Zaštitni znakovi vjerojatno su najstarija vrsta intelektualnog vlasništva premda su posljednji zakonski regulirani. Riječ „brand“ engleska riječ za marku ili žig izvedena je iz anglosaksonskog glagola „spaliti“ odnosno „žigosati.“ Prvi zaštitni znakovi bili su žigovi kojima su se obilježavale domaće životinje spaljivanjem kože ili obrezivanjem uha. Lončari, rezbari, izrađivači namještaja i klesari urezivali su svoja imena u svoje radove.
Razvoj industrijske proizvodnje i trgovine, naročito međunarodne trgovine snažno je potakao razvoj korporativnih brendova jer su proizvođači htjeli svoje proizvode učiniti prepoznatljivim diljem svijeta. Istovremeno su kupci željeli znati što kupuju, a to im tržišna marka olakšava. Na taj način su položeni temelji za artikulaciju lojalnosti potrošača koja će s vremenom prerasti u vrlo značajnu ekonomsku kategoriju.
Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (World Intellectual Property Organization – WIPO) vodi centralizirani registar zaštitnih znakova u skladu s Madridskim sporazumom o međunarodnoj registraciji žigova iz 1891. godine, a zaštita se odnosi na zemlje potpisnice.
Zaštitni znakovi ukazuju na kvalitetu, bolje reći konkurentnost određenog proizvoda ali i na know-how te inovacijske kapacitete pojedine tvrtke. Zaštitni znakovi mogu se registrirati za : riječi, dizajn, slova, brojeve, pakiranja, boje, glazbu, mirise, oblik proizvoda i slogane.
Comments