članova.
Taj model funkcioniranja poslovnih organizacija primjenjuje se u korporativnom svijetu. Pisci navode praksu poduzetnika Bill i Vieve Gore koji su 1958. godine osnovali poznatu inovativnu tvrtku WL Gore & Associates koja se bavi izradom odjevnih predmeta od naprednog nepromočivog materijal Gore Tex. Oni su se uvjerili kako timovi s prevelikim odnosno neodgovarajućim brojem djelatnika blokiraju inovativnost, te otežavaju razmjenu informacija i djelotvorno fokusiranje radne energije.
Autori u knjizi analiziraju brojne aspekte društvene dinamike ne podilazeći svjetonazorskim ograničenjima koja su sve prisutnija u stručnim i publicističkim radovima. Stoga svjedočimo o pojavama brojnih konfliktnih situacija na koja naizgled nema racionalnog odgovora. Nasuprot tome, knjiga pokazuje kako se uzroci takvih situaciju mogu pronaći u pomnom proučavanju tisućljetne geneze ljudske psihe i grupnog djelovanja.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments